„Rođen sam za uspjeh, a ne poraz.

   Rođen sam da pobijedim, a ne da poražen pognem glavu.

   Rođen sam da nazdravljam pobjedama, a ne da cvilim i stenjem.

   Što mi se dogodilo? Kada su mi snovi izblijedjeli u sivu osrednjost u kojoj prosječni ljudi jedni drugima plješću kao da su briljantni?

   Nitko čovjeka ne može tako zavarati kao on sebe sama. Kukavica je uvjerena da je oprezna, a škrtac misli da je štedljiv.

   …

   Sada znam da postoje tri vrste ljudi na svijetu. Prvi uče iz vlastitog iskustva – oni su mudri. Drugi uče iz tuđeg iskustva – oni su sretni. Treći ne uče ni iz svojeg, ni iz tuđeg iskustva – oni su budale.

   Ja nisam budala. Odsada ću stajati na vlastitim nogama i zauvijek odbaciti strašne štake samosažaljevanja i samoprijezira.

   Nikada se više neću sažalijevati niti omalovažavati.

   Kako li sam samo glup bio dok sam stajao očajan uz cestu, zavideći uspješnijima i bogatijima koji su paradirali pored mene. Jesu li blagoslovljeni jedinstvenim vještinama, rijetkom inteligencijom, junačkom hrabrosti, ustrajnom ambicijom i drugim iznimnim odlikama koje nemam? Je li im dodijeljeno više sati svakog dana za njihove velike zadatke? Imaju li srca punija suosjećanja i duše punije ljubavi od mene? Ne! Bog nema miljenika. Svi smo oblikovani od iste gline.

   Sada također znam da tuga i nazadovanje u mom životu nisu jedinstveni. Čak i najmudriji i najuspješniji na ovome svijetu trpe razdoblja boli i poraza, ali su, za razliku od mene, naučili da nema mira bez nevolje, nema pobjede bez borbe i sve je to cijena koju plaćamo za život. Nekoć sam tu cijenu plaćao rado i lako, ali su mi opetovana razočaranja i porazi prvo nagrizli samopouzdanje, a onda i hrabrost, baš kao što kapi vode s vremenom mogu uništiti i najtvrđi granit. Sve je to sada iza mene. Nisam više živi mrtvac, vječno u tuđoj sjeni, skriven iza bijednih isprika i opravdanja dok mi godine uludo prolaze.

   Nikada se više neću sažalijevati niti omalovažavati.

   …

   Neću više žalosno gledati u prošlost. Nikada se više neće vratiti. Umjesto toga ću oblikovati sadašnjost jer je moja, a potom krenuti dalje, ususret tajanstvenoj budućnosti bez straha, bez sumnje, bez očaja.

   Stvoren sam na sliku Božju. Ne postoji ništa što ne mogu postići ako pokušam.

   Nikada se više neću sažalijevati niti omalovažavati.“

 

Og Mandino