AKTUALNO

preuzeto sa: http://p078.ezboard.com/fhrvatiamacforumfrm51.showMessageRange?topicID=158.topic&start=61&stop=64

Tekst i slike: Zoran Vukman

SKANDALOZNA ŠPIJUNSKO-NOVINARSKA PODMETANJA

-Velečasni Zlatko Sudac i polaznici duhovne obnove proglašeni «Jatacima» za potrebe
Mesića i Račana



- Vlč. Sudac je Gotovinin jatak



U GLOBUSOVOM TEKSTU SE VJEROJATNO NAMJERNO IZVRĆU ILI PREŠUĆUJU ČINJENICE POPUT ONE DA JE SEMINAR ODRŽAN U OŽUJKU 2001. GODINE, U KUĆI BETANIJA, U MJESTU ĆUNSKO NA MALOM LOŠINJU, DAKLE GOTOVO ČETIRI MJESECA PRIJE NEGO ŠTO JE PROTIV GENERALA GOTOVINE PODIGNUTA OPTUŽNICA


Zanimljivo je da se u izvješću i ne spominju imena svih koji su bili nazočni, dok novinar Girdan Malić u svom tekstu tvrdi kako su «prema nepotvrđenim podatcima u Betaniji bili i Josip Jović, nenad Ivanković, Ivo Lovrić iz Večernjeg lista, Zvonimir Šeparović, Ivić Pašalić i Ante Jelavić. «Nije istina da su tada bili nazočni Jović, Ivanković, Pašalić i ostali koji se spominju «prema nepotvrđenim podatcima». To je proizvoljna konstrukcija Malićeva izvora. Sve ovo potvrđuje da su i Turek i malić podatke o susretu u Betaniji dobili iz druge ili treće ruke, i da ona koji im je doturio informacije nije i sam bio nazočan, tako da izvješće vrvi poluistinama i proizvoljnostima



Nakon zapleta špijunske afere vezane uz praćenje i prisluškivanje novinara osumnjičenih da su haški špiclovi, čitava priča nije nimalo jasnija nakon što je tjednik «Globus» objavio navodni dokument SZUP-a iz rujna 2001. godine pod naslovom »Rezime aktivnosti pojedinaca i skupina koje djeluju s pozicija desnog radikalizma». To famozno izvješće bivšeg ravnatelja POA-e, odnosno negdašnjeg SZUP-a Franje Tureka. umjesto da dovede do raspleta špijunskog trilera, po svojim faktičkim netočnostima i fantastičnim konstrukcijama dovodi u pitanje vjerodostojnost samog dokumenta, ali i ostavlja veliki prostor za spekulacije o motivima i namjerama njegova sastavljača i nalogodavaca, kao i o motivima njegovog objavljivanja u jeku hajke na generala Antu Gotovinu. Na temelju tog izvješća o navodnoj «desnoj uroti» protiv Račanove vlasti koja se čak isprepleće i s lijevim komplotima, pokušava se sugerirati kako je Turek bio opsjednut unutarnjim i vanjskim neprijateljima, kako se nije samo bavio od Mesića i Račana prozivanim «desnim ekstremistima i pučistima», nego su uhođeni bili i lijevi, koji su, pak, danas navodno najveće žrtve tajnih službi. Ne samo da se pokušava pozornost skrenuti s bitnoga - a to je da su Ivica Račan i Stipe Mesić glavni i odgovorni za sva uhođenja i paranoje o desnoj zavjeri, da su poticali hajke na generale, neke novinare i njihove kritičare - nego se stvara dojam kako su i oni koji su tada bili medijski upregnuti u pronalaženje i progone «ekstremista», predstavljeni kao žrtve Račanovih i Mesićevih žbira. U cijelu priču, preko objavljivanja Globusova dokumenta, ni krivi ni dužni, upleću se Katolička Crkva i velečasni Zlatko Sudac, a sve na temelju proizvoljnosti tumačenja jednog susreta u kući krčke biskupije za duhovne seminare «Betanija», i jednog ključnog činjeničnog propusta u samom izvješću o tom susretu, koji ne može nikako biti slučajan. O čemu se radi?

