Božić dolazi

SLAVE LI ATEISTI BOŽIĆ?

Kako smo duboko u 12 mjesecu približava nam se i jedan od najvećih kršćanskih blagdana uopće, zapravo nakon Uskrsa sam blagdan Božića " najveća je priča ikad ispričana. "

U Božić se vjeruje, odnosno u Isusovo rođenje, to je bit Božića, jer Božić nije 25, svibanj i zavijanje po Kumrovcu, Božić nisu ni darovi, ni suludo trošenje novca kojega ionako nemamo previše. U jednoj normalnoj, demokratskoj zemlji, sasvim je legitimno biti vjernik, biti nevjernik, vjerovati u što god želiš, ne vjerovati u ništa, jer koliko god bilo Katolika, primjerice u Hrvatskoj, naša zemlja svjetovna je država, ( jasno sa daleko većom razlikom od onoga što je bila Titova banditska tvorevina, niti je bila svjetovna, niti je bila demokratska, najmanje slobodna ), jednostavno pravo na izbor, zapravo je temelj naše vjere, znanost ne može dokazati postojanje Boga, ali ne može dokazati ni suprotno od toga, niti će to ikada moći, zato se radi o slobodnoj vjeri, u rođenje pa onda i uskrsnuće bez kojeg to rođenje ne bi imalo smisla, Isusa Krista kao sina Božjega. Z

Znanstvenici se gotovo konsenzusom slažu da je Isus Krist postojao kao povijesna osoba, materijalni dokazi iz tih vremena pronađeni su i arhivirani u brojnim svjetskim muzejima, ( primjerice novac sa likom i natpisom tadašnjeg Rimskog namjesnika Judeje Poncije Pilata ), međutim sve to nije bitno, jer u osnovi znanost i ne govori više od toga, niti je to njen zadatak. Kršćanstvo kao najbrojnija svjetska religija, kao monoteistička religija u mnogočemu podudara se sa Islamom, dočim su Bibliju ( Stari Zavjet ) pisali upravo Židovi, što zapravo pokazuje ogromnu sličnost, ogromnog dijela čovječanstva kroz svoju povijest, povezanost ljudi i običaja, prema tome vjera bi trebala biti točka spajanja, ne razdvajanja i točka razdora među ljudima, naposljetku svi mi vjerujemo u " jednoga Boga ", kako god zvali, no Bog je čovjeku dao slobodnu volju, sam bira svoj pravac i način života, na kraju sam i snosi posljedice, zato smo i dobili dvije krajnosti, dobrotu jednog Stepinca i zloćudnost jednog Tita, borba između dobra i zla vječite su teme kojima je okupirano čovječanstvo od svog postanka do današnjih dana.

Kako smo mi ljudi inače skloni pretjerivanju, ni u čemu mjere nemamo pa zašto bi onda i u slavlju bilo drugačije, potrošnja, kupovine, šareni izlozi, skupe reklame, još skuplji pokloni. Sve to Božić nije. Sam Isus kad je slavno pohodio Jeruzalem nekoliko dana prije raspeća užasnut onim što je vidio u Hramu uzviknuo je: " Zašto od kuće oca mojega pravite kuću trgovačku!? " Nismo naučili, nismo shvatili, ne radi se o odojku, neukusnom vinu, sličnim glupostima, to je ateističko tumačenje Božića: " u se na se i poda se ", Božić bi došao bez obzira gdje čovjek bio i u kojim se okolnostima nalazio, naime rođenje sina čovječjeg predstavlja daleko više od jeftinih a krajnje neistinitih fraza o Grinchu. Vjerniku Božić nitko ne može ukrasti, nisu to mogli ni Rimski carevi u svojim zloglasnim Arenama, nije to mogao ni moćni Neron ( on nije kriv za požar u Rimu, ali je odgovoran za progon kršćana ) dok je promatrao svoje žrtve u rimskom Koloseumu. Kako bi to onda mogao neki sitni političar današnjice, kako god se on zvao. Priča o Grinchu ateistička je podvala, zanimljivo da ljudi koji imaju pravo na svoj stav a koji treba poštovati a nisu vjernici, najglasniji su za vrijeme blagdana, što ti je licemjerstvo, nema mjere,¸ a obzira još i manje. Miljenko Smoje vjerno je to prikazao u jednoj

od legendarnih svojih serija, Malo misto, sa velikim Borisom Dvornikom u glavnoj ulozi, govoreći o naprednoj i nazadnoj djeci. Kakve veze ima blagdanska trpeza sa Božićem? Kakve veze imaju materijalne stvari sa Božićem ? Mi 25. prosinca ne trčimo štafetu za Dan mladosti, ne natječemo se u prežderavanju, barem ne bi trebali, budimo iskreni, veliki dio nas, takozvanim običnim danom, može si priuštiti ako ništa onda barem od hrane što poželi, stoga baš i nije za vjerovati onima koji su nas 50 godina uvjeravali kako Boga nema, da bi nas sad opet isto pokušali uvjeriti da se Bog nalazi u Konzumu ili nekom drugom šoping centru i onda i sada podcijenili su ljudsku inteligenciju.

Iako nismo obožavatelji naše javne televizije, te se na njen račun može izreći dosta kritika ( u zadnje vrijeme stvari idu na bolje nakon što se krenulo u obračun sa novinarima tajkunima i pljačkašima RTV pretplatnika ) , moramo pohvaliti televiziju zbog reprizi kultnog filma DIVAN ŽIVOT, radi se o sjajnom Caprinom filmu sa Jamesom Stewartom u glavnoj ulozi, najbolji božićni klasik svih vremena, tradicijski je vezan uz svaki blagdan Božića Amerikanaca, film koji je odgojio i kojeg su zavoljeli milijuni i milijuni gledatelja diljem svijeta. Kad već govorimo o blagdanskim filmovima, svake godine imamo pravilo da se repriziraju stari filmovi sa tematikom blagdana, ti su filmovi uglavnom vezani uz obiteljsku tradiciju, a prigodni za svaku obitelj, te ih generacijama ljudi rado gledaju. Recimo Divan život, film je uz koji su stasale brojne generacije, obitelji diljem svijeta, to je bit Božića, obitelj, tradicija, naravno da se zato takvi filmovi repriziraju baš za vrijeme ovakvih blagdana, nećemo valjda jedan od najboljih blagdanskih dječjih filmova, Sam u kući, reprizirati u srpnju mjesecu, ovog Božića klinci će se radovati tom filmu, uživati uz njega, nekog drugog Božića, to će raditi neki drugi klinci, tako generacijama, tako stoljećima, recimo ja volim takve filmove, još uvijek uživam u njima, sutra, jednog dana, nastojati ću da i moje dijete gleda te iste filmove sa mnom, naravno pod uvjetom da će ga to zanimati, njegujući tradiciju, običaje, njegujući ono najbolje što čovjek ima, ljubav, mir i dobro. Ni uz najbolju volju ne vidimo što bi to novo televizija trebala prikazivati za vrijeme blagdana, Bitku na Neretvi? Kozaru ? Ajte molim Vas, rekao bi jedan ateista, čije je razmišljanje vrijedilo poslušati. Parafrazirajući jednu rečenicu, želim za kraj reći, puno je ljudi koji po svom slobodnom uvjerenju nisu vjernici a da čijeg razmišljanja itekako držim, a opet isto tako nije mali broj " vjernika " sa kojima se nikad ne biste složili, drugim riječima, čovjek je čovjek, Božić je Božić, ali kakve veze ima ideologija sa tim?