Zašto su u cijelom svijetu poduzete mjere koje su uzrokovale jednu katastrofu za drugom i gurale čovječanstvo dublje u ponor, umjesto da ga izvuku iz bijede?

Predsjednik Franklin Delano Roosevelt jednom je rekao: “U politici se ništa ne događa slučajno. A kad se nešto dogodi, možete se kladiti da je baš tako planirano.”

Kad se pogleda što se dogodilo u zadnjih godinu i pol, ove su riječi posebno alarmantne.

Nakon 18 mjeseci detaljnog proučavanja ove teme, moram reći da postoji zadivljujući broj znakova i indikacija koji upućuju upravo u tom smjeru. Upravo o tome i posljedicama toga želim danas govoriti.

Trenutna situacija u kojoj se nalazimo jedinstvena je u povijesti čovječanstva. Nikada prije cijeli svijet nije bio bačen pod vladavinu ovakvog režima prisile kakav sada doživljavamo. I nikada nije poduzeto toliko mjera koje na prvi pogled izgledaju tako nerazumljive, dijelom tako besmislene, a u mnogim slučajevima tako kontradiktorne. Riječ je o najozbiljnijoj zdravstvenoj krizi koju živimo, no mjere koje se protiv toga poduzimaju nisu poboljšale situaciju, nego su je stalno pogoršavale. Svaki liječnik danas može potvrditi da je zdravstveno stanje ljudi, većine ljudi, gore nego prije krize.

Navodno prijeteći 4. val, te najave potrebe za 3., 4. i 5. dozom cjepiva pokazuju da je svrha dosadašnjih mjera, a to je prevencija bolesti, potpuno izjalovila. No, to još ni izdaleka nije sve. Svjetska proizvodnja visi u potpunom neredu. Kao posljedicu svih dosadašnjih blokada, imamo ozbiljnu globalnu gospodarsku krizu s kojom moramo upravljati. Globalna logistika je na podu. Lanci opskrbe su prekinuti. Žetve se gube, opskrba hranom je u problemu, a povrh toga, za veliki dio gospodarstva postoji nestašica esencijalnih poluvodiča. Problemi se ne upućuju i ne rješavaju, već se umnožavaju i uvećavaju, primjenom daljnjih mjera i stalnim prijetnjama novim restrikcijama.

Najnoviji primjer je u Kini, lučki teretni terminal, treći po veličini u svijetu, zatvoren je zbog jednog pozitivnog testa tamošnjeg radnika, ili uzmimo Novi Zeland, gdje je sasvim ozbiljno tijekom prošlog tjedna, 5 milijuna ljudi su bili zatvoreni 3 dana jer je 58-godišnja osoba imala pozitivan test. Daljnja kriza pogađa sektor malih i srednjih poduzeća koji uvelike osiguravaju najviše radnih mjesta u svijetu, a uz to i najveći dio poreznih prihoda. Trenutačno doživljavamo brutalno rastuću svjetsku inflaciju, posebno za sirovine s proizvođačkim cijenama i s prehrambenim proizvodima. No, ne radi se ništa kako bi se situacija ublažila, nego upravo suprotno.

Poplava tiskanja novca se nastavlja i bit će još veća. Države i središnje banke su od početka krize u svjetski monetarni sustav ubacile gotovo 20 trilijuna dolara, bez kraja i konca, a Međunarodni monetarni fond kao najmoćnija financijska organizacija na svijetu izdat će sljedeći ponedjeljak, 650 milijardi USD, najveći iznos ikada u vlastitoj valuti pod posebnim pravima povlačenja. U SAD-u, primjerice, najjačoj ekonomiji na svijetu s gotovo 4 milijuna ljudi prijeti deložacija jer ne mogu platiti stanarinu ili pokriti troškove hipoteke. U SAD-u, najbogatijoj zemlji svijeta, ne mogu se prehraniti od vlastitih prihoda. Smišljena promjena vlasti u Afganistanu kojom upravlja SAD; Talibanima su namjerno predani vojni materijali u vrijednosti od 20 milijardi, kompletne zračne snage s 11 zračnih baza za podršku dostupnih za korištenje, koje će sasvim sigurno izazvati sljedeći enormni poplavni val izbjeglica.

