U Trumpovu zgradu za 200 tisuća dolara mjesečno

Posjedovati vlastiti stan na Manhattanu nije samo dio prestiža nego je i pokazatelj staleža kojem se pripada, financijske moći ili poslovnog uspjeha. Nema poznatije filmske zvijezde, umjetnika ili modnih ikona koji u životu barem jednom nisu kupili stan na Manhattanu ili ga unajmili. U dobu recesije koja nemilosrdno trese Ameriku i gospodarske krize zbog koje se svakodnevno gube deseci tisuća radnih mjesta, a kućama i stanovima širom zemlje drastično padaju cijene, situacija na Manhattanu još nije toliko alarmantna da bi se moglo govoriti kako je kriza došla do dna, ali kriza se osjeća i na najluksuznijem dijelu New Yorka.

Pravilo je da u New Yorku nekretnine i u doba kriza dugo drže visoke cijene jer je jednostavno riječ o zanimljivu području koje privlačio američke, ali i svjetske ulagače u nekretnine. Posjedovati kuću u New Yorku ili stan na Manhattanu jedna je od najsigurnijih investicija jer se pri prodaji na kupce ne čeka dugo. Oni dolaze i iz Japana, Italije, Njemačke ili Rusije. Konkurencija su domaćim Amerikancima. Dobri poznavatelji tržišta nekretnina tvrde da će se odjeci krize kojoj se ne naslućuje brz kraj na Manhattanu jače osjetiti nakon ljeta. Tad će cijene stanova znatno padati.

Trenutačno je pad oko osam posto, ali još su to milijunski iznosi za stotinjak kvadrata koje sebi mogu priuštiti jedino bogati stranci ili Amerikanci sa sigurnim i unosnim poslovima ili pak oni rijetki s financijskim podrškama imućnih obitelji. Do sada su ruski tajkuni kupovali sve što im se ponudi. Nisu štedjeli kad je posrijedi stan na prestižnoj Park ili Petoj aveniji. Zbog takvih kupaca koji napumpavaju tržište, cijene nekretnina u New Yorku nisu još pale kao u srednjoj Americi: u Chicagu, Teksasu ili Virginiji.

Problem koji se počeo osjećati na Manhattanu dolazi s Wall Streeta na kojem su tisuće bankara i brokera izgubile radna mjesta i prisiljeni su napustiti Manhattan, ali i svoje skupe unajmljene stanove. Mnogi moraju i prodavati luksuzne rezidencije. Od visokih bonusa koje su primali na kraju godine ti su poslovni ljudi kupovali nekretnine ili bi, i ne trepnuvši, plaćali najamninu tešku desetke tisuća dolara na mjesec za stan na prestižnoj lokaciji. Upravo se zbog toga posljednjih mjeseci na tržištu nekretnina, odnosno iznajmljivanja stanova na Manhattanu dogodilo nešto što najbolje potkrepljuje poznata uzrečica „dok nekom ne smrkne, drugom ne svane“.

Padaju cijene najamnina
Cijene unajmljenih stanova počele su padati do šest posto u skupim zgradama koje imaju osiguranje i portire, što u prijevodu znači da dvosoban stan čiji je najam stajao 8 tisuća dolara vlasnici nude za 7300 dolara. Ušteda je dakle 8400 dolara u godini. Fritz Frigan, izvršni direktor prodaje i iznajmljivanja stanova u tvrtki Halstead Property, tvrdi da su cijene niže i deset do 15 posto nego sredinom 2007. godine.

Od 23. prosinca 2008. do 23. siječnja 2009. godine 1700 vlasnika stanova od 9 tisuća s kojima rade odlučilo je platiti posrednički postotak agencijama za iznajmljivanje stanova, što su prije toga obvezno plaćali oni koji rentaju stan. Frigan upozorava da vlasnici stanova nemaju više toliku autonomnost u odlukama kome će odobriti stan jer kriza na tržištu nameće nova pravila igre.

Na Manhattanu je najviše jednosobnih i dvosobnih stanova za iznajmljivanje. Mogu imati od dvadeset do 120 kvadrata u zgradama ili neboderima visoke srednje klase. Mjesečna je najamnina za jednosobni od 2 do 5 tisuća dolara, a za dvosobni od 4,5 do 9 tisuća dolara. Visoke su najamnine dijelom uvjetovane porezom i troškovima održavanja koji često budu i do pedeset posto najamnine.

U potragu za kvalitetnim stanom teško je krenuti bez stručne pomoći, odnosno agencija kojih u New Yorku ima na desetke. Njihove su usluge skupe i često su do 15 posto godišnje cijene koja se plaća za unajmljen stan, a klijenti mogu potražiti i one agente kojima će honorar za dogovoren posao isplatiti vlasnik stana ili specijalizirana tvrtka koja se isključivo bavi iznajmljivanjem i održavanjem zgrada za iznajmljivanje.

