http://www.vecernji.hr/zivot/zdenko-domancic-nakon-17-godina-opet-lijeci-hrvatskoj-clanak-131276

Iscjelitelj
Zdenko Domančić nakon 17 godina opet liječi u Hrvatskoj!
Otkako se preselio u Sloveniju, k njemu hodočaste na tisuće i tisuće Hrvata sa samo dvije molbe: daj nam zdravlja i dođi u Hrvatsku.

Vezani članci
"Nema veće sreće od one kada pomognem ljudima i iscijelim ih"
Tagovi
zdenko domančić, bioenergijaPiše: Renata Rašović/VLMpovećaj slova normalna slova manja slova
Blagotvornu energiju koja isijava iz njegovih ruku osjetilo je milijun i tristo tisuća pacijenata.

Njegovu metodu danas u svijetu primjenjuje 18 tisuća učenika. Otkako se preselio u Sloveniju, k njemu hodočaste na tisuće i tisuće Hrvata sa samo dvije molbe: daj nam zdravlja i dođi u Hrvatsku. I tako je, nakon 17 godina izbivanja, nekoć prvi iscjelitelj na ovim prostorima Zdenko Domančić jučer počeo terapije u Zagrebu koje će u iduća tri dana posjetiti 130 ljudi. Mjesta su, dakako, popunjena već mjesecima.

Okupljene pacijente u hotelu Antunović dočekao je nasmijan, gotovo rasplesan. Sve ih je pozdravio osobno, mnoge poznaje otprije, pitao ih za zdravlje. Svi su mahom bolje, zato mu se i vraćaju.

- Najgora bolest vam je godina proizvodnje. Da imate 30 manje, ne biste vi mene trebali - zadirkuje Domančić svoje pacijente dok ih pokretom ruke nevidljivom energijom svija gotovo do poda. Neki otiru suze, neki se smiju i pjevaju.

Stenoza je nestala

Među njima je i Vesna Koletić iz Samobora koja je iscjelitelju dovela 10-godišnjeg sina Jana. Dječak je teško bolestan: rođen je s genskom greškom na 22. kromosomu, bez analnog otvora, sa srčanom manom, problematičnim crijevima. Na tretmanu je četvrti put.

- Nakon prvog tretmana moje dijete više nema srčanu manu, stenoza je nestala. Na drugi tretman došao je začepljen, a kad smo izašli iz prostorije, odmah je imao stolicu. Maknuli smo mu i slušni aparatić pa je dijete postalo živahno - ispričala je mama Vesna.

Među pacijentima je i čest gost crnih kronika Zvonimir Trusić, obilježen slučajem Pakračka poljana. Došao je sa svojom mladom suprugom, kojoj je dijagnosticiran karcinom maternice. I sam ima zdravstvenih tegoba.

- Prošle sam godine završio na Jordanovcu, a sumnjalo se i na emboliju pluća. Muči me astma, a kako ne volim uzimati lijekove, obratio sam se za pomoć Domančiću. Nakon nekoliko tretmana na daljinu osjetio sam znatno olakšanje, više "ne dišem na škrge" - kazao je Zvonimir Trusić te dodao da mu je sada najvažnije da iscjelitelj pomogne njegovoj supruzi, majci njihovo troje malodobne djece.

Do Zagreba je iz susjedne Srbije, iz Pančeva, potegnuo Željko Radulović. Prije deset godina obolio je od Parkinsonove bolesti, a za Domančića, kod kojeg dolazi drugi put, čuo je od svog zagrebačkog prijatelja.

- Već sam nakon prvog tretmana mogao voziti automobil, što dotad nisam mogao ni zamisliti. Zato sam poveo i svoju nećakinju Jasminu, kojoj je pronađen tumor na dojci. Tek joj je 19 godina - kasže Željko, inače vlasnik pekarnice, u čijoj su pratnji supruga i sin, u ulozi polaznika seminara.

Seminar za obitelj

Naime, Zdenko Domančić članovima obitelji svojih pacijenata daruje četverodnevni tečaj osnova bioenergije kako bi u njegovoj odsutnosti mogli pomoć svojim bližnjima.

