Grof Tolstoj bio je u pravu, seljaci žive sretno i zadovoljno
Piše: Vanja Došen
Foto: AP
Svjetska financijska kriza mnoge je ruske tajkune bacila na koljena progutavši njihove milijarde, no ne i jednog od prvih ruskih multimilijunaša Germana Sterligova, koji nije izgubio ni kopjejke. Svojedobno je proglašen čudom od djeteta, kada je u 24. godini zaradio svoj prvi milijun. Danas 41-godišnji Sterligov svijet biznisa napustio je 2004. godine i otada sa suprugom Aljonom i njihovo petero djece živi na relaciji između dvije drvene farme u blizini Moskve, gdje uzgajaju ovce, krave, kokoši...
Sreća je u zemlji i ovcama
- Mi smo u blaženstvu u odnosu na druge oligarhe. Imamo 100 ovaca, jednog konja, kravu, nešto peradi i kozu - vrlo je jednostavno svoju situaciju nedavno objasnio čovjek koji se mirnom životu mističnog, tolstojevskog pravoslavlja okrenuo kada je njegov život u kapitalizmu krenuo nizbrdo.
Do prije četiri godine bio je tajkun sa stotinama milijuna dolara u bankama i nekoliko desetaka privatnih biznisa. Imao je urede na Wall Streetu i u Londonu, a živio je u luksuznoj vili u Rubljovki, bogataškom predgrađu Moskve. Raspon njegovih poslovnih interesa bio je širok; od burze i produkcije filmova, do preprodaje svega i svačega. Tako je na samom početku rata u Iraku sablaznio javnost poslovnom ponudom Amerikancima: nudio im je 50 tisuća hrastovih lijesova.
Sve osim droge
- Bilo bi lakše nabrojiti što nisam radio. Za početak - nisam prodavao drogu - kaže.
No, njegov izlazak iz svijeta luksuza i glamura kakvim žive ruski oligarsi počeo je 2004. godine kada se odlučio suprotstaviti tadašnjem predsjedniku Vladimiru Putinu na predsjedničkim izborima. U kampanju je uložio velik dio svog bogatstva, a kampanja, i on zajedno s njom, završila je u slijepoj ulici, kada mu je uskraćeno pravo konačnog izlaska na izbore. U dugovima i u nemilosti krutog ruskog državnog sustava Sterligov je odlučio napustiti Moskvu.
- Morao sam prodati kuću, da ne spominjem urede, poslove i dionice - danas priča s gotovo neprimjetnom dozom nostalgije za nekadašnjim životom, ističući kako je u novom životu koji danas živi pronašao istinsku sreću.
S djecom i suprugom, koja je tada bila u sedmom mjesecu trudnoće s njihovim danas četverogodišnjim, najmlađim djetetom, napustio je Rubljovku i nastanio se u šumi izvan Moskve, u šatoru - “jedinom besplatnom mjestu stanovanja koje je mogao pronaći”. Od tog trenutka odlučio je slijediti primjer nekolicine ruskih velikana, poput grofa Lava Tolstoja ili čak njegovih najboljih likova, koji su se kroz stoljeća vraćali “majčici zemlji”, nepreglednim ruskim stepama u potrazi za duševnim spokojem.
Za 100.000 dolara, koliko mu je ostalo od prodaje obiteljskog doma, German je kupio dva zemljišta, sagradio tri jednostavne drvene kolibe i kupio nekoliko ovaca. Od tada je odlučio slijediti svoja vlastita pravila i nema više nikakvih planova, kako kaže, za vraćanje u konzumeristički, kapitalistički svijet, tvrdeći kako će i njegovi nekadašnji bogati i uspješni prijatelji i poslovni suradnici uskoro uvidjeti prednosti njegova načina života.
Umjetni život
Sterligova ljubav prema prirodi proizlazi, kao i kod Tolsoja, iz dubokih religioznih osjećaja s kojima su povezana i vrlo konzervativnih uvjerenja; javno je optužio mnoga “zla modernog života”, od homoseksualaca do abortusa, pa čak i - žene koje nose hlače. Tako je novinarka koja ga je nedavno posjetila u njegovu domu dobila naputak da za posjet odjene suknju, jer inače ne treba ni dolaziti. Supruga Aljona, i sama religiozna i smjerna, vrlo brzo prilagodila se životu bez dizajnerskih krpica i luksuzne vile. Nosi tradicionalni ruski rubac na glavi i s osmijehom novinarki tvrdi da je sretnija nego ikad.
- Život u Rubljovki sada mi izgleda nestvarno... umjetno - kaže majka petero djece, od kojih je najstarija kći, a četvorica sinova imaju godina u rasponu od četiri do dvanaest.