Račanova špijunaža «ekstremistima» vječito za petama

U tom Turekovom špijunskom «rezimeu» govori se o seminaru duhovne obnove u Betaniji «tijekom 2001. godine pod pokroviteljstvom velečasnog Sudca...» i nabrajaju se neki ljudi koji su tamo bili nazočni, a među kojima je bio i potpisnik ovih redaka. Upravo činjenica da se ne navodi mjesec i točno vrijeme kad se dogodio taj susret, nakon analize dijela tog dokumenta, navela me na sumnju da je riječ o namjernoj manipulaciji ne bi li se sugeriralo kako su Crkva, vlč. Sudac i svi nabrojeni sudionici zapravo, kako se kaže u baško-novinskom žargonu, «jataci» generala Gotovine. Onaj koji je sastavljao izvješće, bio to Turek ili netko drugi, kad je već znao za taj susret u Betaniji, onda je nemoguće da nije znao kako se on dogodio u ožujku 2001. godine, dakle, četiri mjeseca prije negoli je otvorena i objavljena optužnica protiv generala Gotovine. Sintagmom »tijekom 2001. godine dovodi se u pitanje činjenična vjerodostojnost dokumenta jer, teško je povjerovati da bi šef špijunske agencije paušalno i uopćeno izvješćivao o događaju koji mu služi kao glavni argument za optužbu da je vlč. Sudac skrivao Gotovinu! Iz takvog izvješća je vidljivo da je riječ o namjernoj konstrukciji u kojoj se ispuštanjem datuma i relativiziranjem vremena, odnosno mjeseca kad se duhovni seminar odvijao, sugerira ono što i sam «Globus» u naslovu bez navodnika posredno sugerira: Vlč. Sudac je Gotovinin jatak! lako se u nadnaslovu tvrdi da je riječ o Špijunskom obračunu s Crkvom i tajnom izvješću POA-e, primarni psihološki učinak takve opreme teksta koji je napisao Gordan Malić, vrlo je sugestivan i ostaje kao nedvosmislena i provokativna poruka koja se vješto i intrigantno plasira u javnost. Tko god otvori taj tjednik, prvo što mu udara u oči je poruka sublimirana iz izvješća, a sam novinar Malić u svom članku o tom dokumentu, nije stigao primijetiti više nego upadljiv propust. Moguće je da je Turek saznanja o tom seminaru dobio iz druge i treće ruke, ali to bi svjedočilo o njegovoj katastrofalnoj nesposobnosti. No, poznajući psihologiju Račanove špijunaže koja je tzv. «ekstremistima», vječito za petama, kako od davne 1971., tako i od 2001., nemoguće je da njegova «dektiva» nije znala i vrijeme tog susreta.

