Pored emocionalne zrelosti, nadvladavanje zla u sebi i izvan sebe morat će biti druga temeljna karakteristika vremena koje je pred nama. Iako nas izvanredna čistoća i savršenost naše izvorne prirode prikazuje u vrlo idealističnom svjetlu te navodi na vjerovanje da smo dobri i da je dobrota naša suština, dobri smo onoliko koliko smo u stanju živjeti svoju izvornu prirodu u praksi. Većina ljudi odvojena je od vlastite izvorne prirode velom karmičkih obrazaca, individualnih i kolektivnih. Individualne čine neraščišćene traume iz ove i prošlih inkarnacija, kao i njihove posljedice od kojih će značajan postotak činiti povezanost sa svjetovima nižeg astrala, odnosno zla. Naime, zbog nekih izrazito snažnih trauma mi se okrećemo zlu jer smatramo da nas je Bog izdao te zatim i činimo zlo, opravdavajući ga idejom da je Bog taj koji je uistinu zao, dok su bića koja su okrenula leđa Kreaciji i kreirala svijet nižeg astrala „dobra". U ideju o vlastitoj dobroti zatim se uključuje i nesvjesni um koji nas pred nama samima nastoji prikazati kao „dobre osobe", jer je ideja „dobrote" potrebna našoj psihi kao sredstvo održavanja duševne stabilnosti. Ne možemo o sebi stalno misliti kao lošima i ostati psihički i fizički zdravi jer naše misli i emocije kreiraju našu realnost. Međutim, ja osobno ne poznajem niti jednu istinski dobru osobu, kao što ne poznam niti jednu istinsku lošu. Takvi smo kakvi jesmo i uvijek bismo se mogli potruditi biti bolji.
Kolektivni aspekt karmičkih obrazaca koji itekako doprinose odvojenosti od naše izvorne prirode čini i svjetska Matrica, odnosno uronjenost i isprepletenost energetskog polja naše planete sa svjetovima nižeg astrala te povezanost s entitetima koji ga nastanjuju. Naime, ne znam jeste li primijetili da je na ovoj planeti stalno isto - ništa se suštinski ne mijenja već tisućljećima. Malo je bolje na jednom području, ali gore na drugom.

To je zato što je naša planeta, ušavši u ciklus neravnoteže, potpala pod utjecaj entiteta koji se odupiru izvornoj strukturi Kreacije i nastoje izgraditi vlastitu, u kojoj disciplina i odgovornost, odnosno svijest o karmičkom zakonu, neće ništa značiti. Zato mnoge religije i smatraju da je čovjek suštinski „grešno" biće koje se i samim rođenjem na ovoj planeti neminovno povezuje sa svjetovima „zla". No, Kreacija nije izvorno zamišljena kao takvo mjesto - i ona je po svojoj izvornoj strukturi savršena. Zemlja je rajski vrt koji je, međutim, preotet od strane nižih astralnih svjetova te pretvoren u „Matrix" - zatvorsku planetu na kojoj nije lako ostvariti izvorne ideale Kreacije kao što su ljubav, sreća, kreativnost, harmonija ili istinska humanost.　Zemljom vladaju vakuumska bića poput Castanedinog „predatora" koja se hrane čovjekovom energijom, a sve putem čovjekovih dubokih i korijenskih slabosti. Takva bića nemaju vlastiti izvor energije i hrane zato što obitavaju u međusvijetu - u njemu se skrivaju i nalaze utočište od lekcija i odgovornosti koje donosi Kreacija. Međusvijet ili astral stoga nije i legitimna razina postojanja te nema vlastite izvore energije pa bića koja ga nastanjuju moraju pronaći neki drugi izvor - obično su to svjetovi jednu dimenziju niže, kao što je materijalna razina u odnosu na astralnu. Kako su predatorski entiteti ušli u Zemljinu auru? Da bi tako nešto bilo moguće ona je morala pući, odnosno otvoriti se, a izgleda da je pukla pod utjecajem prvih nuklearnih eksplozija. Kako su prije dvanaestak tisuća godina na ovoj planeti vođeni nuklearni ratovi (čitajte Mahabharatu i sve će vam biti jasno), to je omogućilo štetnim entitetima da uđu i zavladaju ovim prostorom, pa tako i bićima koja ga obitavaju. Ova informacija daje i novi smisao silnim nuklearnim pokusima koji su obavljani u dvadesetom stoljeću - cilj je dodatno razbijanje Zemljine aure i nov dotok predatorskih bića kojima služe naši vladari. Tome je, kako ukazuju najnovija otkrića, znatno doprinijela i pojava Mjeseca kao Zemljinog satelita koji ima ulogu u pojačanom stimuliranju naše niže svijesti i nepoželjnih emocionalno-mentalnih stanja, o čemu je opširno pisao David Icke u svojoj novoj knjizi.

Navodno poprilično razvratno i neodgovorno, što me uopće ne čudi, jer kad ljudi sa sobom ponesu svoju zemaljsku prtljagu ona ih prati svugdje, pa i u paralelne univerzume ili druge dimenzije postojanja, jednako kao što ih prati i nakon smrti fizičkog tijela.

Ne smatram se moralistom - dapače - ali provoditi vrijeme isključivo drogirajući se i seksajući sa svima naokolo ne doživljavam baš kao nekakav kvantni skok, a niti kao odraz emocionalne zrelosti. To možemo i ovdje, samo ako odbacimo ustezanje; ima načina da se ovakav životni stil isproba i bez da zbog toga putujemo u drugu dimenziju. No, cilj čovjekovog postojanja je pažljivo baratanje energijom, a ne njeno rasipanje - vječiti tulum na Zemlji 2 samo je kompenzacija za emotivne povrede i neispunjene emotivne potrebe. Zato je očekivati od čovjeka današnjice da bez odgovarajućeg treninga i pripreme postane sposoban disciplinirano koristiti energiju i vlastite sposobnosti vrlo naivno. Kao što vidimo, postoje i preduvjeti za povratak u ciklus ravnoteže i takve je preduvjete nužno zadovoljiti jer nije moguće vratiti se u Zlatno doba kao nesavršena ili bolesna osoba. A sve individualne promjene u konačnici vode slomu kolektivnih ograničavajućih modela koji vladaju čovjekom. 2012. trebala bi označiti početak kraja svjetske Matrice i našu konačnu pobjedu u ratu koji se vodi protiv čovječanstva. Pobjedu ne samo na fizičkom planu, već i na energetskom, psihološkom i spiritualnom. Cilj takve pobjede trebala bi biti konačna uspostava kolektivne ravnoteže, odnosno izvorne strukture Kreacije kao društvene zajednice utemeljene na idejama bezuvjetne ljubavi, kreativnosti, humanosti i slavljenja svoje izvorne prirode. Zanimljiv je i bio-energetski aspekt ove transformacije jer uključuje vraćanje naše DNK njenoj izvornoj, dvanaesterostrukoj strukturi te povratak osobne moći koji bi omogućio utjecaj na sve aspekte našeg postojanja. Čovjek će stoga morati sebe prepoznati kao energetsko, multidimenzionalno biće te će energetski aspekt sveukupne realnosti morati uključiti u mapu i vlastitoga i bića, ali i svijeta oko sebe.　

http://www.tomislavbudak.com/