U skladu s recentnom teorijom kaosa, čini se da su u pitanju tzv. čudni atraktori, dakle oni koji uređuju odnose u nekom neuređenom procesu, koji unatoč naizgled slučajnim događajima ima značajke stabilnosti i samoorganiziranosti.

Trans ili ekstaza još je jedno promjenjivo stanje svijesti najčešće vezano uz prakticiranje religioznih obreda. U kršćanskoj mistici, u platonskoj i indijskoj filozofiji to je stanje neposrednog sjedinjenja s Bogom, praćeno uživanjem beskrajne radosti. James veli: »U stanju što ga teolozi nazivaju raptus ili ushit, disanje i krvotok su tako smanjeni da se učitelji pitaju nije li možda duša privremeno odvojena od tijela.»

Postoji izvjesna sličnost religioznog transa, sa stanjem u psihozama, o kojima će biti riječi kasnije. Primjerice, kod histerika nalazimo slične značajke poput ukočenostipogleda, utonulosti u razmišljanje, nepokretnosti, neosjetljivosti. Razlika je, naravno u tome što se oni u religioznom transu kasnije vračaju u normalno stanje svijesti. Ipak ima nekih mistika, ponajprije indijskih, koji mogu ući u stanje transa za jedno dulje razdoblje.

Tako primjerice Leadbeater u djelu «Čakre» navodi slučaj jogina pronađenog na otoku blizu Kalkute, koji je bio zarastao u granje i korijenje okolnog drveća, te drugog, koji je živio u okolici Allahabada, koji je na jednom kamenu prosjedio pedeset i tri godine. Značajke ekstaze ima i sljedeća vrst tehnike promjene stanja svijesti, tantrička joga. Ima hinduističke korijene, no posebice se razvijala u budizmu, točnije nakon što je prodrla u Tibet, u 13. stoljeću.

Tantrička je joga usmjerena prema samom tijelu, koja postaje mjestom svih viših spoznaja, kako navodi njemački religiolog Hans Kung u djelu «Kršćanstvo i svjetske religije». Pomoću čakri i psihičkih sila koje u njima prebivaju, dolazi do identificiranja makro i mikro kozmosa. Praktički tjelesnim sjedinjenjem jogina i jogine proizvodi se misao oslobođenja i ostvaruje jedinstvo sebstva i pojavnog svijeta. Na razini fiziologije, suvremena je znanost prilično detaljno opisala što se događa u tijelu tijekom spolnog odnosa. Dolazi do aktivacije dijelova i perifernog i središnjeg živčanog sustava.

Autonomni živčani sustav, točnije parasimpatički podsustav sudjeluje, putem neurotransmitora dušičnog oksida u reakciji muškog spolnog organa i klitorisa. Simpatički podsustav regulira izljev sjemene tekućine iz prostate u mokraćni kanal, a u ejakulaciji glavnu ulogu imaju somatski živci u leđnoj moždini. Oni su smješteni od 2. sakralnog 4. sakralnog ganglija, kao i parasimpatički, u razini korijenske čakre. Simpatički živci protežu se od 11. torakalnog do 2. lumbalnog ganglija, što odgovara razini od pupčane do slezenske čakre.