Ignacijevske vježbe

No potpisnika ovih redaka upravo takve i još neke paušalnosti navode na pomisao da izvješće može biti i naknadna konstrukcija s ciljem da se kompromitira Katolička crkva i da se u čitavu ovu aferu unese zabuna. Sve me to potaklo da napišem punu istinu o tom događaju koji ne izlazi iz okvira onoga što katolički vjernici poznaju pod pojmom «duhovnih vježbi» ili, u nekim modificiranim varijantama, «duhovnim seminarima i obnovama.» Ignacijevske duhovne vježbe najčešće se za vjernike laike održavaju u trodnevnom programu koji uključuje boravak i noćenje u kućama koje je Crkva odredila za takve susrete. Duhovne vježbe vodi obvezno svećenik i one su autentičnije po pravilima i metodologiji sv. Ignacija Loyolskog. One su vrlo stroge, uključuju šutnju za vrijeme trajanja i potpuno uranjanje u molitvu, askezu i mistiku kršćanskog duhovnog života. Postoje varijante duhovnih vježbi otvorenijeg tipa koje se nazivaju duhovnim seminarima i obnovama, na njima se ne održava šutnja i nisu klasične ignacijevske vježbe, ali su na tom tragu. U mjestu Cunsko na Malom Lošinju nalazi se kuća Betanija, koja je u Krčkoj biskupiji upravo takvo mjesto, određeno za duhovne vježbe, seminare i obnove koje predvodi vlč. Zlatko Sudac. Tamo prolaze rijeke ljudi i hodočasnika već godinama, a među njima su dolazile i mnoge osobe iz javnog, političkog, kulturnog i medijskog života. Seminari su stvar duhovne intime pojedinca, nešto vrlo osobno, i u katoličkoj tradiciji jedan od načina da se čovjek suoči sa sobom, vlastitom savješću, i da se pred Bogom duhovno očisti i obnovi. Ništa u tome nema ni senzacionalnog, ni neobičnog, pa tako nije bilo ništa senzacionalno i neobično kad su se prije četiri godine, u Cunskome, na jednom takvom seminaru okupili generali, branitelji i invalidi Domovinskog rata, i potpisnik ovih redaka kao jedini novinar. Taj događaj je, zahvaljujući uhodama, postao javna stvar kao pokušaj da se insinuira o njegovim političkim i urotničkim motivacijama!

Zaključci o crkvenoj i desnoj uroti

Sredinom ožujka 2001. godine, generali Gotovina, Roso, Korade, Basarac, Kapular, Filipović i Zagorec, uz nekoliko invalida Domovinskog rata, jednog hrvatskog poduzetnika iz Amerike, te uz ostale ljude koji se spominju u Turekovu izvješću, bili su na duhovnom seminaru kojeg je vodio vlč. Zlatko Sudac. Seminar se, kao i svaki drugi, sastojao od njegovih dnevnih misa, meditacija, razmatranja, ispovijedi i duhovnih razgovora. Sučeve propovijedi i meditacije slušali smo nekoliko puta dnevno po određenom programu, i ništa od svega toga nije bilo političkog, nego isključivo duhovnog karaktera. Svećenik koji bi na duhovnim vježbama držao političke nagovore, ne bi ni mogao niti smio držati duhovne vježbe. To je jasno svakom vjerniku koji je upoznat s temeljnim načelima vlastite vjere.

U svom izvješću tadašnji šef SZUP-a, odnosno POA-e, Franjo Turek je naveo i osobe koje «pokrivaju», dakle štite generala Gotovinu na zadarskom području. U dijelu izvješća stoji: "Ovo je posebice karakteristično za veze A. Gotovine na području Zadra, dio kojih sudjeluje u njegovu «pokrivanju» i osiguranju: Zoni Maksan, Mladen Moduč zv. Pedala, Enis Sovitti, Ferdinan Perela (pripadnik talijanske mafije) i dr. u slučaju Gotovine naročito su aktivne osobe iz skupine 2. npr. Š.Prtenjača, B.Longin, NB. Kalmeta, M.Kurtov (nač. Općine Pakoštane), S. Adžić – Kapetanović, časnici HV-a Viktor Grancarić i D. Banić, gospodarstvenici F. Pašalić i B. Jusup, umirovljeni general D.Krstičević i dr.. U drugom dijelu istog izvješća, uz admirala Domazeta, Miroslava Tuđmana, spominju se još operativci Žarko Peša, Željko Sačić i Ivo Lučić, zatim Stipe Zrilić, Joso Nekić, Tonći Glavan dr."

