AUTOR/ICA TOMISLAV BAČEK,

Kada smo djeca, nekako nam se čini da ljetni praznici vječno traju. Da ne govorimo o vremenu koje treba proći od Božića do Božića. Kako to onda da, kako starimo, tjedni, mjeseci, godine tako brzo nestaju pred našim očima?

Ubrzano prolaženje vremena kada odrastemo nije osjećaj koji se javlja zbog naših pretrpanih rokovnika, tvrde neka istraživanja, već upravo obrnuto - naši su rokovnici pretrpani zbog osjećaja da vrijeme brže prolazi kako starimo.

Upad u kolotečinu jedan je od uzročnika promjene percepcije vremena

Nekoliko je teorija koje nastoje objasniti taj pomak u percepciji vremena do kojeg dolazi s godinama. Jedna od njih temelji se na biološkom satu. Kako starimo, kaže teorija, tako se naš metabolizam, disanje i otkucaji srca usporavaju, što dovodi do osjećaja da imamo manje vremena na raspolaganju.

Druga teorija temelji se na količini informaciju koju svakodnevno primamo iz okoline. Što više informacija prikupljamo u danom vremenu, to nam se čini da vrijeme sporije ide jer mozgu treba više da te podatke obradi. To je posebno vidljivo u trenucima prije nesreće, kada imamo osjećaj da se vrijeme usporava. Nešto slično može se uočiti i kada se po prvi puta nađemo u novom okruženju. Količina informacija koju mozak tu prikupi ima za posljedicu da je naše sjećanje na taj događaj, a ne sam događaj, ono što se čini da traje dulje.

AKO VAS JE ZANIMAO OVAJ TEKST: Podržite portal donacijom za kavu :)

Dakle, jer odrasli ljudi već dobro poznaju okolinu u kojoj se nalaze i kreću veći dio vremena, bivajući više manje dio rutine, oni prikupljaju manje informacija iz okoline koju poznaju, pa im se čini da vrijeme brže prolazi. Djeca, s druge strane, svijet oko sebe ne poznaju pa njihov mozak procesuira ogromne količine informacija iz okoline, što dovodi do percepcije sporijeg prolaženja vremena.

Ova teorija nastavlja kako je i pad izlučivanja dopamina s godinama uzrok ovoj promjeni percepcije, jer nam upravo dopamin u trenucima izloženosti nepoznatim stimulansima pomaže mjeriti vrijeme.

Nijedna od ovih dviju teorija ne objašnjava ubrzanje vremena

Osjećaj da vrijeme brže prolazi kako starimo da se opisati logaritamskom skalom, gdje su godine na jednoj, a osjećaj vremena na drugoj osi. U slučaju linearne skale, ista promjena na jednoj osi uvijek uzrokuje istu promjenu na drugoj osi. U slučaju logaritamske skale, to nije slučaj. Svakih sljedećih deset godina na logaritamskoj skali rezultirat će osjećajem kraćeg trajanja tih istih deset godina.

Ideja iza ove teorije dolazi iz razumijevanja percepcije vremena kao funkcije naših godina. Dvogodišnjem djetetu još jedna godina jest pola njegova života. Desetogodišnjaku, s druge strane, jedna je godina tek jedna desetina njegova života, a dvadesetogodišnjaku tek jedna dvadesetina.

Da bi na logaritamskoj skali dvadesetogodišnjak doživio proporcionalno povećanje godina spomenutom dvogodišnjaku - pola života, morao bi čekati još 10 godina, dok ne navrši 30. Jasno je stoga zašto se čini da što smo stariji, godine brže prolaze. Svaka nova godina, naime, čini sve manji i manji udio onoga što smo već prošli, onog vremena koje znamo mjeriti.

Mi život često gledamo kroz periode od deset godina, pa govorimo o dvadesetima, tridesetima itd. Apsolutno gledajući, svi ti periodi od deset godina jednako dugo traju. No, relativno gledajuć, svakih novih deset godina sve je kraće i kraće.

AKO VAS JE ZANIMAO OVAJ TEKST: Podržite portal donacijom za kavu :)

Koja god teorija da taj fenomen objašnjava, čovjeku tek ostaje da svaku tu deseticu, ma kako kratkom ili dugom se činila, iskoristi na najbolji mogući način jer svaka desetica iza njega neminovno je jedna desetica manje ispred.

Izvor: IFLScience

http://znano.st/znanost-svemir-i-vrijeme/1/prolazi-li-vrijeme-brze-kako-starimo/2108