Jimmi Circosta iz poznate agencije za nekretnine, Citi Habitat, tvrdi da je od jeseni prošle godine tržište nekretnina na Manhattanu počelo pokazivati znakove krize, a to se najviše osjetilo nakon kolapsa investicijske banke Lehman Brothers. U New Yorku je tijekom 2008. godine izgubljeno 60 tisuća radnih mjesta pa su se mnogi morali trbuhom za kruhom preseliti u druge gradove. U strahu da će izgubiti kvalitetne podstanare mnogi ih vlasnici stanova pokušavaju zadržati smanjivanjem stanarine. Događa se ono što se u New Yorku ne pamti od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća – s najmodavcem se može pregovarati o cijeni. Ako dvosoban stan na zapadnoj strani Manhattana stoji 5 tisuća dolara, cijena se može sniziti nekoliko stotina dolara potpiše li se ugovor na jednu godinu.

Stroge kontrole podstanara
Iako se sve čini optimističnijim za one koji žele unajmiti stan na Manhattanu, nije sve baš tako idealno jer priča ne završava na spuštanju mjesečne rente. Kad se odlučite za određen stan i dok planirate gdje ćete posložiti stol i naslonjače te napraviti slavljeničku zabavu, pred vama je još mnogo zamki koje mogu srušiti san o stanu u gradu koji nikad ne spava. Vlasniku stana ili agenciji koja ga iznajmljuje potrebno je dostaviti hrpu dokumenata i potvrda iz kojih će vidjeti da je unajmljivač zaposlena osoba s dovoljno visokim godišnjim primanjima koja moraju često biti i trideset puta veća od godišnje rente. U protivnom se traži jamac koji mora imati godišnja primanja minimalno sedamdeset puta veća od godišnje stanarine. Slijedi uplata 200 dolara za provjeru identiteta osobe, njene kreditne sposobnosti i nekažnjavanja, što znači da se u policiji ispituje drogirate li se, kradete li, ponašate li se agresivno ili ste krivično gonjeni.

Ako vam kreditni rejting nije dovoljno visok, a to je u Americi važnije od posjedovanja matičnog broja i veličine ušteđevine, nema izgleda da vam se odobri useljenje u stan. Kreditni rejting najmodavcu pokazuje koliko redovito plaćate račune na karticama, za telefon, za režije te koliko kartica posjedujete i kako često podmirujete mjesečna potraživanja. Traže se bankovne potvrde o redovitim primanjima i plaćanju poreza. Unaprijed je potrebno dostaviti jedan, a često i dva autorizirana bankovna čeka s mjesečnim iznosom najamnine koji se pohranjuju na poseban račun najmodavca kako bi bio zaštićen pobjegne li stanar, ne plati li najamninu ili ostavi oštećen stan. Jamci se u pravilu posebno traže za strane državljane koji prvi put unajmljuju stan na Manhattanu i nemaju kreditnu prošlost u Americi.

Diplomacija sumnjiva
Posebna su priča stanovi za diplomaciju i strana predstavništva. Od njihovih najamnina živi polovica vlasnika zgrada na Manhattanu. Djelatnici Ujedinjenih naroda, diplomati generalnih konzulata, brojnih svjetskih organizacija, poslovnih tvrtki koje imaju predstavništvo na Manhattanu nisu uvijek rado viđeni podstanari jer znaju iskoristiti diplomatski imunitet i pobjeći. Oni često organiziraju domjenke pa su bučni i ne štede interijer. Što se sve može dogoditi kad s agentom krenete u obilazak stanova za koje je procijenio da odgovaraju vašim potrebama i platežnoj moći toliko je zanimljivo i nevjerojatno da bi se moglo napisati desetke tekstova. Na primjer, u sedam navečer pokazuju stan u kojem nema struje ni svjetla pa uz ručnu svjetiljku kružite prostorom koji ne vidite.

Neki su stanovi na popisu dvosobnih, ali imaju dvije male sobe slične psećim kućicama, no agent vas uvjerava da je pogled na Empire State Building vrijedan milijune dolara. Za kuhinju u kojoj su hladnjak i pećnica stariji od vas i neodržavani reći će da na Manhattanu nitko ne kuha, nego jedu po restoranima, a za podgrijavanje jela dovoljna je netom kupljena mikrovalna pećnica. Za sobu u kojoj nema prozora snalažljivi agent komentirat će da je nakon naporna dana i gužve po gradu idealno meditirati u mračnu prostoru uz mirisne svijeće.

Na pitanje gdje ćete smjestiti svoju garderobu jer u stanu nema dovoljno zidnih ormara odgovor je okrutan. „Sve što ne nosite ili vam je staro odnesite u second hand shop i dobit ćete čak i poreznu olakšicu.“ Ako prozor u kuhinji možete otvoriti samo deset centimetara, to nije krivnja najmodavca, nego prijašnjeg stanara koji se bacio s dvadesetoga kata pa su, da bi zaustavili nova samoubojstva, blokirali prozore. Jasno, stanovi su u pravilu mnogo skromniji nego što je navedeno u oglasima. Živjeti na Manhattanu jedinstven je osjećaj i ima velikih prednosti, no pronaći svoje obiteljsko gnijezdo i kutak za sebe među stotinama nebodera prava je avantura, i to samo za strpljive, izdržljive i sa stalnim prihodima.