Obitelj, koja zimi boravi u Njižni-Vasilevskoj, a ostatak godine na 20 kilometara udaljenoj farmi ovaca u Slobodi, živi proizvodeći sve ono što im je potrebno, bez kompjutora i televizije. German se oštro protivi novim medijima tvrdeći da imaju poguban utjecaj na današnju mladež. Nekadašnji jetsetter danas sretno živi iza bodljikave žice koja okružuje njegov posjed, štiteći njegovu obitelj od koruptivnog vanjskog svijeta.
Njegova 18-godišnja kći studira povijest na moskovskom sveučilištu, no ostalo četvero djece ne ide u školu već učitelji iz Moskve dolaze k njima, gdje ih uče ruski i matematiku. Otac ih podučava povijest, a ostale predmete Sterligov smatra nevažnima i nepotrebnima za njihovo obrazovanje, pa ih i ne uče.
- Ovdje uživamo puno veću slobodu. Ne ovisimo ni o kome - objašnjava svoj izbor Rus koji usprkos novo načinu života ipak nije izgubio neke od prijašnjih prijatelja i suradnika, koji datiraju još iz vremena bogatstva i biznisa. No, o njima ima samo riječi sažaljenja.
- Zapravo mi svi oni zavide, jer su potpuno svjesni da su zarobljenici. Ja sam kao slobodni kozak. Nitko mi ne zapovijeda, ja upravljam svojim životom - kaže. No, s nekima od njih ipak planira suradnju. On je, naime, dvadesetak godina nakon što se proslavio sa svojim specijalnim razumijevanjem financijskih svjetskih tržišta osmislio poseban projekt, koji bi, smatra, mogao spasiti Rusiju od financijskog potonuća.
Ljubitelj drevnih tekstova
- Radi se o antikriznom programu internetske razmjene dobara, nešto poput prvobitne trampe za novo doba. To je elektronička zamjena za novac, koja nije vezana uz dolar, euro ili rublju - objašnjava. Da ne priča “u prazno” dokazuju mnogi investicijski bankari zainteresirani za “Sterligov projekt”.
On predviđa da će poljoprivreda uskoro postati ono što je devedesetih bila nafta za ruske oligarhe.
- Mnogi od njih sada razmišljaju o zemlji i kravama. Metali više nisu vrijedni. Ovce, krave, žitarice, maslinovo ulje, med... sve to se sada pretvara u zlato - odlučno tvrdi.
Mnogi će zaključiti da se “propali” milijunaš želi vratiti u vrh ruske industrije, no on opovrgava:
- Da mi sada kažu: ‘Preuzmi pet tvornica ili ćemo te ustrijeliti!’, rekao bih: ‘Slobodno pucajte. Ne želim više taj napor’ - zaključuje čudnovati Rus, koji je i predsjednik “Društva ljubitelja drevne književnosti”.
Sreća je u zemlji i ovcama
- Mi smo u blaženstvu u odnosu na druge oligarhe. Imamo 100 ovaca, jednog konja, kravu, nešto peradi i kozu - vrlo je jednostavno svoju situaciju nedavno objasnio čovjek koji se mirnom životu mističnog, tolstojevskog pravoslavlja okrenuo kada je njegov život u kapitalizmu krenuo nizbrdo. Do prije četiri godine bio je tajkun sa stotinama milijuna dolara u bankama i nekoliko desetaka privatnih biznisa. Imao je urede na Wall Streetu i u Londonu, a živio je u luksuznoj vili u Rubljovki, bogataškom predgrađu Moskve. Raspon njegovih poslovnih interesa bio je širok; od burze i produkcije filmova, do preprodaje svega i svačega. Tako je na samom početku rata u Iraku sablaznio javnost poslovnom ponudom Amerikancima: nudio im je 50 tisuća hrastovih lijesova.
Sve osim droge
- Bilo bi lakše nabrojiti što nisam radio. Za početak - nisam prodavao drogu - kaže.No, njegov izlazak iz svijeta luksuza i glamura kakvim žive ruski oligarsi počeo je 2004. godine kada se odlučio suprotstaviti tadašnjem predsjedniku Vladimiru Putinu na predsjedničkim izborima. U kampanju je uložio velik dio svog bogatstva, a kampanja, i on zajedno s njom, završila je u slijepoj ulici, kada mu je uskraćeno pravo konačnog izlaska na izbore. U dugovima i u nemilosti krutog ruskog državnog sustava Sterligov je odlučio napustiti Moskvu.
- Morao sam prodati kuću, da ne spominjem urede, poslove i dionice - danas priča s gotovo neprimjetnom dozom nostalgije za nekadašnjim životom, ističući kako je u novom životu koji danas živi pronašao istinsku sreću.