Zbog čega sve ovo? Možemo se pitati. Zašto su u cijelom svijetu poduzete mjere koje su uzrokovale jednu katastrofu za drugom i gurale čovječanstvo dublje u ponor umjesto da ga izvuku iz bijede? Da odgovorim na ovo pitanje, naime, kome je u interesu ova globalna agenda i tko od toga profitira? Odgovor na oba pitanja je jasan. Najveći profiter aktualne krize i najvažniji entitet koji poteže uzde iza pozornice je digitalno-financijski kompleks.

Najveće IT korporacije uključuju Apple, Googleovu matičnu tvrtku Alphabet, Amazon, Microsoft i Facebook. Tržišna kapitalizacija samo ovih pet kompanija trenutno iznosi nevjerojatnih 9,1 trilijun USD. Usporedbe radi, bruto BDP Njemačke, Francuske i Italije iznosi 8,6 trilijuna USD. Uz ove digitalne koncerna, imamo i velike upravitelje imovinom, naime BlackRock, Vanguard, State Street i Fidelity. Značajno su uključeni u sve IT tvrtke. I ne samo to, samo ove 4 tvrtke trenutno upravljaju s ukupno 33 trilijuna USD.

Opet, za usporedbu, BDP svih 28 zemalja EU prošle je godine iznosio 15,7 trilijuna USD. Ali nije samo monstruozna financijska snaga ovih koncerna ono što digitalno-financijski kompleks čini tako moćnim. Uzmimo prvo IT korporacije. Oni nemaju samo ogromnu moć. Također kontroliraju stotine tisuća drugih tvrtki jer organiziraju digitalne sustave tih drugih tvrtki i na taj način imaju stalni pregled nad njihovim tokovima podataka. Industrija nije ništa drugo nego tumor koji je proteklih godina metastazirao u sve ostale grane gospodarstva da bi ih učinio ovisnima o njoj, au međuvremenu i potpuno zavladao njima. Ista je metoda s upraviteljima imovine. Uključeni su u svaku veliku tvrtku na svijetu i mogu utjecati na svaki popularni brend na svijetu. Najveći od njih, BlackRock isporučuje više od 40 godina star sustav za analizu podataka.

“Aladdin Data Cloud” je najveći fond i financijske informacije koje je svijet ikada vidio. U pozadini, BlackRock koristi ovo znanje da savjetuje najveće središnje bankare na svijetu: Federalne rezerve i EZB [Europska središnja banka]. Kroz ogromnu informacijsku prednost koju ima BlackRock vrlo je jasno tko o kome ovisi. To ima veze s jedinstvenom povijesnom mješavinom ili sirovom financijskom moći i diskrecijskom moći nad zamislivo ogromnim skupom podataka. Ova kombinacija omogućila je tim korporacijama poslovni uzlet. Od početka krize, u posljednjem kvartalu ove godine, samo u travnju, svibnju i lipnju, te su tvrtke ostvarile najveću dobit u svojoj povijesti. Upravo je taj digitalno-financijski kompleks globalni centar moći koji pokreće sve. Digitalno-financijski kompleks stoji daleko iznad svih vlada i spreman je baciti svaki državni kabinet na svijetu na koljena i učiniti ga popustljivim.

Čovjek se mora zapitati podriva li to sam sustav, od kojeg ima koristi. Evo nekoliko primjera: ako digitalno-financijski kompleks uništava mala i srednja poduzeća, onda zapravo uništava vlastitu egzistenciju. Sektor malog i srednjeg poduzetništva uplaćuje najveći dio poreznih prihoda i otvara najviše radnih mjesta, a kada inflacija raste, to šteti i digitalno-financijskom kompleksu, a kada rastura socijalni mir kroz povećanje nejednakosti, onda uništava i one koji posluje od. Digitalno-financijski kompleks nema drugog izbora osim raditi ono što trenutno radi.

