Osjećamo li svu količinu ljepote, vrijednosti i raskoši bogatstva života prožetog radošću životom? Koliko smo prepoznatljivi, i samima sebi i drugima, po obdarenošću radošću životom? Koliko tu radost nosimo, umijemo ju živjeti u sebi i sobom ju širiti na druge neprestano i uvijek i posvuda uokolo sebe kud god da se krećemo?

Često i na raznim stranama, nekad s više, a ponekad s manje uspjeha, tragamo za novim materijalnim i duhovnim vrijednostima kojima bismo htjeli okititi svoj život i živote svojih bližnjih, a ne razmišljajući pritom o tome da sva bogatstva i sreće u svom životu, kao i u životima ljudi s kojima ga neposredno dijelimo, ili ih si tek povremeno dotičemo, možemo ostvariti samo i upravo onoliko koliko smo, a bez obzira na sve prilike ili ne prilike koje nas trenutno okružuju, već otprije u sebi ispunjeni radošću životom.

Radost životom ostvarujemo, podržavamo i njegujemo svojim neprestanim životnim optimizmom očitovanim sposobnošću za lakim pronalaženjima i punim uživanjima već i u najsitnijim detaljima svakodnevnica, jednako kao i pri realizacijama onih posebnih predhodno priželjkivanih i planiranih nam događanja. A u jedinom za sve to mogućem nam statusu: nesputanošću u iskazima vlastitog javstva, zatim u nepokolebljivoj težnji za slobodom, istinom, ljubavlju, uvažavanjem različitosti i tolerancijom.

Čovjeku vedroga duha, onomu ispunjemom radošću životom, nikada ne može biti dosadno. A što je posebice značajno i vrijedno, ni onima koji su s takvom osobom u dugotrajnom odnosu ili već pri povremenom doticaju.

Radosti životom izvorište je u smislu postojanja i u vjeri u vječni život!

Trajno i u svakom trenutku osjećam se neizmjerno bogatim prožetošću radosti životom. Toliko da bih i u ovaj sad čas koncentriranosti i prisjećanja na to najradje iz sveg glasa zapjevao. I hoću! Čim završim s ovim iskazom. A vi?