S djecom i suprugom, koja je tada bila u sedmom mjesecu trudnoće s njihovim danas četverogodišnjim, najmlađim djetetom, napustio je Rubljovku i nastanio se u šumi izvan Moskve, u šatoru - “jedinom besplatnom mjestu stanovanja koje je mogao pronaći”. Od tog trenutka odlučio je slijediti primjer nekolicine ruskih velikana, poput grofa Lava Tolstoja ili čak njegovih najboljih likova, koji su se kroz stoljeća vraćali “majčici zemlji”, nepreglednim ruskim stepama u potrazi za duševnim spokojem. Za 100.000 dolara, koliko mu je ostalo od prodaje obiteljskog doma, German je kupio dva zemljišta, sagradio tri jednostavne drvene kolibe i kupio nekoliko ovaca. Od tada je odlučio slijediti svoja vlastita pravila i nema više nikakvih planova, kako kaže, za vraćanje u konzumeristički, kapitalistički svijet, tvrdeći kako će i njegovi nekadašnji bogati i uspješni prijatelji i poslovni suradnici uskoro uvidjeti prednosti njegova načina života.
Umjetni život
Sterligova ljubav prema prirodi proizlazi, kao i kod Tolsoja, iz dubokih religioznih osjećaja s kojima su povezana i vrlo konzervativnih uvjerenja; javno je optužio mnoga “zla modernog života”, od homoseksualaca do abortusa, pa čak i - žene koje nose hlače. Tako je novinarka koja ga je nedavno posjetila u njegovu domu dobila naputak da za posjet odjene suknju, jer inače ne treba ni dolaziti. Supruga Aljona, i sama religiozna i smjerna, vrlo brzo prilagodila se životu bez dizajnerskih krpica i luksuzne vile. Nosi tradicionalni ruski rubac na glavi i s osmijehom novinarki tvrdi da je sretnija nego ikad.- Život u Rubljovki sada mi izgleda nestvarno... umjetno - kaže majka petero djece, od kojih je najstarija kći, a četvorica sinova imaju godina u rasponu od četiri do dvanaest.
Obitelj, koja zimi boravi u Njižni-Vasilevskoj, a ostatak godine na 20 kilometara udaljenoj farmi ovaca u Slobodi, živi proizvodeći sve ono što im je potrebno, bez kompjutora i televizije. German se oštro protivi novim medijima tvrdeći da imaju poguban utjecaj na današnju mladež. Nekadašnji jetsetter danas sretno živi iza bodljikave žice koja okružuje njegov posjed, štiteći njegovu obitelj od koruptivnog vanjskog svijeta.
Njegova 18-godišnja kći studira povijest na moskovskom sveučilištu, no ostalo četvero djece ne ide u školu već učitelji iz Moskve dolaze k njima, gdje ih uče ruski i matematiku. Otac ih podučava povijest, a ostale predmete Sterligov smatra nevažnima i nepotrebnima za njihovo obrazovanje, pa ih i ne uče. - Ovdje uživamo puno veću slobodu. Ne ovisimo ni o kome - objašnjava svoj izbor Rus koji usprkos novo načinu života ipak nije izgubio neke od prijašnjih prijatelja i suradnika, koji datiraju još iz vremena bogatstva i biznisa. No, o njima ima samo riječi sažaljenja.
- Zapravo mi svi oni zavide, jer su potpuno svjesni da su zarobljenici. Ja sam kao slobodni kozak. Nitko mi ne zapovijeda, ja upravljam svojim životom - kaže. No, s nekima od njih ipak planira suradnju. On je, naime, dvadesetak godina nakon što se proslavio sa svojim specijalnim razumijevanjem financijskih svjetskih tržišta osmislio poseban projekt, koji bi, smatra, mogao spasiti Rusiju od financijskog potonuća.
Ljubitelj drevnih tekstova
- Radi se o antikriznom programu internetske razmjene dobara, nešto poput prvobitne trampe za novo doba. To je elektronička zamjena za novac, koja nije vezana uz dolar, euro ili rublju - objašnjava. Da ne priča “u prazno” dokazuju mnogi investicijski bankari zainteresirani za “Sterligov projekt”. On predviđa da će poljoprivreda uskoro postati ono što je devedesetih bila nafta za ruske oligarhe.
- Mnogi od njih sada razmišljaju o zemlji i kravama. Metali više nisu vrijedni. Ovce, krave, žitarice, maslinovo ulje, med... sve to se sada pretvara u zlato - odlučno tvrdi.
Mnogi će zaključiti da se “propali” milijunaš želi vratiti u vrh ruske industrije, no on opovrgava:
- Da mi sada kažu: ‘Preuzmi pet tvornica ili ćemo te ustrijeliti!’, rekao bih: ‘Slobodno pucajte. Ne želim više taj napor’ - zaključuje čudnovati Rus, koji je i predsjednik “Društva ljubitelja drevne književnosti”.
bglavac
irida
edin.kecanovic
