Dr. Stephen T. Chung, američki znanstvenik veli da energija kruži tijelom kroz kanale koje nazivamo meridijanima. Svaki osnovni meridijan ima svoju mrežu. Mjesta na kojima pojedini ogranci meridijana dodiruju površinu kože nazivaju se akupunkturnim točkama. I dr. Chang, poput Mesmera, kaže da se bolest razvija samo kad je kruženje energije u organizmu poremećeno.

Kod liječenja akupunkturom, igle djeluju kao male antene koje omogućuju da se u organizam dovede više energije. Charles W. Leadbeater u svojoj knjizi «Snovi» daje još jedan primjer djelovanja bioenergije kod hipnoze. Hipnotizer može jednostavnim prelaskom ruku preko dijela tijela subjekta učiniti ga neosjetljivim, primjerice na ubod igle ili plamen svijeće. Razlog tomu je, tumači Leadbeater, prestanak protjecanja etera duž živčanih okončina. On je naime supstituiran hipnotizerovim eterom, a budući da samo vlastiti eter prenosi informaciju mozgu, dolazi do prekida kontakta. «Eterička i zgusnuta materija (tkivo) pripadaju mozgu, a dijelovi su jednog i istog fizičkog organizma. Stoga ne možemo djelovati na jednog od njih, a da pritom ne utječemo na onog drugog.» Izrazi eter, fluid i magnetizam u modernom govoru odgovaraju pojmu bioenergije.

Tehnika promjena svijesti srodna hipnozi jest i autogeni trening. Ova tehnika samoproizvedenog specifičnog «autogenog» stanja svijesti predstavlja zapravo primjenu joga učenja u psihoterapiji, koja je prilagođena zapadnom čovjeku. Autogeni trening temelji se na uzajamnoj sprezi tijela i duha. Za razliku od ostalih načina psihoterapija, ovdje se ne djeluje direktno na psihu, već na pojedine simptome, kao što su nepravilnost u radu srca, isprekidano i površno disanje, mišićna napetost i drugo. «Izumitelj» autogenog treninga dr. Johannes Heinrich Schultz je tehniku praktički preuzeo iz hinduizma, iz sustava hatha joge, s naglaskom na postupku autohipnoze, odnosno autosugestije. Autohipnoza je u stvari duboka autosugestija s potpunim suženjem svijesti na sugerirani sadržaj. Autosugestija jest utjecanje snagom vlastite volje na sadržaje u svijesti, ali i u podsvijesti.

Kod psihičkih poremećaja javlja se negativna autosugestija, kada se primjerice predočavanjem iritirajućih ili depresivnih slika proizvode simptome nervoze ili depresija. I histerija je jedan negativan oblik autosugestije, kada se samouvjeravanjem u postojanje neka bolesti proizvode njeni simptomi. Sugestije i autosugestije (ponekad ih je teško razlikovati) imaju znatan upliv na psihički život čovjeka.

Naime, sugerirane se misaone slike utiskuju u podsvijest i odatle se nameću svijesti i samim time utječu na naše postupke. Princip djelovanja autosugestije kod autogenog treninga se temelji na stvaranju mentalnih slika osjećaja težine tijela, topline, mirnoće i opuštenosti u pojedinim dijelovima tijela, što prouzrokuje konkretne fiziološke efekte, kao primjerice jaču pokretljivost kože, mirnije i jednoličnije disanje, mirnije i sporije kucanje srca. Fiziološki efekti vrlo su slični efektima prakticiranja transcendentalne meditacije, što upućuje da se radi u oba slučaja o tehnikama koje proizvode stanje različito od običnog budnog stanja svijesti. Transcendentalna meditacija jest zapravo jedna od mnogih vrsta meditacije, a potječe iz hinduizma (filozof Shankara, glavni predstavnik Vedante, 8-9 stoljeće.