Ono što trenutno doživljavamo je formulirana pisana agenda, s kojom će se akumulirati još više novca i moći. Potez očaja diva, vjerojatno najveći koji se dogodio u cijeloj povijesti čovječanstva. Uzrok ovog čina očaja, u tome što se sustav kojem digitalno-financijski sustav svojim postojanjem više ne može održati na životu dosadašnjim modelom poslovanja. Bio je vrlo blizu svoje propasti već tijekom svjetske financijske krize od 2007. do 2008. Da državne banke tada nisu mobilizirale goleme količine poreznog novca, a središnje banke dale upute da se gomile novca stvore ni iz čega, sustavi bi se tada urušili, ali spas je bio samo privremen. Količinu novca trebalo je kontinuirano povećavati tijekom 12 godina, a kamatne stope nekoliko puta smanjivati, pa je sustav postajao sve nestabilniji. Dugoročno gledano, to nije moglo nikamo, a prošle je godine bilo do te mjere da je prijetio sljedeći kolaps, a taj je kolaps odgođen posljednjim podvigom snage, odnosno spuštanjem kamatnih stopa na nulu i injekcijom milijardi i milijardi za još jedan, posljednji put.

Time je, međutim, nastala kvalitativno nova situacija. Daljnja odgoda zahtijevala bi da se kamatne stope spuste u minus raspon, a to bi uništilo temelje sadašnjeg bankarskog sustava. Banke ne mogu dugoročno poslovati s negativnim kamatama. To znači da daljnja odgoda, s prethodno korištenim pristupom, neće biti moguća. U sadašnjoj situaciji, u sustav se mogu ubaciti milijarde i milijarde. Međutim, s rastućom stopom inflacije bit će odvedena u hiperinflaciju. Situacija u kojoj se digitalno-financijski kompleks nalazi je između alternativa konačnog kolapsa s jedne strane i hiperinflacije s druge strane. Dakle, to znači potpuni gubitak vrijednosti novca. To povijesno znači da smo došli do točke u kojoj digitalno-financijski kompleks u okviru postojećeg sustava još uvijek ima izbor između dva različita oblika kolapsa. Sasvim jasno, odlučili su instalirati novi sustav. U pozadini, daleko od očiju javnosti, pripremaju novi sustav, a dodatno koriste završnu fazu sadašnjeg umirućeg sustava kako bi ga opljačkali svim trikovima koji su im na raspolaganju. To je upravo ono što smo vidjeli od ožujka 2020. Sasvim smišljeno i smišljeno uništavanje svjetske ekonomije radi ekskluzivnog širenja digitalno-financijskog kompleksa uz istovremenu pripremu preko središnjih banaka novog sustava, au suradnji s IT korporacijama. Riječ je o potpunom uklanjanju gotovine i banaka u dosadašnjem obliku te uvođenju digitalnog novca iz središnjih banaka.

Krajnji cilj je, kako se čini, da svi imamo samo jedan račun preko kojeg teku sve transakcije. Taj račun neće biti u poslovnoj banci, već u središnjoj banci. Pozadina ovog plana je sljedeća: Digitalni novac središnje banke je programabilan, a budući da središnje banke mogu stvoriti neograničen novac ni iz čega, doista se može raditi na ovaj način s negativnim kamatnim stopama. Bez potrebe za uništavanjem sustava, digitalni novac središnje banke omogućit će vladama nadziranje svih obavljenih transakcija, dodjeljivanje različitih poreznih stopa i određivanje kazni pojedincima.

Vlade također mogu postaviti ograničenje isteka na dio našeg novca i zahtijevati da potrošimo određene iznose u određenim vremenskim razdobljima, ali također mogu zahtijevati da se novac koristi za određene svrhe i zahtijevati da se određeni iznosi plaćaju samo za određene proizvode ili da potječu samo iz određenih regija. Iznad svega, vlada će biti u poziciji poništiti našu mogućnost izvršavanja svih transakcija jednim klikom miša. Mogu nas zatvoriti financijski. Novac digitalne središnje banke bio bi najučinkovitija metoda prikupljanja poreza za društvo, koja se ikada dogodila u cijeloj povijesti čovječanstva: ostvarenje sveobuhvatne diktature.

Međutim, očekuje se otpor javnosti ili to da veliki dio ljudi neće prihvatiti ovaj oblik kršenja prava. Očekivalo bi se da će uvođenje digitalnog novca središnje banke proizvesti velike društvene nemire, a upravo je o tom problemu digitalno-financijski kompleks sasvim očito razmišljao. Neće se pokušati tako brzo prebaciti na digitalnu valutu, kako bi izbjegli riskiranje velikog otpora. Oni će to učiniti upravo obrnuto. Oni će baciti društvo u kaos kako bi uvođenje digitalnog novca središnje banke predstavili kao rješenje svih problema, točnije u obliku univerzalnog temeljnog dohotka (UBI).

