RHODES, RUSIJA  I  ISLAMSKA DRŽAVA

Autor: Terry Boardman, "New View"

Kako možemo pronaći smisao u onome što se događa u svjetskim događajima? Kada znanstvenik promatra svijet prirode, on to radi tako da prvo studira i upoznaje se sa brojnim osnovama na polju znanosti koje je odabrao, te da pokušava razumjeti fenomene u svjetlu tih osnova. Ako nekoga zanimaju povijest i aktualni događaji iz duhovno-znanstvene perspektive, od pomoći je da se upozna sa osnovama razumijevanja povijesti – onim što Rudolf Steiner naziva ''evolucija ljudske svijesti'',  i tada uzeti u obzir, iz mnoštva povijesnih fenomena, određene ključne događaje koje on naziva 'simptomima', koji osvjetljavaju vrijeme oko njih zbog načina na koji reflektiraju pozadinske događaje.

Volje Bića

Sve ovo odgovara dedukcijskom pristupu duhovnoj znanosti. Osnovna misao je da je sve što postoji u ljudskoj povijesti rezultat svijesti, ili bolje rečeno, jedne određene svijesti velikog broja bića, od ljudskih bića pa do bića koja su neizmjerno razvijenija od ljudi; npr. svijesti koja može održavati planetarni sistem u harmoničnom pokretu.  Očito, ove svijesti smo nazivali 'bogovima'; a sad ih pokušavamo razumjeti u modernoj, znanstvenoj formi. Sve što vidimo oko sebe u ljudskom okruženju tamo se nalazi radi ljudske svijesti: cesta u gradu, znak na cesti koji kaže ''stop!'', policijsko auto koje te juri ako nisi stao na znaku, sudnica, pravna tijela, parlament, država. Sve je to rezultat djelovanja ljudskih bića koja su imala ideju da nešto naprave i zatim upotrijebila svoju volju da to i učine. U duhovno-znanstvenom pristupu povijesti i aktualnim događajima, principi iz pozadine su, prema tome, zapravo volje-u-akciji pojedinih bića ili duhovnih svijesti.

Prema duhovno-znanstvenim istraživanjima Rudolfa Steinera, volja nekih vrlo jakih svijesti vlada prirodnim silama, kao što su to kretanje planeta i Zemljinih godišnjih doba; volja drugih duhovnih bića prožima određene geografske regije na Zemlji i utječe na ljudska bića koja tamo žive. Zatim volja opet jedne druge grupe duhovnih bića je djelatna tijekom vremena i ima određene karakteristike koje djeluju na ljudski razvoj i djelovanja.1 Možemo odabrati da ignoriramo ova bića i njihovo djelovanje, ali ako propustimo opaziti kišne oblake i ne ponesemo kišobran, smočiti ćemo se.

Kada novine  New Scientist napišu naslovnu priču  ''Kraj nacije (države) – stari poredak svijeta umire. Što slijedi?''2  materijalisti će kazati da se takve promjene događaju isključivo zbog ljudskog djelovanja u odnosu na prirodno okruženje (što se vidi preko borbi političkih ili ekonomskih subjekata za resurse, npr. ) ili zbog tehnološkog razvoja, a oni radikalniji će čak tvrditi da ljudska djelovanja za kraj nacionalne države proizlaze iz prirodnih snaga (biokemijskih, genetskih ili psiholoških ) kojih su, oni će reći, individualni ljudi u velikom dijelu nesvjesni. Ali duhovni znanstvenik upoznat sa Steinerovim istraživanjima će odgovoriti da je krajem 19. stoljeća  jedno određeno biće,  ili svijest, tradicionalno poznato kao Gabriel i povezano sa duhovnom sferom Mjeseca, zaduženo za vladanje ili nadzor nad određenim vremenskim periodom u događajima čovječanstva i Zemlje3  počelo predavati  svoj  'posao' jednom drugom biću,  ili svijesti,  tradicionalno poznatom kao Mihael i povezanom sa duhovnom sferom Sunca. Drugim riječima,  duhovna 'atmosfera' unutar koje je čovječanstvo živjelo se počela mijenjati, i taj se prijelaz počeo reflektirati na ljudski svijet na razne načine, a jedan od njih je postupna promjena od nacionalizma na internacionalizam ili nadnacionalizam.

Ovo ima veze sa činjenicom da je biće poznato kao Gabriel fokusirano na sve što ima veze s inkarnacijom iz duhovnog svijeta na materijalno polje; što znači da je fokus na 'posebnosti', na osobnosti, pojedinačnim zajednicama, teritorijima i nacijama, iz čega se izdižu povijesni fenomeni kao što su prirodna znanost i nacionalizam.  Nasuprot tome, Mihael se fokusira na suprotno:  ex-karnacija,  ponovno povezivanje sa svijetom duha:  fenomeni  kao  što su  idealizam, svjetske zajednice i organizacije, čime se pojavljuje nadnacionalizam. Svaki put kada su ova dva bića 'na djelu' njihov specifični ton boja i utječe na povijest kroz nekoliko stotina godina.  Ima sedam takvih bića koja nadgledaju  ili djeluju  u nizu tijekom vremena.

Kad su oni na redu, na tih sedam bića djeluju, na različite načine, dvanaest još moćnijih duhovnih volja ili tonova koje vladaju dužim povijesnim periodima. Mihaelova epoha će, kad god da se bude događala, uvijek imati ove gore navedene osnovne karakteristike, ali će na njih različito utjecati priroda onog od dvanaest bića koje će tada biti djelatno.

Svaka od ovih dvanaest volja je aktivna 2160 godina ljudskog vremena i u odnosu je sa regijama Zodijaka i vremenom kada se Zodijak javlja da pomakne jedan zodijački znak oko neba u odnosu na Zemlju. Za vrijeme velikog razdoblja od 2160 godina jedne od dvanaest 'volja-u-akciji', približno pet od sedam volja će biti aktivno ( jer svako od ovih sedam preuzima  oko 350-450 godina 'odgovornost' u ljudskim djelovanjima).  Za vrijeme dvanaest 'zodijačkih' perioda razvijaju se različiti dijelovi ljudskog organizma– u tijelu, duši i duhu – tijekom mnogih tisućljeća; djelovanja volja sedam bića djeluju na ovaj razvoj na različite načine.  Možemo promatrati  fenomene (tj. svjetske događaje ) koji su primjeri tih volja u djelovanju. Djelovanja ljudskih bića, koja možemo opisati kao duhovna bića koja imaju materijalna iskustva na fizičkom polju, se događaju u skladu sa ili suprotno volji ovih viših bića koja reguliraju vrijeme i razvoj; bićima čija je svijest puno viša od ljudske. Kao i prirodno-znanstvena kozmologija, duhovno-znanstvena kozmologija je kompleksna, ali Steiner je pokazao da  je sa svim stvarima koje se u početku mogu činiti teško dokazivim, umjesto da ih odbacimo, bolji način da te koncepte zadržimo u svijesti, te da pričekamo da vidimo hoće li, tijekom vremena,  sam život eventualno potvrditi njihovu istinu ili potvrditi suprotno.

