Ipak, dok je tradicija borilačkih vještina drugdje posve potonula u zaborav, na Dalekom se istoku dobrim dijelom očuvala i razvijala. Upravo njihovoj tradiciji najviše zahvaljujemo što su ove vještine prenesene i popularizirane u našem dobu. Tome su uvelike pridonijeli veliki učitelji, ali i obilje dostupne literature. Moramo spomenuti da je bilo i drugih utjecaja na razvoj ovih vještina. Tako, primjerice, pod utjecajem borilačkih stilova koje su porobljeni crnci održali u Južnoj Americi nastaje capoeira, vještina koja se sve više širi po cijelom svijetu.

Ovdje želimo prikazati onu zajedničku nit koja je osnova svih borilačkih vještina. Mnogi su učitelji govorili upravo o tome, pa ćemo koristiti njihove riječi kao veliko blago koje nam je ostavljeno u baštinu.

Nažalost, danas puno ljudi borilačke vještine povezuje s postizanjem fizičke nadmoći i fizičkim razračunavanjem. Upravo suprotno, stari majstori tumače kako one to nipošto nisu. Pročitamo li njihove poruke i životopise, vidjet ćemo kako oni uvijek ističu stalnu budnost nad svojim postupcima, moralnost i pomaganje drugima. Tako karate-do majstor Funakoshi Gichin kaže: "Jedna od stvari koju uvijek govorim novim učenicima jest da onaj koji misli samo na sebe i koji je nepažljiv prema drugima, nije dorastao učiti karate-do." Slavni Bruce Lee je rekao: "Jeet kune do ne služi da bi nekome nanijeli ozljedu, već je jedan od puteva kroz koje nam život otkriva svoje tajne... jeet kune do je korak prema upoznavanju sebe." 

Svrha borilačkih vještina nije dakle borba s protivnikom. Ipak, mi govorimo o pojmu koji se sastoji od dvije riječi borilačke i vještine.

Pojasnimo najprije pojam borilačke. Ova riječ izvedena je od riječi borba. U današnjem vremenu ljudi joj najčešće pripisuju negativan predznak. No, je li borba vezana samo uz borilačke vještine?

Obično kažemo da se liječnici bore za očuvanje života, da se pojedinci bore za očuvanje kulturnih, ljudskih vrijednosti, ekolozi za očuvanje prirode, itd. Kud god se okrenemo, vidimo borbu. Ona je, dakle, općeprisutna i nije nužno negativna. Je li određena borba dobra ili loša, ovisi jedino o početnoj namjeri s kojom čovjek u nju ulazi.  U drevnim spisima o Tai Chi Chuanu piše: "Namjera usmjerava chi, a chi usmjerava tijelo“, odnosno, naša namjera usmjerava energiju kojom djelujemo u životu.

Pručavajući dalekoistočnu tradiciju vidimo da borilačke vještine imaju duboko duhovni i humani karakter. Prema predajama, najveći utjecaj na borilačke vještine u Kini imao je Bodhidharma, budistički svećenik koji je donio dyana budizam iz Indije (kineski chan ili japanski zen). Smatra se da su borilačke vještine čuvenog hrama Shaolin začete upravo pod njegovim utjecajem. Ta znanja i vještine brzo su se proširile starom Kinom, a kasnije ih lutajući svećenici prenose u Japan gdje su doživjele svoj vrhunac.

Gotovo sve borilačke vještine govore o odnosu između čovjekovog uma (duha) i tijela. Um i tijelo nisu suprotnosti, nego dijelovi iste cjeline među kojima je potrebno uspostaviti skladan odnos. Mahabharata ("Veliki rat") govori o borbi unutar svakog čovjeka koja se odnosi na sukob višeg i nižeg aspekta čovjeka. O ishodu tog rata ovisi što će od to dvoje vladati čovjekom. Cilj te borbe nije uništenje jednog od njih već uspostavljanje sklada. Borilačke vještine upravo su odraz te duhovne, nutarnje borbe.Vjerojatno je ta ideja ugrađena u njih od samih početaka.

Um ne možemo vidjeti, ali promatrajući tijelo i naše djelovanje možemo dokučiti kakav je naš um. Ono što i kako radimo pokazuje kakvi smo ljudi i koliko smo svjesni svojih postupaka. Istočnjaci govore da je cilj vježbanja razvoj naše svjesnosti. Oni poručuju da trebamo osvijestiti svaki trenutak našeg postojanja. Pritom se vježbanje ne odnosi samo na trenutke provedene u dvorani ili na nekom izoliranom mjestu. Tek kad izađemo iz dvorane trebamo nastojati održati mir i staloženost, kao i fizičku spretnost.

