od sretnica
Objavljeno Srpanj 15, 2008

Email

Ovu ispovijed namjerno sam započela ovom rečenicom...Dragi moji, ne možete si ni zamisliti kako sam živjela zadnjih 25 godina... Naime, mene je moja biološka majka ostavila kada sam imala samo dvije i pol godine. I ja sam to svo vrijeme znala... Cijeli sam zivot zivjela smatrajuci se manje vrijednom, pa ako nisam svojoj majci, svojoj rodenoj majci bila dovoljno vrijedna , kome cu biti...Ne možete si zamisliti kako je cijeli zivot voziti se tramvajem i u svakom neznancu traziti mamu, tatu, mozda brata, seku, uju ili samo bratica... Da, ja sam jedna od onih koja je imala srecu i nisam zivot provela u sirotistu, imam prekrasnu majkukoja me jes spasila, othranila me, pruzila mi svu ljubav ovog svijeta...Iskreno je volim i ona je moja majcica...Ali,znam da bi to moju majcicu povrijedilo, ali ja jednostavno moram znati, zasto, kako...Bojala sam sam se tih odgovra punih 25 godina, bojala sam se znati istinu, mozda je prebolna...Ali, opet...Priznat cu vam, prošla sam sve faze, od mržnje do apatije...I onda, jedno jutro, rekla sam- da, ja sam usvojena, da -mene je majka ostavila, da, pa sta,zelim je naci...Ne mozete zamisliti kolika je hrabrost bila potrebna...I uspjela sam...I moja majka ima zivotnu pricu i objasnjenje. Svi su mi rekli - nema opravdanja...Ja je ne bi pozdravio-la, pljunuo bi je...Ne , ja necu- hvala dragom Bogu sto mije dao snage da joj oprostim . Hvala Bogu sto sam jedna od onih sretnica sto sam uspjela ono sto je najteze...Kao sto rekoh i na početku- najveća ljudska vrlina je oprostiti.Probajte...bit cete sretni... - 87 Views