Svim sudionicima seminara trebalo je takvo druženje i upravo duhovna obnova, posebno jer je riječ o umornim ratnicima, braniteljima i invalidima koji su prošli teške godine Domovinskog rata. Duhovni seminari su jedan od načina da se čovjek pred Bogom i u Bogu obnovi i osnaži, da dođe do nutarnjih rasvjetljenja. Kakvi će biti plodovi duhovnih vježbi, ovisi o pojedincu, njegovoj vjeri i onome što uistinu traži. S ovim seminarom je bio upoznat i krčki biskup Valter Župan, koji nas je zadnjeg dana posjetio i ostao na zajedničkom ručku. Iz ovoga izvlačiti zaključke o desnoj i crkvenoj uroti može samo račanovski partijski um. Konstrukcija u izvješću gdje se kaže da je «tijekom 2001. godine.....u prostorijama Krčke biskupije u Betaniji održano vise skupova i druženja kojima su nazočile osobe iz krugova branitelja, umirovljenih generala, novinara i nekih djelatnika Ministarstva obrane RH», paušalna je netočnost, s retoričkim udbaškim prizvukom, jer nije bilo «više skupova i druženja» spomenutih ljudi tijekom 2001., nego jedan jedini trodnevni duhovni seminar. I nije se radilo ni o kakvim skupovima, nego o boravku u Betaniji prema programu po kakvom borave svi hodočasnici.

Laži o nazočnima



Iz same činjenice da su se spomenuti ljudi tri dana družili i razgovarali, sastavljač izvješća je konstruirao laž o zaplotnjaštvu i skrivanju generala Gotovine četiri mjeseca prije negoli je otvorena i objavljena optužnica! Zanimljivo je da se u izvješću i ne spominju imena svih koji su bili nazočni, dok novinar Gordan Malić u svom tekstu tvrdi kako su «prema nepotvrđenim podacima» u Betaniji bili i Josip Jović, Nenad Ivanković, Ivo Lovrić iz Večernjeg lista, Zvonimir Šeparović, Ivić Pašalić i Ante Jelavić.» Nije istina da su tada bili nazočni Jović, Ivanković, Pašalić i ostali koji se spominju «prema nepotvrđenim podacima.» To je proizvoljna konstrukcija Malićeva izvora. Sve ovo potvrđuje da su i Turek i Malić podatke o susretu u Betaniji dobili iz druge ili treće ruke, i da onaj koji im je doturio informacije nije i sam bio nazočan, tako da izvješće vrvi poluistinama i proizvoljnostima.

Ima još jedna vrlo indikativna stvar i pitanje na koje bi mogli odgovoriti kolega Malić i «Globus». Fotografija Ante Gotovine i vlč. Sudca objavljena u tom tjedniku, privatna je fotografija potpisnika ovih redaka. Naime, tu fotografiju i još nekoliko koje objavljujemo u « Hrvatskom listu», snimio sam ispred kuće u Ćunskome, kad smo se slikali za uspomenu. Kako je moja fotografija, koja nije bila za javnu uporabu, došla u posjed tjednika «Globusa» i kako to da je objavljena pod legendom da je iz «arhiva EPH»? Kako je fotografija iz privatnih albuma neovlašteno dospjela na stranice «Globusa» bez navođenja izvora? Ako je iz Turekovih dosjea, onda je «Globus», kad je došao u posjed i fotografija i dokumenata, morao objaviti punu istinu, a ne ostavljati dojam da i sam sudjeluje u čudnim i neprovjerenim konstrukcijama. U legendi slike piše da su vlč. Sudac i Gotovina na Krku 2001., iako je riječ o Ćunskome na Malom Lošinju. I to upućuje na paušalnost samog «Globusa» koji je brzopleto objavio dokument sumnjive vjerodostojnosti, ali je očito da je do fotografija došao putem obavještajnog podzemlja. Zanimljivo je da se sam kolega Malić, kao i još neki novinari iz lijevih tiskovina, zgražaju nad Turekovom metodologijom, ali se nisu zgražali kad je Račanova i Mesićeva «mašinerija» kriminalizirala generale, branitelje i neke novinare i intelektualce kao urotnike i pučiste!