Duh ( fantom ) Rima

Ako sada želimo pogledati kako to djeluje u stvarnim svjetskim događajima, možemo pronaći puno uputa u dvije serije predavanja koje je Steiner dao za vrijeme Prvog svjetskog rata. Prva ( prosinac 1916 – siječanj 1917 ) je nazvana Karma neistine, (KN) a druga  ( listopad –studeni 1917 ) Od simptoma do realnosti u modernoj povijesti.  Ako se bolje upoznamo sa okultnim povijesnim principima koje on ovdje izlaže, kako osnovama, tako i fenomenološkim i simptomatološkim pristupom povijesti, a zatim razmislimo o događajima našeg vremena, kao što su to odnos grupe koja sebe naziva ''Islamska država''4 sa krizom u Ukrajini, u odnosu na pozadinu ovih principa, tražeći ključne simptome, tada ćemo moći napredovati u našem razumijevanju.  Npr.  Steiner je istaknuo u Karmi neistine  da :

''Čitava nedavna povijest (1413-1917) ima veze sa borbom između starog rimsko-latinskog elementa i onog elementa koji će biti stvoren od ljudi engleskog govornog područja ako mu se oni ne uspiju suprotstaviti'' (15.1.17)

Ono što kaže dalje na drugim mjestima u predavanju jasno daje do znanja da ''element koji će se stvoriti iz naroda engleskog govornog područja ako mu se oni ne uspiju suprotstaviti'' znači jednostrani, komercijalni, industrijski, materijalistički element koji teži za globalnom dominacijom, za komercijalnim svjetskim carstvom. Zaštita i proširenje tog svjetskog carstva je  bio razlog zbog kojeg je britanska elita ušla u rat 1914.  Steiner ide i dalje:

''U težnji za razvojem današnja ljudska bića nastoje da postignu taj rast, ne u znaku duhovnosti, već u znaku materijalizma.  Ovo je na prvom mjestu ono što ih je dovelo u konflikt sa onim bratstvima koja žele razviti impulse merkantilnog elementa trgovine i industrije na materijalistički način u velikom mjerilu.  Ovo je današnji glavni sukob. Sve druge stvari su sporedna pitanja, često strašno sporedna pitanja...'' (30.1.17) /emphasis TB/

Nova povijesna epoha počela je u 15. stoljeću i još uvijek traje, tj. nova duhovna volja je stupila na snagu s nivoa zodijaka, i ona potiče ljude da se nastoje razviti kao autonomni pojedinci. Zbog razloga, koje sad ovdje zbog nedostatka prostora ne možemo objasniti,  sjeverno europski ili germanski narodi (što uključuje Skandinavce, Engleze, Dance, kao i Nijemce ) imaju određenu avangardnu ulogu u ovoj epohi, baš kao što su drugi narodi imali i kao što će imati takvu avangardnu ulogu prije i poslije ove sadašnje epohe. ( Steiner kaže kako ljudski razvoj prolazi kroz vremenske epohe, a svaka od njih je obilježena određenom civilizacijom. Na primjer: egipatsko-kaldejska epoha , koju je slijedila grčko-rimska epoha, te ova naša, sadašnja epoha, za koju je on naznačio da je počela krajem 15. stoljeća i nastavlja se do kraja četvrtog milenija ). Ovaj period će trajati 2160 godina, ali njegov prvi dio,  približno prva trećina (720 godina), će biti podložna dvama utjecajima – jednom iz prethodne epohe, utjecaj kojeg Steiner često naziva 'Rimskim fantomom'  i drugom utjecaju koji je nešto novo: nagon da se prodre u mineralni aspekt fizičkog života. Očito, ovo također ima veze  podjednako sa tvrdoćom i sa rascjepkanošću, dva osnovna aspekta mineralnog kraljevstva. Zbog toga je zapadnjačka kultura u periodu od 1513-1913 bila čvrsto i nužno prožeta impulsima smrti i razaranja koji su povezani sa fizičkim postojanjem5.  Dovoljno je samo pomisliti na rastuće razorne snage koje su oslobodile religijska i klasna krutost u 16/17, te kasnije u 18/19. st, ili razorne snage koje su stvorile industrijske i znanstvene revolucije.
 
          Ovaj nagon za prodiranjem u mineralno je posebno bio jak od 17 – 20. stoljeća, a to je bila Gabrijelova epoha (1510-1879). Nagon za mineralnim – ponekad doslovno  kopanje dolje u mineralnu Zemlju – što je dovelo do razvoja moderne fizike i industrijske revolucije na primjer – bio je ključni faktor u intenziviranju materijalizma u zapadnoj kulturi u tom periodu (od ranog 17. do kasnog 19. stoljeća; tu su bili također i drugi čimbenici koje neću istraživati u ovom članku). Steiner je rekao: U stremljenju prema višem današnja ljudska bića teže da to postignu - ne u znaku duhovnosti, već u znaku materijalizma. Drugim riječima, pojedinac teži ka slobodi,  ali je pri tome, razumljivo, napustio stare autoritativne oblike duhovnosti bez da je išta stavio na njihovo mjesto osim svog vlastitog razumijevanja.  Slijedom toga, pojedinčeva težnja za slobodom je neizbježno sve više i više potpadala pod utjecaj sve dubljeg materijalizma tog doba, u kojem su sekularne i egoistične tendencije oblikovale intelektualno okruženje za pojedinca. Rezultat toga su bile netolerantne i destruktivne revolucije kasnog 18. i 19. stoljeća i razni politički i socijalni '-izmi' koji su izrasli u to vrijeme. Ove štetne društvene snage su postajale sve razornije i razornije kako je napredovalo Gabrijelovo doba, dok je u isto vrijeme, prva trećina perioda koje je započelo u 15. stoljeću, kao što je prije spomenuto, bila pod utjecajem drevnih grčko-rimskih impulsa u umjetnosti i arhitekturi, politici i odgoju.
 
 

 

Ispovijedanje vjere
 
          Ipak, za vrijeme ovog perioda, zapadne elite su imale pristup jednom obliku okultnog znanja kojeg nisu dijelile s nikim izvan svojih okultnih bratstava. Ovo je, također, bio dekadentni oblik ograničavanja znanja na određene zajednice koje su proizlazile iz misterijskih centara grčko-rimske epohe i iz još starije egipatsko-kaldejske epohe.  Za vrijeme Gabrielovog doba (1510-1879), za kojeg  se slobodno zidarstvo jako razvilo u zemljama gdje se govori engleski i od tamo se širilo prema vani, netko iz nižeg društvenog sloja je mogao dobiti pristup ovom 'tajnom znanju' jedino ako bi postao član bratstva. Mladi čovjek između 21 i 24 godine, pristupajući takvom bratstvu, i dolazeći pod utjecaj starijih ljudi višeg statusa mogao bi postati obilježen takvim idealima koji bi vodili ostatak njegovog života.

