Napredak zahtijeva svjesnu primjenu nekoliko grupa sinergističkih principa na izbalansiran način. To su kako slijede: znanje/svijest/mudrost, vjera/nada/ljubav i skromnost/strpljenje/lakoća. Izostavljanje ili marginaliziranje bilo kojeg od tih principa zaustavlja ili korumpira proces.

 

Pokušati ću definirati svaki od ovih principa unutar granica praktičnog, kako biste ih mogli modificirati za sebe.

 

Znanje se stiče svjesnom refleksijom i integracijom iskustava, opservacija i misli. Svjesna refleksija je ono što razlikuje memoriju od razumijevanja, što potonje zahitjeva, a prvo ne. Znanje uključuje oba, njega ne čine samo činjenice, već i razumijevanje objektivne istine.

 

Svijest je pažnja usmjerena na sadašnji trenutak, primijenjena u kontekstu prethodnog znanja. Znanje proširuje svijest naglašavajući aspekte realnosti koji prethodno nisu bili uočavani. Veća svijest donosi šire polje percepcije, oštriji fokus i živost i veću umješnost prilikom sticanja novih znanja i primjene već naučenog.

 

Mudrost transcendira linearno vrijeme i odnosi se na razumijevanje apsolutnih metafizičkih istina. Ona povezuje našu prošlost, sadašnjost i budućnost bez pogreške. Mudrost je razumijevanje božanskih principa, odnosa između sebe i drugih na pozadini Kreacije. To je znanje prožeto ljubavlju ili ljubav prožeta znanjem.

 

Vjera je povjerenje da su u Kreaciji sve stvari moguće. Ona je suspenzija nevjerice. Ona djeluje tamo gdje se znanje iscrpljuje. Dok znanje zastaje kod svakog ponora, vjera ga premošćuje. Dok znanje pročišćava dalje znanje, vjera ga proširuje. Jednostavno rečeno, znanje je determinističko, vjera je nedeterministička. Proširenje znanja zahtjeva stupanje u nepoznato, djelo koje znanje smatra iracionalnim, a vjera neophodnim. Premošćivanje paradigmi zahtjeva vjeru - ne slijepu vjeru u nešto što je čovjek izabrao da ignorira, već čistu vjeru u ono što se još ne može znati.

 

Nada je znanje da su u Kreaciji sve stvari moguće. Ona je pomirenje između vjere i znanja, saznanje da imate vjeru omogućava čovjeku da postigne nemoguće. Nada je povjerenje u ne-determinizam, sloboda od okova kauzalnosti. Ona ne proističe iz ignoriranja činjenica, već iz spoznaje viših istina, demonstriranih iskustvima o čudesnom.

 

Ljubav je vibracija beskonačne istine. Ono što je u rezonanci sa ljubavlju usuglašava se sa Kreatorom. Gledati sa ljubavlju znači gledati očima Kreatora, perspektiva izabrana da bi se gledalo bez predrasuda, netolerancije, ignorantnosti ili separacije. Sa ljubavlju sve stvari su moguće, jer se sve što potiče od Kreatora razumije, dopušta, prihvaća i oprašta. Osjećati ljubav znači osjećati radost zbog sjećanja na božansko jedinstvo sveukupne egzistencije i spoznaja unutar i prije vas. Voljeti druge znači prepoznati zajedničku božansku iskru u njima i brinuti za njihovu spiritualnu evoluciju kao i za svoju. To je empatija bez sažaljenja.

 

Skromnost je posjedovanje svijesti o vlastitom odnosu prema konačnom i beskonačnom - da sve što počinje ima i kraj i da je svako biće, bez obzira na rang, beskonačno malo u okviru beskonačne Kreacije. Skromnost ne stoji u vezi sa omalovažavanjem ili preuveličavanjem sebe, kako to čini lažna smjernost ili hibris, već poznavanje svoga mjesta u velikoj shemi stvari. To znači izabrati istinu prije ega, stvarnost prije samo-važnosti. Skromnost počinje sa zahvalnošću, stav koji vam dopušta da saznate istinu bez ljutnje uz zahvalnost za svaku mogućnost učenja koju primite.

 

Strpljenje je znanje da za svaku stvar postoji pravo vrijeme. To izgrađuje toleranciju u teškim situacijama i strpljivost za stvari koje još nisu došle. Vrata za mogućnosti se otvaraju kada dođe pravo vrijeme. Imati strpljenja znači usuglašavanje sa pulsom sinkroniciteta; radije nego da pokušavate na silu da otvorite vrata, birate otvorena vrata da prođete kroz njih. To zahtjeva vjeru da se stvari puste da dođu na mjesto i svijest o mogućnostima kada se ona otvore.

 

Lakoća je povezana sa smislom za humor i pristupom životu laka srca. Bez toga vi precjenjujete realnost iluzije. Lakoća postavlja situaciju u njen pravi kontekst, božanski okvir u kome je sve učenje lekcija a učenje je zabavno. Možete se smijati onome što je jednom izgledalo ozbiljno, jer ste naučili svoju lekciju i shvatili njenu svrhu u svom životu. Lakoća je izbor da se taj humor ne vidi samo u prošlim iskustvima, već i u sadašnjim i budućim.

 

Ove tri grupe čine minimum za stabilnu spiritualnu evoluciju. Svaki princip u (jednoj) grupi podržava druga dva, svaka grupa balansira druge dvije grupe. To kreira cjelinu veću od zbira njenih dijelova. Balansirana struktura nudi optimalan put ka akumuliranju mudrosti, povećanju slobodne volje i manifestaciji spiritualnog potencijala. Sa tim balansom život postaje lak ili izazov u najgorem slučaju, ali nikada borba.