Proteklih 18 mjeseci pod izlikom borbe s bolešću proživljavamo razorne i nepopravljive štete zdravstvu, gospodarstvu i financijama, čiji se puni učinci zasad tek počinju pokazivati u tragovima. No, istovremeno se radi na povećanju tih šteta, a paralelno se sustavno produbljuje socijalni rascjep u društvu. Konstantno zabijajući nove klinove među ljudima, sve nas to namjerno vodi u jednom jedinom smjeru; društveni nemiri do točke građanskih ratova i to diljem svijeta. To je ono što elite žele vidjeti. Danas doživljavamo najveći društveni kaos, a onda na vrhuncu ovog kaosa, oni donose univerzalni temeljni dohodak da utječu na promjenu: od maksimalnog kaosa do maksimalne kontrole.

Drugi razlog, UBI mora doći jer ulazimo u četvrtu industrijsku revoluciju u razdoblju koje je pred nama; gubitak milijuna i milijuna radnih mjesta zbog uvođenja umjetne inteligencije [AI]. To bi značilo da će milijuni potrošača nestati. Potražnja za robom široke potrošnje sve će više padati, a budući da sadašnji ekonomski sustav pokreću potrošači, to se može dogoditi samo ako svi ti nezaposleni potrošači ne mogu pronaći posao. Ono što se događalo u zadnjih 18 mjeseci i što se još uvijek događa očito slijedi pripremljeni plan; dekonstrukcija postojećeg ekonomskog sustava u korist elita.

Generiranje maksimalnog ekonomskog i socijalnog kaosa, te uspostava novog sustava pod krinkom želje za pružanjem humanitarne pomoći. Ovaj se koncept nalazi u objema knjigama o 4. industrijskoj revoluciji i ”Covid-19: The Great Reset”, autora Klausa Schwaba, čiji Svjetski ekonomski forum igra ključnu ulogu u cijeloj ovoj agendi. WEF je u proteklih 50 godina uspio postati najvažniji kontrolni centar digitalno-financijskog kompleksa.

Najprije su okupljeni poslovni lideri, zatim političari, a zatim medijski kreatori u zapovjednim ulogama i istaknute osobe, svi međusobno umreženi. U 90-ima su ljudi bili podvrgnuti ciljanom programu obuke. Od 1992., “Globalni lideri sutrašnjice” i od 2005., “Mladi globalni lideri” dobivaju sustavno školovanje od WEF-a. Upravo isti ljudi sada zauzimaju pozicije političke moći i utjecaja, bilo da se radi o Billu Gatesu, Jeffu Bezosu ili Jacku Marru iz informatike, ili izvršnom direktoru, Larryju Finku iz BlackRocka, čelnici MMF-a Kristallini Georgievi ili bivšoj šef Banke Engleske, Mark Carney, iz sektora financija ili Emanuel Macron, Sebastien Kurz, ili Angela Markel iz politike. Sve te ljude je ili obučavao WEF ili sjede u njegovom rukovodećem odboru, s 1300 članova ove usko umrežene elitne grupe učitelja, koji su vukli konce diljem svijeta od 2012. godine.

Nadalje, klubu se pridružilo 10.000 mlađih od 30 godina, takozvanih “osoba koji oblikuju svijet”, koje je također okupio WEF, koji ima utjecaj na tijek svjetskih događaja. Provjerite rad osnivača WEF-a, Klausa Schwaba. Sve što smo doživjeli ide po planu. Njegova knjiga pojavila se 20. lipnja 2020. godine, niti četiri mjeseca nakon svjetskog zatvaranja, a knjiga je dala točne upute kako treba koristiti COVID-19, kako bi se uništio ovaj i izgradio novi svijet.

Ovo podsjeća na najmračnija vremena nacionalsocijalizma [nacizma]. Doista, agenda koja se ovdje slijedi očito je ne samo isplanirana, nego se teško može nadmašiti u smislu zloće i prijevare. Tko bi ikada mogao posumnjati da će pod krinkom zaštite čovječanstva od posljedica bolesti svjetsko gospodarstvo biti odvedeno u potpuni kolaps? Oduzeti ljudima slobodu putovanja, prava na udruživanje i slobodu govora. Sloboda izražavanja mišljenja, a uz to osuditi više od 100 milijuna ljudi na gladovanje. U svemu tome, navodno radi njihove vlastite zaštite, a tko bi rekao da će eugeničar Klaus Schwab, koji se ne ispričava, biti stavljen u poziciju da ne samo širi svijetom svoju viziju stapanja ljudskog bića sa strojnom inteligencijom [AI], već ali i da ovu viziju vodi naprijed 10 000 pomagača. Sve su to duboko destruktivni razvoji s kojima sada živimo i koje moramo patiti, nezamislivi bilo kojem racionalnom razmišljanju i osobi s osjećajima i empatijom.