- Trideset i pet godina radim i nisu me zaustavili, samo su sebe blamirali - dobacuje svojim dojmljivim glasom Zdenko Domančić svojim pacijentima, koji njegove riječi odobravaju smijehom, kimanjem.

Povratak na jesen

Pacijenti ulaze i izlaze. Neki su u invalidskim kolicima, neki se podupiru štakama. Šutke promatraju grupnu terapiju koju, uz Domančića, vode i njegovi učenici, danas najbliži suradnici - sin Stipe, bivši košarkaš Alan Gregov, Boštjan Križaj, sin proslavljenog slovenskog skijaša.

Premda je mnogo djece, tišinu u dvorani remeti tek zvonjava jednog od nekoliko mobitela Domančićeve agilne supruge Tanje. Na pozive odgovara čas na hrvatskom, čas na slovenskom jeziku. Mnoge od njih ljubazno je odbila: U Zagrebu idućih dana, na žalost, više nema mjesta. Preusmjerava ih na Bled, kamo se vraćaju uskoro. A vratit će se i u Zagreb. Obećao je, bit će to već ove jeseni...

 

ŽIVOTNI PUT

Rođen je 1950. u Zadru, a za svoje sposobnosti nije znao sve do 30. godine. Počeo je liječiti ispred svoje kuće na Ugljanu te ubrzo postao poznat u cijeloj bivšoj državi. Godine 1984. optužen je za protupravno stjecanje novca, a rješenjem zadarskog suda zabranjen mu je rad. S obzirom na to da ga je i dalje posjećivalo na desetke tisuća ljudi, optužen je za nadriliječništvo pa je više puta saslušavan na policiji. Početkom 90-ih nastavlja iscjeljivati u Zagrebu, na temelju dozvole za rad koju je dobio od Trgovačkog suda. Sredinom 90-ih iscjeljivao je u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a 1995. otišao je u Kranjsku Goru, pa na Bled.
Slovenci su mu darovali prostorije za rad i certifikat vladina ureda za znanost u kojem stoji da je, "po subjektivnim ocjenama pacijenata i objektivnim procjenama, njegov rad iznimno značajan za Sloveniju i slovenski narod."

 

INTERVJU

 

P: Zašto ste prije 17 godina prestali provoditi terapije u Hrvatskoj?

O: Shvatio sam da ovdje neću moći napraviti ono što sam zamislio pa sam otišao u EU, gdje se, prema uputama Svjetske zdravstvene organizacije, otvaraju vrata ovakvim područjima, osobito ako je iscjelitelj prihvatio suradnju sa znanošću i pristao na svaku provjeru, što ja jesam.

P: Što vas je motiviralo da se na posljetku ipak vratite?

O: Deseci tisuća Hrvata koji su me posjećivali u Sloveniji. Mnogi od njih su me zamolili da dođem, da bi bilo lijepo da pronađem vremena za terapije u Zagrebu.

P: U međuvremenu nas je posjećivao Marokanac Mekki Torabi. Što mislite o njegovu radu?

O: Smatram da je dužnost svakog iscjelitelja da izađe na znanstvenu provjeru. Ja sam to napravio još 1984., pruživši dokaze da su "neizlječive" bolesti poput dijabetičke gangrene - izlječive.

P: Gdje je sve u svijetu priznata vaša metoda?

O: Najprije u Engleskoj, pa Irskoj, Austriji i Sloveniji. Irci i Amerikanci o meni su pisali i knjige.

P: Tko, zapravo, liječi - vi, Bog, tijelo samo?

O: Nitko ne može liječiti tijelo, to može učiniti jedino tijelo samo. Medicina će to činiti na svoj način, mi na svoj, no mi smo bolji, brži, efikasniji, bez kontraindikacija.

P: Jeste li vi kada bili bolesni?

O: Hvala Bogu, nikad u životu.

P: Kako nadoknađujete izgubljenu energiju?

O: Ja ne dajem svoju energiju, uzimam je iz prirode, u kojoj je ima u golemim količinama, i dijelim je pacijentima.

P: Kako naplaćujete svoje usluge?

O: Nikad u životu ni od koga nisam zatražio nikakvu naknadu bez obzira na to je li riječ o siromašnom ili bogatom čovjeku. Daju onoliko koliko ih ne boli. Nekad je to i jedna jabuka.