Usporedimo to s vještinom vožnje automobila. Ne učimo voziti auto da bismo ga vozili na poligonu, već u svakodnevnom životu. Što smo svjesniji i spretniji, to ćemo brže i sigurnije doći do cilja, a drugi sudionici će tako biti sigurniji na cesti. Tako i borilačke vještine treba primjenjivati u svakodnevnom životu, čineći ga ugodnijim i za sebe i za druge ljude.

"Svakodnevni život postaje izazov upravo kroz duh zena i budoa koji nalaže svjesnost u svakom trenutku – dok ustajemo iz kreveta, radimo, jedemo ili idemo na počinak. Ustvari, svakodnevni život i jest dobra prilika za ovladavanje sobom.", kaže zen učitelj i aikido majstor Taisen Deshimaru.

Ovako promatrane, borilačke vještine nisu sport. U sportovima se previše naglašava zahtjev da se bude bolji od drugih. U borilačkim vještinama također postoji zahtjev za biti bolji, ali u odnosu na sebe. Biti bolji od sebe jučer, prekjučer, prije godinu dana… Morihei Ueshiba kaže: "Jedina istinska pobjeda je disciplinirati sebe", a Taisen Deshimaru: "Nemam ništa protiv sportova, kroz njih se trenira tijelo, razvija snaga ili izdržljivost.  Ali natjecateljski duh i snaga koji u njima dominiraju nisu dobri, oni odražavaju iskrivljenu sliku života. Suštinu borilačkih vještina ne treba tražiti tu…" 

Ako borilačke vještine nisu nasilje i nisu sport, što su onda? Japanci bi mogli odgovoriti: "One su do."

BUDO – PUT BORBE, RATNIŠTVA

Prestankom građanskih ratova u Japanu, ratnička umijeća, bu-jutsu, gube svoj vanjski smisao, a sve se više naglašava njihov nutarnji aspekt, pa tako ona postaju budo - put ratništva. Tako tijekom prošlog stoljeća Morihei Ueshiba od aiki-jutsua stvara aiki-do, majstor luka Ava mijenja kyu-jutsu u kyu-do (put luka), ken-jutsu postaje ken-do (put mača)…

Tako je naglasak stavljen na do. Riječ do u prijevodu se opisuje kao put, staza, način. Možemo se upitati: Kako pronaći taj put?, Kako njime ići? I konačno: Kamo vodi taj put?

Put svakako počinje od osnovnog filozofskog pitanja: Tko sam ja? To nas upućuje da put, pa ni borba, nisu negdje izvan nas.  Jedna zen izreka kaže: "Put je pod tvojim nogama." Dakle, put je tu, pred nama, samo treba početi njime hodati. Kako?

Mnogi učitelji kažu da put počinje s početkom svjesnog mijenjanja sebe u boljeg čovjeka. Aikido majstor Mitsugi Saotome kaže: "Da bi promijenili i poboljšali svijet, moramo promijeniti i poboljšati sebe. To je početak vježbanja budoa."

 Slijedeći ideju zena, koja je neodvojivi dio borilačkih vještina Istoka, možemo zaključiti da je do put razvoja naše svjesnosti o ovdje i sada. To isto poručuje nam i zapadna filozofija izrekom koja je bila uklesana na ulazu u delfski hram: "Spoznaj samoga sebe."

"Možda ćete se upitati što je najvažnija stvar u treniranju aikida. To je da pogledate sebe, vašu najdublju dušu.", kaže Mitsugi Saotome.

Funakoshi Gichin, karate-do majstor, kaže nam kako se pravo značenje riječi budo odnosi na zaustavljanje sukoba, a ne njegovo izazivanje: "Riječ bu u kineskom je pismu predstavljena s dva simbola: jedan od njih znači zaustaviti, a nalazi se unutar drugog kojeg tvore dvije prekrižene helebarde. Dakle, njezino stvarno značenje je zaustaviti sukob.”

Dolazimo do zaključka da se borilačke vještine vježbaju zbog ostvarenja sebe kao ljudskog bića, zbog toga da i drugim ljudima pomognemo na tom putu kako bi zajedno ostvarili prirodniji i humaniji odnos prema cijelom Univerzumu.

"Karate-do nije samo ovladavanje izvjesnim borilačkim vještinama, nego također i učenje kako biti dobar i čestit član jednog društva." Funakoshi Gichin

Ako bi ovo htjeli izraziti muzičkim rječnikom, onda bi mogli reći da je cilj borilačkih vještina (u odnosu na sebe) omogućiti da se naše ja može čuti poput dobro ugođenog instrumenta.