          Upravo takav mladi čovjek je bio Cecil Rhodes (1853-1902), viktorijanski rudarski magnat i ultra-imperijalist. ''Ispovijedanje vjere'', knjiga koju je on napisao 1877. je pravi primjer jednog važnog povijesnog simptoma. Ona je izraz njegovih vodećih principa  koje je manje-više zadržao do kraja života. Rhodes je postao Majstor mason u slobodnozidarskoj loži br. 357 Apollo Univerziteta  17. travnja  1877.g.  dok je bio na Oxfordu (studirao je latinski i daleku povijest), a kasnije je postao član Princ Ružinog Križa lože br.30 u  Visokostupnjevanom Škotskom Obredu  u sistemu  slobodnog  zidarstva.  Drugi  članovi  Apollo lože u  kasnom 19.  stoljeću su bili  Princ od Walesa (kasnije kralj Edward VII,  1901-1910) i prinčev kum, Edward Grey, čovjek koji je vodio Britanski imperij u svjetski rat 1914. kao ministar vanjskih poslova. Godine 1891. Rhodes i radikalni novinski urednik i okultist William Thomas  Stead su osnovali tajno društvo posvećeno
 

Cecil Rhodes  

 
 svjetskoj dominaciji naroda engleskog govornog područja. Treba zatim pogledati na osobe  koje su usko surađivale sa Rhodesom i Steadom na realiziranju njihovog cilja, jer, kao što je Steiner ukazao u ranije spomenutim predavanjima,   u   britanskom   javnom životu pozicija pojedine osobe ( tj. tko zna koga? ) je posebno važna.  Zatim, jako su važne veze između tih pojedinaca i ono što su te veze omogućavale6.  Pogledajmo na neke od ideja u 'Ispovijedanju' koje su trebale konstantno voditi Rhodesa kroz život:
 
 

           ''Ja tvrdim da smo mi najbolja rasa na svijetu, i da što više svijeta naselimo, to bolje za ljudsku rasu... apsorpcija većeg dijela svijeta pod našu vlast jednostavno znači kraj svih ratova... gledam na povijest i čitam povijest jezuita. Vidim što su bili u stanju učiniti sa lošim razlogom i mogao bih reći, pod lošim vođama. U današnjem vremenu postao sam član masonskog reda. Vidim bogatstvo i moć koje posjeduju, utjecaj koji drže...  Zašto mi ne bi osnovali tajno društvo sa jednim jedinim ciljem – širenje Britanskog imperija, dovođenje cijelog neciviliziranog svijeta pod britansku vlast, oporavak Ujedinjenih Država, stvaranje jednog carstva za anglo-saksonsku rasu... Učimo iz prošlosti kako da podesimo našu budućnost... Što je bio jedan od razloga za uspjeh rimokatoličke crkve? Stvorimo mi istu vrstu društva, takvog društva koje bi trebalo imati člana u svakom dijelu Britanskog imperija, koje radi sa jednim ciljem, jednom idejom, koje bi trebalo imati svoje članove na našim sveučilištima i našim školama i koje bi trebalo gledati britansku mladež koja prolazi kroz njihove ruke (...) To Društvo bi trebalo  inspirirati, te čak i posjedovati dijelove novina, jer novine vladaju mišljenjem drugih ljudi.''
 
          Vidimo ovdje kako se gleda na Rim i na Jezuite ( iako su oni bili zakleti neprijatelji slobodnih zidara ), vidimo cilj da jedan narod vlada cijelim svijetom,  figurativnu 'crkvu anglo-saksonizma', cilj da se spoje sa SAD-om i svim zemljama gdje se govori engleski, cilj da se kontrolira odgoj i umovi mladih ljudi, te da se kontrolira i utječe na tisak u režiji Rhodesovih ideala. Većina mainstream anglo-američkih povjesničara uglavnom podcjenjuje Rhodesovo 'Ispovijedanje vjere' kao bujnu maštu jednog ekstravagantnog mladića7. Ali ova 'fantazija' je od 1877.  velikim dijelom postala stvarnost! Svi ciljevi koji su gore postavljeni su više-manje postignuti. Svijetom dominira anglo-američki pogled na svijet od 1945., a može se reći i od 1917, kada je Amerika ušla u rat da spasi Francusku i Britaniju; ovu potonju već u bankrotu i više nikad u poziciji svjetskog kreditora.
 
          Anglo-američki trust mozgova je uspostavljen u osvit Prvog svjetskog rata da koordinira anglo-američku vanjsku politiku, i ta koordinacija se uglavnom provodila od 1930-tih nakon što su se britanske i američke naftne kompanije dogovorile oko podjele naftnih rezervi na Bliskom istoku 1928.8 godine. Oxbridge (Oxford i Cambridge), te Harvard i Yale su postala četiri najprestižnija sveučilišta na svijetu.
 
          Najveći dio mainstream medija, tisak i izdavaštvo podržavaju glavne linije anglo-američke vanjske politike, od UN-a do globalnog zatopljenja; u tajnom su sporazumu u suzbijanju istine o atentatu na predsjednika Kennedya, istini o događajima 09.11, i trenutačno, u paranoji prema Putinu i Islamskoj državi i preočiglednim lažnim videima o 'obezglavljenjima' američkih novinara Jamesa Foleya, Stevena Sotloffa i Britanca Davida Cawthorne Hainsa, u sva tri videa u kojima nije bila viđena niti jedna kap krvi za vrijeme samog čina 'obezglavljenja' (!) budući se kamera zamaglila u crno prije nego se krv mogla vidjeti – čudno ponašanje za skupinu  za koju se govori da uživa u ubijanju nevjernika i koja navodno želi zastrašiti neprijatelje ničim uzrokovanim nasiljem.
 
          Same tri žrtve su bile posve pasivne cijelo vrijeme, što je teško za povjerovati, osim ako su svi bili postigli  neki stupanj prosvjetljenja za vrijeme zatočeništva ili ako su bili na nekoj drogi, a ne čini se da je to slučaj. Stvarna obezglavljenja na videima se nisu dogodila; samo postoji ponavljana tvrdnja da jesu. Članci u The Daily Telegraph i The Times su potvrdila da je obezglavljenje Jamesa Foleya vjerojatno lažirano 9, ali takvo priznanje ostatak mainstream medija ignorira, pa čak i same te dvije novine to rade! Ova tri čovjeka su zaista mogli biti ubijeni u nekom trenutku bilo u pucnjavi ili čak obezglavljenjem ( iako jednako tako mogu još uvijek biti negdje u zatočništvu ), ali gotovo sasvim sigurno na tim snimkama oni nisu bili ubijeni. Ali te snimke 'šoka i zastrašivanja' su upotrijebili mediji i vlade zapadnih zemalja da bi opravdali svoje trenutne politike, uključujući i povratak Amerike i Britanije u rat na Bliskom Istoku.
 
          Od prošlogodišnjeg otkrića američkog zviždača, bivšeg radnika Agencije za nacionalnu sigurnost Edwarda Snowdena, o razmjerima američke špijunaže u cijelom svijetu  mnogi su postali svjesni pojma ''Pet očiju'', globalnog sistema nadziranja kojeg vodi ekskluzivno pet zemalja engleskog govornog područja ( SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland ), koje špijuniraju sve druge, uključujući i NATO saveznike, i dijele informacije jedino između sebe, kao što je i Angela Merkel nedavo, veoma javno, postala toga svjesna – ako to već i nije znala. Unatoč svim govorima u anglo-američkim medijima o 'kraju nacionale države' i 'vremenu svijeta bez granica', 'kozmopolitskoj  multikulturalnoj eri' itd, što se tiče elite svijeta koji govori engleski, jasno je, samo se ljudima koji su građani zemalja u kojima se govori engleski i koji pristaju na vrijednosti  te englesko-govorne elite može vjerovati.
 