Nije li čitava ova priča dijelom plasirana u javnost da bi Turek preuzeo ulogu žrtvenog jarca, i da bi na kraju sve prljavstine koje je radio za Mesića i Račana, preuzeo na sebe, i time amnestirao svoje šefove i nalogodavce? Iz svega ovoga i potpisnik ovih redaka čije se ime navodi u Turekovu izvješću, može ozbiljno sumnjati da je bio kao novinar praćen i uhođen od Račanove agenture! Je li i to stvar za Odbor nacionalne sigurnosti? Koji su to državni, institucionalni i zakonski mehanizmi koji bi nas, novinare etiketirane kao «ekstremiste», mogli zaštititi od paranoidnosti i autokratičnosti predsjednika države i bivšeg premijera, koji ponovno pretendira na vlast, i njihovih agentura?

Turek je žrtveno janje
Račanovih i Mesićevih
prljavština

Glavnog urednika «Hrvatskog lista» Ivicu Marijačića, bivšeg glavnog urednika «Slobodne Dalmacije« Josipa Jovića, potpisnika ovih redaka i još nekolicinu naših kolega, Stipe Mesić je javno nazivao i klevetao kao «pučiste». Nitko iz dominantnog hrvatskog tiska nije stao u našu obranu, Štoviše, mnogi su sudjelovali u hajci i klevetanju. Kolega Malić je ustvrdio da su «općenite Turekove analize o uroti na desnici inače objavljivane posvuda u tisku.» U Čemu je onda problem? Nije li postojala svojevrsna prešutna koordiniranost Turekove agenture i dijela medija? Zar mediji i Turek u svojoj protudesnoj paranoji ne korespondiraju? Ako je Turek paranoidan, onda je i veći dio tiska u Hrvatskoj! Ta on je samo čitao novine u Hrvatskoj kao i haški istražitelji! Nije li Turek zapravo podgrijavao priču koja je bila produkt jedne šire kampanje, koja je obuhvaćala orkestrirane medijske napade na branitelje i generale, i koja je provedena pod visokim pokroviteljstvom Stipe Mesića i Ivice Račana? Novinar Malić tvrdi daje Račan Turekova izvješća «po vlastitom priznanju bacao u koš.» Malić bi morao znati da su to priče za malu djecu, i da time posredno štiti Turekova bivšeg šefa Račana, dok vrlo indikativno proziva sadašnjeg premijera Ivu Sanadera «da se o svemu očituje. » Što ako je i Sanader «bacao izvješća u kos»? Kad je Račan već tako demokratičan, zašto i samog nesposobnog Tureka nije «bacio u koš»? Zar je Turek radio nešto Što Račan nije htio? Može li se Račan oprati od svega jednim takvim glupim izgovorom koji se shvaća smrtno ozbiljno? Nije li čitava ova priča dijelom plasirana u javnost da bi Turek preuzeo ulogu žrtvenog jarca, i da bi na kraju sve prljavštine koje je radio za Mesića i Račana, preuzeo na sebe, i time amnestirao svoje šefove i nalogodavce? Iz svega ovoga i potpisnik ovih redaka, čije se ime navodi u Turekovu izvješću, može ozbiljno sumnjati da ga je Račanova agentura, kao novinara, pratila i uhodila! Je li i to stvar za Odbor nacionalne sigurnosti?

Koji su to državni, institucionalni i zakonski mehanizmi koji bi nas, novinare etiketirane kao «ekstremiste», mogli zaštititi od paranoidnosti i autokratičnosti predsjednika države i bivšeg premijera koji ponovno pretendira na vlast i njihovih agentura? Kako može Franjo Turek «izgorjeti», a da mu se šefovi makar ne zakašlju od dima? Možda je Mesić u pravu: Malić i ostali su doista «kolateralne žrtve», pravi cilj su i dalje «desničari, ekstremisti i pučisti«!