"Razmislite o tome kako čujete glazbu. Ne slušate je notu po notu. Čujete cijelu skladbu i shvaćate njezinu ljepotu. Sedmo čulo je sposobnost čuti cijelu glazbu svemira u kojoj i vi sudjelujete, to znači čuti kako se nota koju trebate odsvirati uklapa u pjesmu čiji je sastavni dio. Trenirenje u aikidu bi trebalo težiti prema tome da nas sve ujedini, u tijelu i duhu, sa zakonima prirode."  Mitsugi Saotome

 U tom smislu čovječanstvo je poput orkestra čiji je cilj stvoriti jednu simfoniju gdje će svaki instrument svoju dionicu odsvirati savršeno i u skladu s drugima.

Dakle, slijedeći ideje učitelja borilačkih vještina možemo vidjeti da ono što učimo u dvoranama treba živjeti u svakodnevnom životu, jer je cijeli ovaj svijet jedan veliki dojo – mjesto za vježbanje puta.

EX LIBRIS

"Vidimo samo mali dio brijega, dok je veći dio ispod površine vode. Slično tome, većina ljudi misli da je tjelesna snaga jedina. Zaboravlja se nevidljivi um. Istinska snaga je u njihovoj sjedinjenosti."

Koichi Tohei, ki-aikido majstor

"Dobro je vježbati tijelo, ali to ne čini nužno um jačim. Kako tijelo, tako i um ima svoja vlastita načela. Njihovom spoznajom i primjenom postiže se sklad čitavog bića."

Koichi Tohe, ki-aikido majstor

"Aiki nije zahvat borbe ili poraz neprijatelja. To je put pomirenja svijeta i stvaranja jedne obitelji od čovječanstva…"  Morihei Ueshiba

"Spoznati sebe znači proučavati sebe u međuodnosu s drugom osobom."

Bruce Lee

"Razumijevanje sebe ostvaruje se kroz proces odnosa, a ne kroz izolaciju misli."

Bruce Lee

"Nema neprijatelja u aikidou. Griješite ako mislite da budo znači imati protivnike i neprijatelje, biti jak i poraziti ih. U pravom budou nema ni protivnika ni neprijatelja. Pravi budo znači biti sjedinjen s Univerzumom, tj. biti sjedinjen sa središtem Univerzuma."  Morihei Ueshiba

"Tajna borilačkih vještina je naučiti usmjeriti um, rju gi, obrazovati ga u duhu ispravnog djelovanja."

Taisen Deshimaru

"Ponašanje utječe na svijest. Naše držanje ovdje i sada djeluje na čitavu okolinu – naše riječi, djela, način na koji se krećemo i stojimo, sve to utječe na ono što se događa oko nas i u nama."

Taisen Deshimaru

"Ratnik treba istovremeno slijediti dva puta - put mača i put četkice (kista). Čak i ako nema prirodnih sklonosti za te puteve, od ratnika se očekuje da i u raznim drugim vještinama i umjetnostima izrazi svoje sposobnosti." 

Musashi

"Do, put, je metoda, učenje koje vas osposobljava da savršeno razumijete prirodu vašeg uma i jastva. To je put Buddhe, bucudo, koji vas vodi u pravcu otkrivanja vaše iskonske prirode razbuđujući vaš iskonski ego (niže jastvo, ograničeno ja) i potičući ga da ustupi mjesto višem, potpunijem jastvu."

Taisen Deshimaru

"Mir u pokretu je, dakle, tajna kendoa, puta mača, a također i tajna budoa i zena, koji imaju istu aromu. U tome leži tajna svake borilačke vještine, bez obzira na taktičke i tehničke razlike među njima."

Taisen Deshimaru

"Poznavanje sebe je osnova jeet kune doa, jer je ono bitno ne samo za vještinu borbe, već također i za život pojedinca kao ljudskog bića."

Bruce Lee

"Znati kako vladati sobom, u tome je tajna. Vladajte tijelom i umom koji su jedno – i ovladat ćete životom i smrću."

Taisen Deshimaru

"Suvremene borilačke vještine kao što su kendo, karate, judo, i aikido potječu izravno iz braka zena i bushida, srednjovjekovnog kodeksa samuraja. U svom najboljem izdanju oni postaju budo."  

George Leonard

"Tigar i lav su jaki, i njihov instinkt i žudnja nagone ih da pobjeđuju. Njima se nikad ne događa da napuste svoj ego. Ali ljudska bića imaju priliku da nadiđu ego i smrt. U budou oni moraju postati čak i jači od lava i tigra, i odbaciti životinjske instinkte koji prijanjaju za čovjekov duh."

Taisen Deshimaru

Damir Krivdić

Iz: časopisa NOVA AROPOLA broj 45

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Kultura/Detail.aspx?Sifra=2120455723