          Možemo vidjeti u Rhodesovom Ispovijedanju i u njegovoj biografiji taj prijelaz o kojem smo ranije govorili iz doba nacionalizma u doba internacionalizma, što je ustvari bio prijelaz između djelovanja volja dvaju duhovnih bića – Gabriela i Mihaela. Kasno viktorijansko vjerovanje u imperijalizam je bio odraz presijecanja ili preklapanja ova dva duhovna impulsa – jedno koje je fokusirano na određeni element prirodnog, zemaljskog svijeta, i drugog, koje je posvećeno iskrivljenom idealu 'mira i služenja',  globalnom u svom obimu.
 
          Rhodes nije bio staromodni nacionalist ili imperijalist. Njemu  nisu bili važni ni monarhija, ni aristokracija, ni Engleska crkva, pa čak ni fizička zemlja Engleska; njemu je važno ''englestvo'' sāmo kao ideal, čak kao ideologija, pogrešna vjera za čovjeka koji je imao sve, ali je izgubio religioznu vjeru. Rhodesa je vodio njegov ideal koji je bio globalan u svom obimu, zapravo pan-ljudski, ali ujedno i uzak i egoističan  kroz činjenicu da je služio, i bio ukorijenjen u samo jednoj ljudskoj zajednici – zajednici ljudi koji govore engleski jezik.  Zapravo uopće nije bio univerzalan u duhu.  Riječi ' usko' i 'egoistično' ovdje nisu mišljenje u pežorativnom smislu, već samo opisno. Ovdje se bavimo time da razumijemo ovaj fenomen Rhodesa i njegove  Ispovijedi , a ne suđenjem. On je zaista osjećao da čovječanstvo može jedino biti u miru ako ga vode Englezi – ljudi sa engleskog govornog područja, sa 'engleskim' vrijednostima – i ovaj doslovno 'eugenični' osjećaj su dijelili bezbrojni drugi ljudi sa engleskog govornog područja. Možemo lako zamisliti nekog rimskog senatora koji je razmišljao nešto slično prije 1900 godina – da jedino svijet kojim će se upravljati iz Rima može biti miran, stabilan i civiliziran svijet.
 
          Ovih dana tako često čujemo površne izjave u medijima o 'međunarodnoj zajednici' , kada se preočito zapravo misli na SAD i Veliku Britaniju i njihove saveznike. U beskrajnim političkim dokumentima koje proizvode transatlantski trustovi mozgova vidi se taj isti osjećaj – da samo svijet koji vodi 'američko vodstvo' može biti miran, stabilan, civiliziran i demokratski. Unatoč svoj priči o multikulturalnosti  i internacionalnoj atmosferi našeg globaliziranog svijeta, kada čitamo novine kao što je New Scientist, trebali bi primijetiti da samo nekolicina znanstvenika koji se navode, kao i institucije u kojima oni rade nisu anglo-američke. Kada gledamo ili slušamo medijske organizacije kao što je BBC, trebali bi pokušati osvijestiti da su neki od njihovih ključnih voditelja emisija učenici Britansko-američkog projekta, mutne organizacije (koja fino ostaje izvan medijskih svjetala pozornice ) koju je 1985. osnovao Sir Charles Hyde Villiers da bi koordinirao mišljenje u modernom 'transatlantskom' prostoru, veoma u smislu kojeg je Rhodes naznačio – ''Društvo bi trebalo inspirirati, te čak i posjedovati dijelove tiska, jer tisak vlada mišljenjem drugih ljudi'', zbog čega je i osnovao svoju Rhodesovu zakladu za školarine, kako bi izložio obećavajuće mlade Amerikance šovinističkim imperijalističkim mislima koje mogu usvojiti na Oxfordu i zatim pretočiti u praksu za vrijeme svojih karijera.
 
 

 

Planovi za Rusiju
 
          Cecil Rhodes je jednom rekao da bi anektirao zvijezde kad bi mogao, a ni snovi nekih Amerikanaca nisu puno različiti, kao što su nam Zvjezdane staze, Zvjezdani ratovi i mnogi drugi takvi holivudski filmovi pokazali. Kako elita koja vlada ovom modernom Rhodesovskom državom – koja, kao i sam Rhodes, ima ogromne apetite i volju – planira djelovati na Bliskom istoku? 

          U članku objavljenom u New View magazinu u 2011. godini10   skrenuo sam pozornost na dvije vrste revolucija koje bi se mogle pojaviti na Bliskom istoku u određenoj paraleli sa onim što se bilo dogodilo u Rusiji 1917. godine:  prvo naoko pro-zapadni, tobožnje liberalniji ustanak unutar regije protiv starih autoritarnih režima koji su njima vladali, a zatim bi na površinu izašao fanatični pan-islamski pokret za obnovljeni islamski kalifat koji bi htio vladati cijelim islamskim svijetom u jednoj jedinoj državi. Prije tri godine napisao sam u New view:
 
          ''Ako vidimo kako  je malo onog konstruktivnog što proizlazi iz novih režima koji zamjenjuju bliskoistočne autokracije, tada ne bi trebali biti iznenađeni kada vidimo taj muslimanski vakuum ispunjen nečim mnogo radikalnijim... nečim što će pozivati na Kalifat i što će  tvrditi da vraća muslimanima, i to posebno mladim muslimanima, njihov 'dignitet' naspram Zapada. A to nešto bi zatim neizbježno bilo opisivano i ocrnjivano u zapadnom tisku kao velika opasnost, ali bi zapravo moglo biti vrlo dobrodošlo u tajnim krugovima zapadne moći kao novi, vrlo koristan,  sudionik u 'velikoj igri šaha'“11.
 
          Gotovo kao prema planu to ''nešto mnogo radikalnije'' se pojavilo u obliku pokreta koji se zove Islamska država, pojavio se fanatični, pan-islamski, kalifatski pokret.  Kažem 'prema planu' jer je njegovo pojavljivanje, kao što sam opisao u članku iz 2011, zamišljeno 2011. godine u jednom od ključnih transatlantskih medijskih organa koji je entuzijastično služio ''skrivenim krugovima zapadne moći'' još od 1930-ih, imenom 'The Economist' iz Londona. Još 1992. The Economist je objavio članak12  koji je bio začuđujuće  izlaganje namjera ovih sila koje namjeravaju izazvati konflikt globalnih razmjera u prvoj polovici 21. stoljeća. Pan-islamski pokret, u članku se predviđa, bi se na kraju povezao s Kinom i krajnji rezultat agresije ovog saveza ne bi bio razaranje Zapada, niti Izraela, već razaranje Rusije! Zapadna Azija ( islamski svijet ) bi se udružila sa istočnom Azijom da preuzme ( rusku ) centralnu Aziju ( Sibir i zemlje istočno od Urala ).  Ovo se sada ne čini vrlo izgledno, netko bi mogao reći, jer su Rusija i Kina ovih dana vrlo povezane i uzajamno se podržavaju, budući da su ovog svibnja potpisale 30-godišnji sporazum za gigantski euroazijski plinovod  ''Energija Sibira''  u vrijednosti 400 bilijuna USD, a kojim će se Kini isporučivati ruski plin, i jer te dvije zemlje surađuju kako bi stvorile alternativu dominaciji američkog naftnog dolara: ''Peking je odnedavno zaključio brojne sporazume sa velikim trgovačkim partnerima kao npr. Brazilom, koji zaobilaze dolar. Moskva i Peking su također uspostavili institucije za razmjenu rublja i yuana koje istiskuju dolare. Ako Rusija i Kina sada odluče da potpuno spuste dolarsku cijenu energije, američki status rezervne valute bi se mogao brzo raspasti, opasno potkapajući tržište Američke riznice i uzrokovati ogromnu patnju za Zapad.'13'
 
