Preneseno sa: aktivisti.info

Bertrand Russell, treći Earl Russell (1872-1970), dobitnik je Nobelove nagrade, radio je na edukaciji djece i mladih, i dobitnik je nagrade Ujedinjenih naroda za obrazovanje, nauku i kulturu. Njegova opsesija proučavanjem ljudskog ponašanja kako bi se bolje iskoristili ljudski resursi dovodi do objavljivanja pronicljivog, ako ne i uznemirujućeg rada o realnosti ljudske psihologije.

Pripitomljen i ovisan građanin

Strana 44. njegove knjige „Uticaj nauke na društvo“ (The Impact of Science on Society – ISBN0-415-10906-X) (1952):

Integracija izvršena naučnim tehnikama u industriji je mnogo veća (nego u agrikulturi) i mnogo intimnija.

Jedan od najvidljivijih rezultata industrijalizacije je da mnogo veći procenat stanovništva živi u gradovima nego što je to bilo prije. Stanovnik grada je više društveno biće nego zemljoradnik i mnogo više je pod uticajem razgovora. U principu, on radi u gužvi, a njegova zabava teži da ga odvede u još veće gužve. Tokovi prirode, izmjene dana i noći, ljeta i zime, kiše i sunca, na njega malo utiču; on nema potrebe da se plaši da će biti pogođen mrazom, sušom ili iznenadnom kišom. Ono do čega mu je stalo je njegova ljudska okolina, a posebno njegov položaj u raznim organizacijama.

Uzmite čovjeka koji radi u fabrici i razmislite koliko organizacija utiče na njegov život. Tu je prije svega sama fabrika i svaka veća organizacija čiji je ona dio. Zatim imamo sindikat i političku stranku. Vjerojatno živi u kući koju je dobio od stambene zadruge ili države (ili od kredita banke prim prev.). Njegova djeca idu u školu. Ako čita novine, ide u kino ili gleda fudbalske utakmice, sve te stvari mu donose moćne organizacije. Posredno, kroz svoje poslodavce, on je ovisan o onima od kojih poslodavac kupuje sirovine i o onima kojima prodaje gotove proizvode. Iznad svega, tu je država, koja ga oporezuje i može mu u bilo kojem trenutku narediti da krene u rat i bude ubijen, a u zamjenu ga štiti od zločina u vrijeme mira i omogućuje da kupi određene količine hrane.

Strana 40. „Uticaj nauke na društvo“:

Mislim da će od najveće političke važnosti biti psihologija masa. Ova nauka veoma je korisna za praktične ljude, bilo da žele postati bogati ili zadobiti vlast. Ona je kao nauka, naravno, utemeljena na psihologiji pojedinca, ali je uvrstila u to i praktične metode koje su se temeljile na nekoj vrsti intuitivnog zdravog razuma. Njena važnost uvelike je povećana rastom savremenih metoda propagande. Najuticajnija od njih je ‘obrazovanje’.

Strana 187. knjige „Naučni pogled“ (The Scientific Outlook) (1931):

Tehnike oglašavanja nam pokazuju da će velika većina čovječanstva prihvatiti bilo koju tvrdnju koja im se neprestano ponavlja tako da ostane u memoriji. U većinu stvari u koje vjerujemo vjerujemo jer smo ih čuli kao tvrdnju; ne sjećamo se gdje ili zašto su izrečene te tvrdnje, te stoga nismo u mogućnosti da budemo kritični, čak ni kada je tvrdnju izrekla osoba čiji će se prihodi tim činom povećati, pa i kada nije potkrijepljena nikakvim dokazima. Stoga, kako tehnika postaje savršenija, oglašivači teže da budu sve manje i manje argumentovani, a sve više i više prosto napadni. Dok god se ostavlja utisak, željeni rezultat je dobijen.

U svrhu nauke predlažem sljedeći eksperiment. Napravimo dva sapuna, A i B, od kojih je A odličan, a B odvratan. A oglašavajmo navodeći njegov hemijski sastav i svjedočanstva eminentnih hemičara, B oglašavajmo samo pukom izjavom da je najbolji, popraćenom portretima poznatih holivudskih ljepotica. Ako je čovjek razumno biće, A će se prodavati više od B. Da li iko od vas vjeruje da će rezultat biti ovakav?

Strana 191. „Naučni pogled“ (1931):

Moderni izumi i moderne tehnike imali su snažan uticaj na promovisanje jednoobraznog mišljenja i pravljenje ljudi manje individualnih nego što su nekad bili.

Novine s velikim tiražem mogu unajmiti najskuplje advokate da ih odbrane od tužbe za klevetu, a netačno iznesene činjenice često mogu sakriti od svih, osim od najozbiljnijih znalaca.

U javnom prevozu u jutro jedan čovjek može čitati Daily Mail, a drugi Daily Express, ali ako se nekim čudom upuste u razgovor neće naći mnogo odstupanja u mišljenjima koja su upili ili u činjenicama o kojima su informisani. Tako su novine, iz u krajnjoj liniji tehničkih i naučnih razloga, počele težiti da uniformišu i redukuju neuobičajeno i različito mišljenje.

Strana 190. knjige „Naučni pogled“ (1931):

Obrazovanje ima dvije vrlo različite svrhe − s jedne strane, ono ima za cilj da razvije pojedinca i da mu znanja koja će za njega biti korisna, a s druge strane, ono ima za cilj da stvori građane koji će biti prikladani za državu.
Lakovjernost među onima koji nisu dobro plaćeni povoljnija je za državu; stoga se djeca u školi uče da vjeruju u ono što im se kaže, a kažnjavaju ih ako izrazite nevjericu. Na ovaj način stvara se uslovljeni refleks koji za posljedicu ima vjerovanje u sve što je autoritativno izrečeno od strane starijih i uticajnijih osoba.

Država nema za cilj da stvori naučno sklopljene umove, osim kod malog broja stručnjaka koji su dobro plaćeni, te su stoga, u pravilu, pristalice statusa quo.

Izvor: http://www.wiseupjournal.com/

Prevod: aktivisti.info