Psihodrama kao metoda psihološkog rasta i razvoja potencijala

preuzeto sa: http://www.zena.hr/clanak.aspx?ID=618

Poboljšajte kvalitetu svog života i razvijte svoje pune potencijale, te uspostaviti ravnotežu u svom organizmu uz pomoć psihodrame.

Psihodramske metode omogućuju pojedincu da kroz odigravanje životnih situacija ili svog unutarnjeg svijeta izvede ili dovrši ono što u životu nije mogao, nije znao ili možda nije smio, otkrivajući tako vlastita ograničenja i učeći kako da misli i osjećaje slobodno izražava kroz svoje ponašanje.

Što je psihodrama?
Psihodrama je akcijski oblik psihoterapije u kojem se životne situacije pojedinca odigravaju na tzv. „sceni“ uz pomoć članova grupe. Pri tome je važan ne samo govorni jezik, već i govor tijela, jer je J.L.Moreno, osnivač psihodrame, smatrao da akcija, tjelesni pokret i blizina ili udaljenost između likova govore više o odnosima nego bilo kakve riječi, te da svijet pokreće ljudski „susret dvoje, lice u lice, oči u oči. Kad priđemo blizu, zamijetit ćemo naše oči; Ja ću gledati tebe tvojim očima, a Ti ćeš gledati mene, mojim očima.“

U psihodrami ne postoji dramski tekst, već se prizori odigravaju onako kako ih osoba doživljava, „kao da“ su stvarni upravo ovdje i sada. Na taj se način ne samo kroz riječi, već i kroz govor tijela, pokret i međusobnu udaljenost likova istražuju ljudske relacije i spoznaje sebe. Scensko odigravanje omogućuje protagonistu psihodrame da izvede ili dovrši ono što u životu nije mogao, nije znao ili možda nije smio, otkrivajući tako vlastita ograničenja i učeći kako da misli i osjećaje slobodno izražava kroz svoje ponašanje. Istražuju se ne samo neizgovorene misli i osjećaji, već i situacije koje se nisu dogodile, a mogle su se dogoditi, susreti s onima koji nisu tu, a željeli bismo da jesu, različita viđenja prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. U psihodrami možemo sve: izgovoriti šefu ili partneru u lice sve što se inače ne usudimo, tražiti povišicu, voljeti onoga koga inače ne smijemo, razgovarati sa umrlima, biti u ulozi Boga ili Rockefellera, otputovati u vlastitu budućnost.....i probati nebrojene druge mogućnosti i situacije, kao „što bi bilo da je tako bilo“.

Za sudjelovanje u psihodrami nije potrebno nikakvo glumačko ili terapijsko, odnosno teorijsko predznanje, jer se njene tehnike zasnivaju na spontanosti „ovdje i sada“.

Kako izgleda jedna psihodramska seansa?
Sam tijek psihodrame podijeljen je u nekoliko dijelova: počinje zagrijavanjem ili eng. warm-upom čija je funkcija usmjeravanje pojedinca prema sebi i dolaženje u kontakt sa vlastitim osjećajima ili potrebama. Najčešće se odvija kroz zadatke poput vođenih fantazija ili igara, no ponekad je dovoljan i sam razgovor članova grupe.

Slijedi izbor protagonista, tj. osobe koju je zagrijavanje najviše potaknulo i koja bi željela proraditi neku temu iz svog života. Ponekad se javi nekoliko potencijalnih protagonista, pa tada članovi grupe prema svojim osjećajima biraju u čijem će radu taj dan sudjelovati.

Izlaskom protagoniste na scenu počinje akcija. Osoba izražava kojim se problemom iz svog života želi baviti, npr. „Želim raditi na odnosu sa ocem.“ Tada najčešće opisuje neki događaj koji mu se nedavno dogodio, namještajući scenu i koristeći predmete koji se nalaze u prostoriji, što mu pomaže da se uživi u situaciju kao da se odigrava „sada i ovdje“. Zatim predstavlja likove koji su važni za tu situaciju i izabire iz grupe članove koji će ih odigrati. Tada kreće akcija, u kojoj terapeut prati emocionalni naboj protagonista i zajedno sa grupom čini sve da bi olakšao izražavanje emocija. Tijekom psihodrame obično se promijeni nekoliko situacija, krečući se iz sadašnjosti prema prošlosti, sve do ranog djetinjstva, gdje obično dolazi do katarze (emocionalnog rasterećenja), pa natrag u sadašnjost, u početnu scenu, gdje se nove spoznaje i uvidi integriraju u sadašnjost.
Kada se završi psihodramska akcija, članovi grupe sjednu natrag u krug i govore protagonistu kako su doživjeli njegovu dramu – dio koji se zove podjela osjećaja ili eng. sharing. Pritom govore isključivo u 1.licu o svojim emocijama i svojim životnim iskustvima i situacijama na koje ih je psihodrama protagonista podsjetila, ne dajući savjete i ne analizirajući ponašanje protagonista.

Tko može sudjelovati u psihodrami?
U psihodramskoj grupi mogu sudjelovati sve punoljetne osobe, bez obzira na dob, spol, zanimanje ili stručnu spremu, koje žele upoznati sebe i vlastite psihičke procese, razjasniti svoje strahove i probleme, promijeniti odnose sa drugim ljudima, te općenito poboljšati kvalitetu svog života i razviti svoje pune potencijale, te uspostaviti ravnotežu u svom organizmu i tako ostvariti zdravlje. U tijeku je prikupljanje članova za novu grupu, a više informacija možete pogledati na www.tesa.hr

Sanja Jagarić Nola
psihodramski koterapeut i član Hrvatskog psihodramskog društva