          Ali upravo kao što je ključna zapadna strategija, veoma uspješno izvršavana od kasnih 1880-ih i tijekom sljedećih 60 godina, bila osiguravanje da Njemačka i Rusija ostanu razdvojene i ne surađuju, isto tako je veoma vjerojatno da ćemo vidjeti kako Zapad traži načine da udalji Rusiju i Kinu. Revolucija, oživljavanje islama ili rat protiv Njemačke su bili zamišljeni već od strane britanskog premijera i ministra vanjskih poslova, lorda Salisburya 1885. godine,14  kao tri načina da se riješi britanski 'problem Rusije'.  Dvije od ovih taktika su kasnije bile upotrijebljene u gigantskom mjerilu. Treća je pokrenuta kasnih 1970-ih kada je Zbigniew Brzezinski savjetovao Jimmy Cartera da financira i naoruža afganistanske muđahedine da bi sovjetima ( Rusima ) priredio njihov vlastiti Vijetnam. Ovo je postalo jedno od glavnih oruđa da se potkopa SSSR u 1980-ima. Rusija se zatim sukobila sa islamskim radikalizmom u Čečeniji, Balkan ( Kosovo ) je upotrijebljen kao oružje protiv Rusije. Zatim je karta muslimanstva ponovo upotrijebljena protiv Rusije u konfliktu u Čečeniji u kasnim 1990-im,  kulminirajući masakrom u školi u Beslanu 2004; Rusija nije bila zadovoljna ni kada je srpski predsjednik Slobodan Milošević  2000. godine bio zbačen s vlasti nakon NATO-ove kampanje bombardiranja Srbije i kada je Zapad Kosovo odvojio od Srbije te otada udomaćuje najveću američku vojnu bazu u Europi,  kamp Bondsteel.
 
Stalni ekonomski, diplomatski i skriveni vojni, te cyber-ratni pritisci sa Zapada su nametnuti ruskom savezniku Iranu, a zatim poslije 2011, je počeo i napad na ruskog sirijskog saveznika  predsjednika Bashar al-Assada preko brojnih opunomoćenih naoružanih bandi,  a mnoge od njih su islamističke, financirane i naoružavane  od strane prijatelja Zapada iz te regije ( Katar, Saudijska Arabija ), u takozvanom 'građanskom ratu' koji još traje i uništava Siriju.
 
          U svibnju 2013. američki senator John McCain je ilegalno ušao u Siriju iz Turske da bi  se susreo sa vođama sirijskih naoružanih opozicijskih skupina koje stvaraju divljački nered u Siriji tijekom zadnje tri godine i da bi ih ohrabrio. Na kraju, koja bi to zemlja na svijetu, demokratska ili autoritarna, tolerirala nasilje naoružanih skupina na državu i ne bi ih pokušala silom uništiti? Naposljetku, Zapad tvrdi kako je zgrožen iznenadnom pojavom Islamske države ove godine i njezinog ultra nasilja, a što je zapravo još jedna taktika ''šoka i straha'' koju bi zapadne elite mogle upotrijebiti da bi dobile podršku stanovništva i političara za vojnu akciju Zapada u toj regiji.
 
          Izostanak službenih kritika SAD-a i Velike Britanije na račun Saudijske Arabije i zemalja Zaljeva ( sve lojalni klijenti zapadnih proizvođača oružja ) zbog naoružavanja i financiranja Islamske države se prigušuje. U međuvremenu, vidimo da se u cijelom islamskom svijetu, od Nigerije do Indonezije,  pojavljuju skupine poput Islamske države. Afganistanske talibanske skupine govore o pristupanju Islamskoj državi, a sve to  je fokusirano na ideju stvaranja svjetskog, bezgraničnog Kalifata. Snimke lažnog obezglavljivanja su upotrebljene da bi se stvorila izlika Obami da napadne Islamsku državu i Siriju, kao i Irak; što bi mu omogućilo da učini ono što je on ( ili oni iza njega ) htio učiniti još prošlog ljeta – provesti zračne napade na Siriju - ali su ga u tome spriječili glasovi britanskih parlamentaraca, koji su, bar jednom, pokazali malo etičnog  stava u vanjskim poslovima.
 
          Zapad se tako posve instalirao na Balkanu, na Kavkazu ( Gruzija, Azerbajđan ) i u Afganistanu;15  možemo vidjeti također da su gotovo sve zemlje bivšeg  sovjetskog bloka u zemljama istočne Europe sada u NATO-u, kao i baltičke zemlje od kojih dvije graniče sa Rusijom.  NATO pokušava uvući i Švedsku i Finsku pod svoj šator. I zatim, na vrh svega toga, u studenom 2013. godine Zapad pokušava privući Ukrajinu u svoju orbitu i u tome uspijeva pomoću podlog ilegalnog udara u veljači 2014. Nakon što je cijelom svijetu pokazan – ponovo – prizor senatora Johna McCaina kako se bratimi sa ukrajinskom desničarskom strankom Svoboda, i glas Victorie Nuland, pomoćnice državnog tajnika za europska i euroazijska pitanja16 State Departmenta, uhvaćenu na snimci kako pokušava organizirati koje bi to ukrajinske političare  postavili  u željenu pro-američku  vladu za koju se planiralo da će zamijeniti režim predsjednika Janukoviča.  Također je izjavila u Nacionalnom novinarskom klubu da je od unazad 23 godine, od ukrajinske nezavisnosti 1991.  SAD utrošio 5 milijardi dolara na 'promociju demokracije' u Ukrajini.
 
          Ispostavilo se da je ilegalni državni udar u veljači 2014. bio za Putina točka koju se nije smjelo prijeći. On je napravio svoj korak i oduzeo natrag Krim ( sa njegovom ključnom pomorskom bazom u Sebastopolu) od Ukrajine pod izgovorom popularnog referenduma17. Zapad je tada iskoristio ovo zauzimanje kao izliku da ponovo započne Hladni rat. Opozicija engleskog govornog svijeta Rusiji je ozbiljno započela u Krimskom ratu ( 1853-56 ). U to vrijeme je Britanija bila dominantna, jednopolarna svjetska sila. U 20. stoljeću Britanija je ustupila mjesto SAD-u. U svibnju 2014. predsjednik Vladimir Putin je izjavio: ''Jednopolarni model svijeta je gotov. Globalna slika svijeta se potpuno promijenila'' . Zapadni mediji su poslušno počeli redom proizvoditi dnevnu propagandu protiv Putina, koji je sada postao novo 'strašilo' za Zapad dok se nameću sankcije njegovoj zemlji. Sva priča u zapadnim medijima o 'izoliranju Rusije' ( ustvari, neka vrsta 'izopćenja' ) gura Rusiju dalje od Europe, prema Aziji. Kada to naprave, daljnji cilj će najvjerojatnije biti da se potkopa i u konačnici uništi ruski odnos s Kinom, tako da se na potpuno ''izoliranu'' Rusiju mogu okrenuti njezini azijatski i muslimanski susjedi; tada će ostaci Rusije biti uvučeni u ''Zapad''.  Široki zahvat ove velike strategije je opisan u The Economist–u iz 1992; prije 22 godine, te u knjizi Zbigniewa Brzezinskog ''Velika šahovska ploča'' ( The Grand Chessboard ) iz 1997. u kojoj određuje da Rusija ima samo jednu  moguću budućnost pred sobom – pripadanje ''Zapadu''; sve drugo, kaže on,  bi vodilo u  njezinu propast.
 
