PROČITANO

676

PUTA

OD 14.01.2018.

Sadizam na snimkama mozga

Jesu li mladi nasilnici hladni i bez emocija u svojoj agresiji? Šokantno je da mnogi uživaju promatrajući druge kako pate. Sadističke promjene snimljene su skeniranjem mozga

Snimke mozga tinejdžera s agresivnim nasilničkim ponašanjem upućuju na to da bi oni zapravo mogli uživati promatrajući druge koji pate, izjavili su istraživači iz Sjedinjenih Američkih Država.

I dok je to tek malo iznenađenje za one koji su trpjeli nasilje agresivaca, istraživači to nisu očekivali, izjavio je u telefonskom intervjuu Benjamin Lahey sa Sveučilišta u Chicagu koji je radio na studiji.

"Razlog zašto smo bili iznenađeni je taj da je prevladavajući pogled na tu djecu da su hladna i bez emocija u svojoj agresiji", rekao je Lahey, čija je studija objavljenja u časopisu Biological Psychology.

"Ovo upućuje na to da im je poprilično stalo", rekao je Lahey, koji je radio na studiji zajedno s Jean Decety, također sa Sveučilišta u Chicagu.

Istraživači su usporedili 8 mladića u dobi od 16 do 18 godina da agresivnim poremećajem ponašanja sa skupinom od osam adolescenata koji nisu imali nikakve znakove agresije.

Mladići s poremećajem ponašanja pokazali su razorno ponašanje, kao što je počinjanje tučnjave, korištenje oružja i krađa nakon suočavanja sa žrtvom.

Istraživači su objema skupinama pokazali videosnimke na kojima netko nanosi bol drugoj osobi i pratili su aktivnost mozga s tipom prikaza naziva funkcionalna magnetska rezonancija (ili fMR).

Kod agresivnih tinejdžera regije mozga povezane s osjećajem nagrade – amigdala i ventralni striatum – postale su vrlo aktivne kada su promatrali nanošenje boli.

Ali pokazali su slabu aktivnost u regiji mozga koja je uključena u samoregulaciju – medijalni prefrontalni korteks i temporoparijetalni spoj – što je uočeno u kontrolnoj skupini.

"U potpunosti je moguće da se ti prikazi pojavljuju na taj način jer oni doživljavaju promatranje boli kod drugih kao uzbudljivu zabavu i ugodu", izjavio je Lahey.

"Trebali bismo još testirati tu tvrdnju, ali čini se da je tomu zaista tako", dodao je.

Lahey je rekao da su razlike između tih dviju skupina jake i upadljive, ali je upozorio da je studija bila mala i da je potrebna potvrda veće studije.

Autor: Maja Vajagić, dr.med.