Kišna subota kada su svi pomalo down, i zato je pravo je vrijeme za radionicu ČUDA. U današnje doba gdje se svi borimo s teškoćama života, treba nam poneko čudo da nas razveseli i da snage za dalje.
Za početak imamo jednu zanimljivu priču. Jednoga dana na sastanak sa svojim duhovnim učiteljem došao je student sav uznemiren i pod dojmom. Čim je stigao rekao je svom učitelju kako ga je samo čudo spasilo da je sada živ.
Učitelj ga je pito što mu se to dogodilo. Student je ispričao kako je imao saobraćajnu nesreću. U autu je stajao na semaforu i čekao da se upali zeleno. Kada je stiglo zeleno, student se zagledao u njega i za razliku od uobičajene navike da odmah krene, ovaj puta je zastao na trenutaka i tek onda krenuo. Tog trena iznenada u raskršće doleti auto i svojom desnom prednjom stranom zahvati auto sa studentom u njemu. Od udarca auto se je samo zarotirao i stao.
Uz materijalnu štetu, studentu se nije dogodilo baš ništa.
“A što bi se dogodilo da sam krenuo kako inače krećem?? Auto koje je uletjelo u raskršće udarilo bi me možda baš u moja vrata i tko zna kako bih završio”, sav uzbuđen govorio je student, “ovako me je tek lupio u far, gotovo okrznuo.”
Učitelj ga je mudro slušao, a onda rekao: “Znaš, meni se je danas dogodilo veće čudo od ovog tvog!”
“Stvarno”, upitao je student, sada totalno zaprepašten.
“Da, stvarno”, mirno je odgovorio učitelj, “ja sam danas došao do škole i baš ništa loše mi se nije dogodilo!”
Priča koja nas navodi na razmišljanje, zar ne?
Kada razmišljamo o čudu, onda je u našoj ljudskoj naravi da na čudo gledamo kao na nešto neobično, izvan “normalnih” okolnosti, pa čak i nekih prirodnih zakona. A možete li sada malo preokrenuti percepciju gledanja i zapitati se jeli moguće da smo u životu imali čuda za koje i nismo primijetili da su nam se dogodila. To što smo došli na posao bez da nam se išta dogodili ili to što smo se ujutro digli zdravi mi ne smatramo čudima. To uzimamo zdravo za gotovo. Tek kada nam se dogodi situacija slična kao studentu u našoj priči, reći ćemo da je to bilo pravo čudo.
Za početak promijenimo postojeći sklop u glavi i počnimo gledati na cijeli naš život kao veliko čudo, na naše tijelo kao čudo i budimo iskreno zahvalni na tome. Budimo svjesni da su nam se u životu toliko puta već događala čuda, a da nismo ni bili svjesni toga, jer iz naše percepcije to to čudo nije bilo vidljivo.
To je baza za kreiranje daljnjih čuda u našim životima. A kako ćemo ih kreirati, čitajte u sljedećem postu. Do tada razmislite malo o čudima u vašim životima!
DG
http://lifex.hr/radionica-cuda-1-dio/
bglavac
irida
edin.kecanovic