 

Bliski istok & ''ključni interesi''
 
          Na vrhuncu snage Rimskog carstva, Rim se borio sa Perzijom za dominaciju nad Bliskim istokom i konačno nad Mediteranom. Danas vidimo američku vanjsko-političku elitu, koja bi htjela biti novo-rimski senator(i), koji ispovijedaju moderniziranu verziju Rhodesove vjere  ( unipolarna globalna dominacija ili  'dominacija punog spektra' , kako to oni nazivaju) i imaju za konačni cilj uklanjanje ruske kontrole golemih teritorija istočno od Urala sa svim njihovim ogromnim resursima. U ovim situacijama o kojima smo gore govorili – ukrajinskoj krizi  i 'Islamskoj državi' – trebali bi primijetiti da je Rusija upletena u obje, direktno i indirektno.  Rusija je sirijski saveznik i podržava borbu sirijske vlade protiv raznih snaga koje bi je željele srušiti, od kojih je jedna 'Islamska država' (ISIL).  Rusija je također imala važnu pomorsku bazu u Siriji, u Tartusu, od 1971. godine,  svoju jedinu pomorsku bazu u inozemstvu.
 
          Kao sunitska muslimanska organizacija, ISIL se suprotstavlja Iranu koji  je saveznik Rusije, a Iran snažno podržava Siriju18.  Jedan članak i karta mirovljenog  pukovnika Ralph Petersa u US Armed Forces Journal (Glasilo američkih oružanih snaga ) iz 2006. pozivaju na restrukturiranje islamskog svijeta, od Egipta do Pakistana19. Budući da Rusija podržava i Siriju i Iran, možemo zaključiti da je u nastojanju da ih se destabilizira, ovo restrukturiranje  namijenjeno tome da potkopa rusku stratešku poziciju u toj regiji da bi: a) zaštitila SAD-ovog saveznika Izrael, b) osigurala zalihe nafte u regiji, uglavnom u Iraku i Saudijskoj Arabiji, c) zaštitila većinske sunitske države klijente u regiji, Saudijsku Arabiju i zaljevske države, od bilo kakve moguće prijetnje shiitskih muslimana u Iranu, i d) izvojevala pobjedu nad Rusijom u geopolitičkoj igri šaha koja je u tijeku na Bliskom istoku i južnoj Aziji.
 

 
 
          Mogli bi dalje primijetiti da one snage u SAD-u koje su pozivale na zajedničke američko-britanske zračne napade na Siriju u kolovozu 2013. ( npr. senatori John McCain, Lindsay Graham i njihovi saveznici ) nakon navodne (ali nikad dokazane ) upotrebe kemijskog  oružja od strane vojnih snaga sirijske vlade ( još jedan primjer 'šokirati i zastrašiti' taktike ), i koje su bile frustrirane zbog glasovanja protiv takve akcije u britanskom parlamentu, sada govore kako, da bi se u potpunosti pobijedio ISIL,  SAD i Velika Britanija moraju  pokrenuti zračne napade u Siriji i (prema britanskom premijeru Davidu Cameronu, snažnom zagovaratelju prošlogodišnjih propalih zračnih napada )  da je to prihvatljivo i legitimno jer, oni kažu, predsjednik Assad je ratni kriminalac, posebno zbog tih (nedokazanih) napada kemijskim oružjem. Tako možemo zaključiti da je ISIL  postao prikladan razlog za pokretanje zračnih napada na Siriju, tobože da bi se napao ISIL u Siriji, ali također i da bi se napale snage predsjednika Assada ako one ''budu smetale'', jer se i njegove postrojbe drže nelegitimnim. Drugim riječima, za SAD i Veliku Britaniju Sirija je, de facto, postala kaos bez legitimne vlade, baš kao i Libija 2011,  kao Somalija, i kao polu-kaos u južnom Sudanu, Afganistanu, Jemenu i Iraku. To je bio rezultat američko-britanskih intervencija i akcija u ovim predjelima.
 
          Generalno, ljudska bića naginju tome da preferiraju red, čak i gušeći red,  radije nego kaos i stalnu nesigurnost i tjeskobu. Zapadne akcije na Bliskom istoku su, međutim, uklonile ove snage reda (npr. Sadam Husein, Mubarak, Gadaffi ) koje su držale kaos daleko, a to su napravile u ime ''slobode, demokracije, ljudskih prava'' itd.  Ali to je rezultiralo kaosom i pojavom očito puno gore snage, ISIL-a.  Taj proces je bio sličan onome u Rusiji 1917: izvana poticano uklanjanje prijašnjeg reda, pad u nasilje i gotovo anarhiju, te kasnija pojava puno goreg i brutalnijeg ''novog reda''. Čijim se interesima služi uklanjanjem reda i zamjenom reda kaosom? Jasno, ne interesima ljudi te regije.
 
          Zapadne vlade, koje uvijek osuđuju političko nasilje kod kuće, poticale su i podržavale političko nasilje i oružane ustanke protiv Mubaraka, Gadafija i Assada, a gledale na drugu stranu dok su  izvori u njihovim sunitskim arapskim državama  klijentima,  Saudijskoj Arabiji,  Kataru  i Kuvajtu, sve snažno suprotstavljene šiitskom islamu, financirale i naoružavale ustanak u Siriji20. Da se to nije dogodilo, i da time Asadova država nije bila oslabljena, ISIL ne bi mogao steći uporište u Siriji.
 
          Uvijek iznova nam se govori da je ISIL postao snažan u Iraku jer je tako 'moderan', zbog njegovog tehnološkog znanja u upotrebi interneta za komunikaciju i propagandu, zbog njihovih pljački banaka u Mosulu i zapljene opreme iračke vojske, uključujući i teško naoružanje, tenkove, pa čak i helikoptere. Ali to znači ignorirati podršku koju su ISIL-u od osnutka davale arapske zemlje - klijenti Amerike. Zaista, postoje temelji za vjerovanje da je sam  osnivač ISIL-a, Abu Bakr al_Baghdadi, pod pseudonimom, bio prisutan na intimnom sastanku sa senatorom Johnom McCainom i drugima 2013. godine21! McCain tvrdi da ne zna ništa o tome.  Ali njegova organizacija, Međunarodni Republikanski Institut (osnovan 1983.), usmjerava sredstva skupinama u stranim zemljama u cijelom svijetu , skupinama koje želi poduprijeti u preuzimanju vlasti od vlada u tim zemljama.
 
          U čijem je interesu da Zapad stvara trajni kaos na Bliskom istoku? Svakako ne u interesu američkog biznisa, ne čak ni u interesu većih proizvođača oružja, jer većinu svog najprofitabilnijeg poslovanja ostvaruju sa uslužnim i stabilnim američkim državama-klijentima Saudijskom Arabijom i Velikom Britanijom. U ranijem članku u  'New View'  istaknuo sam da je to veoma u izrealeskom sigurnosnom interesu  - kao što su to uočili i neki članovi izraelske elite – da potencijalno neprijateljske muslimanske države u regiji upadnu u kaos, te sam ukazao na izraelski Oded Yinon Plan iz 1982,  kojeg je tiskala Svjetska Cionistička organizacija, a koji predviđa strategiju namjerne fragmentacije arapskog svijeta ''u mozaik etničkih i vjerskih grupacija kojima će se moći lakše manipulirati''.
 