Postoji i druga strana ovoga. Sasvim drugačija strana i prije svega ona koja nam svima daje ogroman poticaj i veliku količinu snage za budući rad. Plan elita – vizije Klausa Schwaba osuđene su na propast iz nekoliko razloga. Najvažnije je da se narativ o smrtonosnom virusu, koji predstavlja egzistencijalnu prijetnju čovječanstvu ne može dugoročno održati. Već vidimo hrpu laži i vidimo kako u nastojanjima da se ovo legitimizira, apsurdnijim argumentima i brzim definiranjem, ovdje je važno prepoznati, da žestina koju mediji ovih dana pokazuju ne svjedoči o njihovoj snazi, nego o njihovim slabostima. Poput plandemije necijepljenih, koja zdrave ljude proglašava javnim neprijateljem broj jedan, a na temelju jedne bolesti, odnosno testnog “slučaja” zatvara cijelu državu. To rade samo zato što im ponestaje argumenata i u očaju se slijepo obrušavaju.

Abraham Lincoln je jednom izjavio:

„Neke ljude možete zavaravati cijelo vrijeme. Nekada možete prevariti sve ljude na određeno vrijeme. Ali ne možete prevariti sve ljude cijelo vrijeme.“

Istina će se pojaviti u naše vrijeme, a to za nas naravno ima ogromno značenje. Jer, ironično, to nam otvara ono što je Klaus Schwab nazvao “jedinstvenim prozorom mogućnosti”. Međutim, narativ se iz dana u dan urušava i zbog toga se svima nama otvorio jedinstveni prozor prilike za golemu i sveobuhvatnu kampanju prosvjetljenja i naše sposobnosti da prosvijetlimo druge. Saznali smo stvarnu pozadinu navodne pandemije, tko je zapravo stvarni odnos snaga u svijetu i stvarne prijetnje s kojima se suočavamo. Njihove sve nevjerojatnije laži i uvođenje novog valutnog sustava funkcionirali bi samo pod opsežnim sustavom prisile. Uvijek će se uvoditi nove kontrole cijena, stvarati permanentna inflacija s naglašenim pritiskom što će opet dovesti do kontinuiranog, sve boljeg osiromašenja stanovništva i stalnog sukoba s državom i vlastima.

Ono što trebamo shvatiti je sljedeće: bez ikakve sumnje stojimo pred turbulentnim i opasnim vremenima. Elite se ne ponašaju po pravilima razuma, već teže iz pobuda pohlepe i moći te se stoga dovode u sve veće poteškoće. Trebamo iskoristiti upravo tu slabost i uvijek imati na umu da elite vole više novca, više imovine i da žele imati na raspolaganju sve oružje svijeta. Njihova se moć ne temelji na njihovom novcu, niti na njihovom posjedu ili njihovom oružju, već se oslanjaju isključivo na jedan faktor: neukost većine ljudi, tj. većina ne razumije zlu igru, koju ova manjina igra s njima.

Koliko god da je sve strašno, digitalno-financijski kompleks i njegovi pomagači servirani u proteklih 18 mjeseci, doveli su sebe u situaciju iz koje ne mogu izaći i u kojoj iz očaja moraju još više prelaziti crvene crte. To za sve nas znači da u ovoj iznimnoj situaciji trebamo sačuvati mir, te dosljedno razotkrivati sve laži i pokazati ljudima zašto i tko ih vara. Kada to činimo, razmišljamo o snazi svojih argumenata. Tada možemo riješiti trenutni problem, plus moguće postići nešto puno veće, naime, iskoristiti jednu od najdubljih kriza čovječanstva da preokrenemo smjer ljudske povijesti. Dakle, otvorimo vrata novom i boljem dobu.

Autor: Ernst Wolff

Izvor: www.logično.com