Pretpostavljamo da pitate je li grijeh ići k bioenergetičaru da bi pomogao u nekoj bolesti, dakle ići k bioenergetičaru kao što se ide k liječniku. Premda su znanstvenici, kao što Vam je zacijelo poznato, veoma skeptični čak prema pitanju samog postojanja neke energije koja bi se zvala bioenergija (što bi se moglo protumačiti kao životna energija), traženje pomoći od ljudi koji su na glasu da na neki svoj način pomažu u liječenju određenih bolesti po sebi ne može biti grijeh. Ipak i to bi moglo biti grijeh ako bi vjernik svoj odlazak k bioenergetičaru svjesno suprotstavio vjeri ili Bogu, odričući se vjere i Boga i svu nadu polažući bilo u bionergetičara bilo u tzv. bioenergiju. Dakle, ako bi se zbog liječenja, nakon neuspjelih nastojanja redovitoga zdravstva, vjernik odlučio poći k bioenergetičaru, i ako pritom nimalo ne bi promijenio svoje povjerenje u Boga, slobodno može ići potražiti pomoć i od takvoga "liječnika" te time neće sagriješiti pred Bogom.

Što se pak tiče vračanja, riječ je o pokušaju proricanja budućnosti i otkrivanja razvoja događaja koji inače ovise o slobodnoj čovjekovoj odluci, i to na temelju bilo kakvih znakova. Pritom se često zaziva pomoć đavla pa vračanje postaje idolatrija – kult đavla što je izravno protivljenje Bogu. No kad se izravno i ne zaziva đavao, on nije daleko te u vračanju ima svoju ulogu, makar se ona katkad svodila samo na njegovo veselje. Vračanje je istodobno svetogrdno oponašanje pravog proroštva i naviještanja vjere. Zato je svako ozbiljno mišljeno vračanje vrlo težak grijeh protiv kreposti bogoštovlja, tj. prve Božje zapovijedi. Teško griješi ne samo onaj tko vrača nego i svi koji, iz praznovjerja, traže vračanje. Vračar teško griješi i onda kad sam ne vjeruje u svoje okultne vještine već samo iskorištava praznovjerje nekih ljudi – jer time sudjeluje u činima koji se protive bogoštovlju i jer time gazi ljubav prema bližnjemu. Sveto pismo i Staroga i Novoga zavjeta osuđuje vračanje i čaranje, a isto tako i crkveno učiteljstvo koje je takve grijehe udaralo i odgovarajućim kaznama. Car Konstantin, na primjer, dodao je odredbu da se za takva grešna djela počinitelji kazne smrću.

Ako se pak radi o simuliranju tj. oponašanju vračanja - što se može činiti za šalu - i ako pritom nema sablazni niti mogućnosti da sudionici u igri ili netko drugi takvo postupanje ne uzmu ni poluozbiljno, onda takvi čini nisu grešni.

Najčešći su oblici vračanja: dozivanje mrtvih, astrologija, gatanje na karte, gatanje u dlan, čarobno (radiestezijsko) njihalo, tumačenja snova i razna praznovjerja sačuvana u narodnim običajima.

Dozivanje mrtvih rašireno je najčešće po takozvanim spiritističkim sjednicama ili seansama na kojima spiritisti uz pomoć prikladnih osoba, koje se predstavljaju da su "mediji" (što znači "posrednici"), tvrde da uspostavljaju kontakt s duhovima pokojnika i da pritom od njih doznaju i budućnost. Mojsijev zakon odredio je smrtnu kaznu za dozivanje mrtvih. Crkva dozivanje mrtvih upravo zbog "spiritističkog" obrazlaganja tih pojava – da se naime doista radi o dolaženju duhova pokojnika – smatra praznovjerjem jer vjeruje da po Božjoj providnosti duše pokojnika ne mogu biti prisiljene da se pojavljuju, to više što ih prizivaju tako nedostojne osobe, kakve su često "mediji", i uz tako nedostojne prijevare. Sam pokušaj dozivanja mrtvih je bezbožan i dakle grijeh, kako za one koji u njemu aktivno sudjeluju, tako i za one koji su mu samo nazočni.

Znanstvena astronomija davno je odrekla svaku vjerodostojnost astrologiji koja počiva na davno napuštenom geocentričnom kozmičkom sustavu, tj. da se sve zvijezde okreću oko Zemlje. Osim toga, astrologija klasificira ljude prema položaju zvijezda, a poznato je da se ljudi objektivno ne mogu klasificirati jer je svaki čovjek jedinstven i neponovljiv i u svojoj sudbini. Astrologija, tj. horoskop u ljudi koji ga ozbiljno uzimaju potkopava vjeru u Providnost i u ljudsku slobodu, i to ne samo svojim teoretskim stavovima nego i životnim osjećajem i ozračjem. Zato je postavljanje i traženje horoskopa i širenje ideja astrologije – ozbiljan grijeh. Primitivno astrološko proricanje čovjekove sudbine, koja u stvarnosti zavisi od čovjekove upotrebe slobode, za svakog je slobodnog čovjeka uvreda njegova ljudskog dostojanstva. Ako se pak horoskop čita stvarno iz zabave, razbibrige, tj. da mu se ne pridaje nikakva stvarna važnost i vjerodostojnost za konkretan život, onda se time ne čini grijeh.

Gatanje u karte ili gatanje iz taloga kave najčešće je lukavo iskorištavanje naivnih ljudi i ujedno širenje praznovjerja. Ako je riječ o igri da se zabavi društvo, a da je pritom isključeno praznovjerje, onda gatanje iz karata ili iz kavina taloga nije grijeh.

Gatanje u dlan, u kojem se kao i na licu otkriva tjelesno-duševna čovjekova cjelina, odgonetanje je čovjekova karaktera – pa nije riječ o praznovjerju, osobito ako se to radi sa stvarnim i ozbiljnim poznavanjem. Ni upotreba čarobnog (radiestezijskog) njihala, ako se pokušava objašnjavati znanstveno i primjenjuje kao dijagnostičko sredstvo. Ako bi se njihalom istraživalo stanje duše ili nečiji stupanj moralne savršenosti, zapalo bi se u praznovjerje ili opasnu blizinu praznovjerja.

Praznovjerno tumačenje snova također je grešno. Prorok Jeremija davno je zapisao: "Ne slušajte svoje vračeve, vidioce, astrologe i čarobnjake...; jer vam laž proriču."

Običajna praznovjerja, kao 13. u mjesecu, petak u tjednu, prelazak crnoga mačka i slično, redovito nisu teški grijesi – već danak veoma proširenim neozbiljnostima. No, ako bi netko i to uzimao kao veoma ozbiljno, upao bi u praznovjerje, a praznovjerje je grijeh.

www.mali-koncil.hr