          Ali ovaj, mada je za pokudu, razumljivi, izraelski plan za osiguravanjem sigurnosti u njegovom vlastitom malom dijelu svijeta stvaranjem kaosa između onih susjeda koje smatra neprijateljskim, nije dovoljan da bi se objasnilo ono što se događalo na Bliskom istoku od 2011. ili njegova veza sa pogoršavanjem odnosa Zapada sa Rusijom od te godine. Jer baš kao što su mali ratovi u sjevernoj Africi 1911-1913 i ratovi na Balkanu neumoljivo vodili  'globalnom događaju' iz 1914, tako su prevrati u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku od 2011. doveli do sukoba između Zapada i Rusije u 2014, i sada se to u zapadnjačkim medijima stalno naziva, gotovo sa odobravanjem, ''novim hladnim ratom''. Čak se govori o mogućnosti vojnog konflikta između NATO-a i Rusije, što neizbježno otvara zaista groznu perspektivu moguće nuklearne protunapada, nešto za što smo mislili da je ostavljeno daleko prije više desetaka godina. Rusko suprotstavljanje zapadnjačkim akcijama destabilizacije u Iraku, u Libiji, u Siriji i u Ukrajini je dovelo do hiperventiliranja zapadnih medija, koje stavljaju Vladimira Putina uz bok Filipu II, Luju IV,  Napoleonu,  Kaiser-u i  Hitleru.
 
         Putin možda i nije Nelson Mandela, ali sigurno ne zaslužuje da ga se uspoređuje sa ovih pet Englezima omraženih likova. On vidi Rusiju kao zemlju koja se brani od neopravdanih zadiranja NATO-a i EU, za koja je Zapad 1991. godine obećao da se neće dogoditi, ali jesu – činjenice koje čak detaljno opisuje John J.Mearsheimer u internom glasilu vodećeg američkog trusta mozgova  The  Council of Foreign Affairs ( Vijeće za vanjsku politiku, rujan 2014 ) u članku pod nazivom ''Zašto je Ukrajina krivnja Zapada''. Predsjednik Obama je rekao 10. rujna da SAD ''neće oklijevati da upotrijebe silu protiv bilo koga tko prijeti američkim ključnim interesima''. Na taj način je i Putin promatrao djelovanja onih koje je on vidio kao nelegalni udar na vođe u Kijevu; vidio ih je kao prijetnju glavnim Ruskim interesima. Suprotstavio im se zauzimajući Krim i podržavajući separatiste u istočnoj Ukrajini, a čineći to suprotstavio se EU, NATO-u i SAD-u.
 
          U prosincu 1916, lord Milner, nedvojbeno najmoćniji čovjek Britanije u to doba, izazvao je veoma tihi, veoma britanski udar, kojim je postavljen novi, peteročlani ratni kabinet pod vodstvom Davida Lloyda Georgea kao premijera. Ovaj kabinet je bez razmišljanja odbacio njemačke i američke inicijative za mir te zime  i nastavio sa ratom. Ljubimac ruske carice, monah Rasputin se uvijek protivio ratu, pa je stoga bio ubijen u zavjeri koju je organizirala britanska tajna služba 30.12.1916, dok je mir visio u zraku. Kratko poslije toga Milner je otišao u Rusiju kao vođa misije da zadrži Rusiju u ratu. Upravo su Milner i njegovi suradnici bili odgovorni za smišljanje i i skiciranje Balfourske deklaracije iz 1917. koja je obećala Palestinu kao nacionalnu domovinu židovskom narodu. Ministar vanjskih poslova Arthur Balfour ju je jednostavno potpisao, odatle naziv po kojem je dokument poznat. Godine 1919, kao kolonijalni ministar u kabinetu,  Milner je pisao Lloydu Georgeu:
 
         ''Nezavisnost Arabije je uvijek bio glavni princip naše istočne politike, ali ono što podrazumijevamo pod tim je da bi  se Arabija, dok je ona sama nezavisna, morala držati van sfere europskih političkih intriga i unutar sfere britanskog utjecaja; drugim rječima, da njeni nezavisni, domaći vladari ne bi trebali imati strane ugovore osim sa nama.22 ''
 
          Od Prvog svjetskog rata Britanija i Amerika su nastojale da preprave Bliski istok na način koji oni nalaze prikladnim, da bi potkopali Rusiju, i nijednoj drugoj sili, kao Njemačkoj 1914. ili Rusiji 2014. nije dozvoljeno da osporava ''ključne interese'' novih Rimljana na Bliskom istoku. Ostaje da se vidi hoće li se riječi Vladimira Putina iz svibnja 2014. potvrditi: ''Jednopolarni model svijeta je gotov. Globalna slika se potpuno promijenila.''
 
 
***

Bilješke
 
1.      R.Steiner, Okultna znanost – opći pregled
 
2.      06.09.2014.
 
3.      Prema Rudolfu Steineru, postoji sedam takvih bića, sedam različitih duhova vremena; oni se ponavljaju ciklički, a svaki traje oko 350-450 godina: Orifiel, Anael, Zahariel, Raphael, Samael, Gabriel i Mihael.
 
4.      Također znan kao ISIL ( Islamska država u Iraku i Levantu ), ili ISIS (Islamska država u Iraku i Siriji )
 
5.      Ovdje imamo paradoks, jer je ranije rečeno da je Gabrielov utjecaj (od 16. do ranog 20.st) fokusiran na inkarnaciju u materijalno, tj. na pol rađanja života, dok je Mihaelov utjecaj fokusiran na ekskarnaciju, na pol smrti, i zaista, to je razlog zašto je arhanđel Gabriel prikazan kao arhanđel navještenja Marijinog, dok je Mihael prikazan na vratima neba kako važe duše preminulih. Ali rođenje iz duha  u materijalni svijet  je zapravo duhovna smrt,  čovjek ulazi u carstvo smrti i raspadanja  što je zapravo zemaljska egzistencija, dok fizička smrt znači povratak u carstvo ne-umirućeg, u carstvo duha.
 
6.      Rhodesu i Steadu su pomagali prije svih Reginald Brett, lord Esher, treći čovjek koji je osnovao društvo 1891. i najbliži savjetnik princa i kralja. Esher, oženjen za kćer čovjeka koji je, zajedno sa britanskim ministrom vanjskih poslova, lordom Palmerstonom, osnovao Belgijsko kraljevstvo 1830-ih,  bio je igrač iza scene edvardijanske Engleske i igrao je glavnu ulogu u pripremama za ulazak Britanije u Prvi svjetski rat.
 
7.      Npr: ''Ovaj izvanredan i naopak dokument nije postao javan do nakon njegove smrti. Sigurno bi reakcija na nj bila smijeh.''
 
8.      ''Crvena linija'' ili  Achnacarryev sporazum. Vidjeti F.William Engdhal, 'Stoljeće rata – anglo-američka naftna politika i Novi svjetski poredak', str. 87

Achnacarry je škotski gradić u kojem su se 1928.g. veliki naftaši susreli i potpisali sporazum o naftnim kvotama.
 
9.      ''2010. članak Washington Posta u kojemu autor, bivši oficir vojne obavještajne službe Jeff Stein, prikazuje detaljan izvještaj o tome kako je CIA  snimila lažan Bin Laden video za vrijeme pripreme iračkog rata 2003. godine'' http://www.globalresearch.ca/isis-beheadings-of-journalists/bill-gardner/11054488/Foley-murder-video-may-have-been-staged.html; http://www.thetimes.co.uk/tto/news/
uk/article4186089.ece
 
10.  Broj 59, travanj-lipanj 2011
 
11.  Z Brzezinski, ''Velika šahovska ploča – američki primat i američki geostrateški imperativi'' (1997)
 
12.  Pogled unazad iz 2992: Svjetska povijest, poglavlje 13, Katastrofalno 21. stoljeće
 
13.  http://www.telegraph.co.uk/finance/
comment/liamhalligan/10854595/Russia-China-gas-deal-could-ignite-a-shift-in-global-trading.html
 
14.  John Charmley, ''Sjajna izolacija'' (1999 ), str.213
 
15.  9 američkih baza i 15.000 NATO-vih trupa bi trebalo ostati u Afganistanu nakon što ga većina američkih snaga napusti 2014. godine

 https://en.wikipedia.org/wiki/Withdrawal_
of_U.S._troops_from_Afghanistan#2013-11-20_Agreement_on_Bilateral_Security
_Agreeement_draft
 
16.  Udana je za neokonzervativca Robert Kagana, suosnivača sada ugašenog Projekta za novo američko stoljeće.
 
17.  SSSR je Krim, koji je do tada bio autonomna republika, predao Ukrajini 1954. godine
 
18.  Možemo lako zamisliti da SAD  pokušava podržati Izrael, svog saveznika u regiji, potkopavajući, a eventualno čak i zbacujući s vlasti vlade Sirije i Irana kao što je planirano u dokumentu ''Potpuni prekid – nova strategija za osiguranje teritorija'', kojeg su za izraelskog premijera Benjamina Netanyahua 1996. pripremili  neokonzervativci Richard Perle i Douglas Feith. U njemu se zagovara nova preventivna politika: odstranjivanje Saddama Husseina, obuzdavanje Sirije kroz strategiju ratova koje oni sami ( SAD ) potiču i fokus na navodno 'oružje za masovno uništenje' koje te dvije zemlje imaju. Izrael nije službeno prihvatio tu politiku, ali je SAD de facto provodi od 2001.
 
19.  http://www.armedforcesjournal.com/
peters-blood-borders-map/
 
20.  Američki State Department je procijenio da je u zadnja četiri desetljeća Riyadh investirao više od 10 bilijuna u dobrotvorne ustanove u pokušaju da zamijeni većinski sunitski islam njegovim grubim, netrpeljivim wahabizmom. Šef saudijske tajne službe, princ Bandar bin Sultan je bio zadužen za detalje naoružavanja sirijskih pobunjenika: http://www.independent.co.uk/voices/
comment/too-late-the-sponsors-of-ideology-find-they-have-made-a-monster-9687723.html.  Američka državna tajnica Hillary Clinton je u prosincu 2009. u telegramu koji je objavio Wikileaks napisala da ''Saudijska Arabija ostaje baza za ključnu financijsku podršku al-Qa'idi, talibanima, LeT-u (Lashkar-e-Taiba u Pakistanu ) i drugim terorističkim skupinama''.

http://www.independent.co.uk/voices/
comment/iraq-crisis-how-saudi-arabia-helped-isis-take-over-the-north-of-the-country-9602312.html
 
21.  http://www.voltairenet.org/
article185085.html
 
22.  Milner Lloydu Georgeu, 16.svibnja 1919; David Lloyd George: ''Istina o mirovnim pregovorima. 2 vol.'' London, 1938, vol II, str. 900 ( zahvaljujem Markusu Osterriederu za informaciju o ovome )
 
***
 
 
APSURDNO JEDNOSTAVNO
 
(autor Peter Snow )
 
 
 
 
 
Maltravers:
 Gledaj, Carr-Moffit, volio bih da mi objasniš cijelu tu stvar s Bliskim istokom.
 
Carr-Moffit:
 Naravno, stari momče. Ništa jednostavnije. Lovimo te strašne ISIL-ove momke. Oni su stvarno najgadnija bagra!
 
Maltravers:
 Ah, da, oni se sada bore protiv Assada u Siriji, zar ne?
 
Carr-Moffit:
 Točno.
 
Maltravers:
 Ali nama se Assad ne sviđa, zar ne?
 
Carr-Moffit:
 Zaboga, ne! Čovjek je totalna zvijer!
 
Maltravers:
 Aha, jasno mi je, dakle mi smo protiv Assada, ali također i protiv ISIL-a?
 
Carr-Moffit:
 Točno tako.
 
Maltravers:
 Jesam li u pravu ako kažem da Saudijska Arabija podržava ISIL?
 
Carr-Moffit:
 Da, prilično, da.
 
Maltravers:
 Ali mi smo poprilično bliski sa saudijcima, zar ne?
 
Carr-Moffit:
 Kao nokat i meso, stari moj.
 
Maltravers:
 Mislim da počinjem shvaćati:  dalje, ISIL napada Irak, zar ne?
 
Carr-Moffit:
 Točno tako. Eto možeš vidjeti kakve su oni svinje!
 
Maltravers:
 I bez sumnje ISIL podupire Iran? Hoću reći, oni su irački neprijatelji, zar ne?
 
Carr-Moffit:
 A ne, vidi se da nisi poznavatelj Bliskog istoka. Ne, Iran podržava Irak protiv ISIL-a.
 
Maltravers:
 Mislim da sam se izgubio.
 
Carr-Moffit:
 Moj dragi momče, sasvim je jednostavno. Neki od naših prijatelja u regiji su prijatelji sa nekim od naših neprijatelja, ali neki od naših neprijatelja su naši prijatelji. Neki od naših neprijatelja, ne isti neprijatelji, naravno, se bore sa drugim neprijateljima. Sasvim jasno, mi ne želimo da neprijatelji koji se bore protiv naših neprijatelja dobiju ikakvu zemlju. Razumiješ?
 
Maltravers:
 Eh... nisam baš siguran...
 
Carr-Moffit:
 Gledaj to ovako, stari moj; ako ljude koje mi želimo pobijediti pobijede drugi ljudi, ti bi nam se drugi ljudi mogli sviđati još manje od onih koje su oni upravo pobijedili. To je stvarno jednostavno apsurdno – hoću reći – apsurdno jednostavno. Vidiš?
 
Maltravers:
 Hvala, to je ludo- ukratko. Da nemaš možda aspirin?
 
Carr-Moffit:
 Na kraju, naravno, to moraju riješiti sami ljudi iz te regije.
 
Maltravers:
 A u međuvremenu, što mi radimo? Osim slanja bombardera itd?
 
Carr-Moffit:
 Prodajemo ogromne količine oružja, stari moj, i pomažemo izvoz kao ludi.
 
Maltravers:
 Kojoj strani?
 
Carr-Moffit:
 Pa, kao što se nadam da sam već uspio objasniti, stari moj, pitanje čija je neka strana je čisto akademsko. Mi u toj stvari moramo biti nepristrani.
 
Maltravers:
 Osim prema  ISIL-u?
 
Carr-Moffit:
 Osim prema njima, naravno. Strašni ljudi. Posve beskrupulozni.

Još jedan brandy? 
 
 
 

Prevedeno sa engleskog:

"New View" magazin, jesen 2014.g.