Javne rasprave o spornim pitanjima bivaju obilježene destruktivnom debatom koja može dovesti do razdora i nasilja. Često je to stoga što strane u raspravi različito interpretiraju činjenice i događaje koje možda čak u potpunosti niti ne razumiju. Kad sukobi dugo traju i kad uključuju naizgled nepomirljive razlike u stavovima i vrijednostima, sudionici su skloni čvrsto se držati svojih pozicija i ocrnjivati stavove suprotne strane.
Rijetko jedni drugima postavljaju pitanja i stvarno slušaju što druga strana ima reći. Izgleda da biva važnije "biti u pravu" nego pronaći konstruktivno rješenje. Komunikacija je blokirana natjecanjem, predrasudama i strahom.
Takva komunikacija, utemeljena na čvrstim pozicijama, zatvara ljudske umove novim idejama. Sudionici se samo sve glasnije prepiru i odbijaju prihvatiti tuđe poglede. Time se postavljaju prepreke suradnji i čine suosjećajno rješavanje problema nemogućim. Gubi se mogućnost socijalnog učenja. Da bi unaprijedile suradnju, strane trebaju pronaći novi način kako se odnositi prema onom drugom, način koji će im pomoći da bolje razumiju vjerovanja, vrijednosti i strahove, kako tuđe, tako i svoje.
Dijalog je i vrsta konverzacije i oblik odnosa. To je komunikacijski proces u kojem sudionici mogu reći ili čuti nešto što nikad prije nisu rekli ili čuli i što ih može potpuno promijeniti. Produktivan dijalog naglašava slušanje, učenje i razvoj međusobnog razumijevanja. On se razlikuje od rasprave u kojoj strane pokušavaju uvjeriti jedna drugu u ispravnost određenog stajališta, nastoje opravdati i obraniti svoje pretpostavke te uvjeriti drugu stranu da je njihovo mišljenje jedino ispravno mišljenje. U raspravi sudionici često postaju defenzivni i reaktivni.
Nasuprot tome, dijalog više teži informiranju i učenju nego uvjeravanju, više traži razumijevanje nego slaganje. Sudionici nisu zaokupljeni samo vlastitom pozicijom nego i onom druge strane. Umjesto na pobjeđivanje, fokusirani su na međusobni odnos i udruženi proces traženja rješenja. Naglasak nije na rješavanju nesuglasica već na unaprjeđivanju načina na koje se ljudi s različitim pogledima odnose jedni prema drugima.
Da bi dijalog bio produktivan, potrebno je ispuniti neke preduvjete. Kao prvo, sudionici trebaju biti ravnopravni (stoga je poželjno sjediti u krugu kada je više sudionika). Trebaju govoriti otvoreno i slušati pozorno i s poštovanjem. Podcjenjivačkim izjavama, napadima i defenzivnosti nema mjesta u produktivnom dijalogu. Sudionici ne stvaraju pretpostavke o porivima i karakteru drugih sudionika. Pitanja su iskrena, postavljaju se s konstruktivnim ciljem, potaknuta radoznalošću.
Kada na ovaj način slušaju jedni druge, sudionici se otvaraju novim percepcijama i razvijaju međusobno razumijevanje. Kad jedna osoba nešto kaže, druga odgovara iznoseći malo drugačiji stav. Ta različitost im omogućuje da vide nešto novo pa konverzacija napreduje uz stalno iznošenje novih stavova. Kroz ispitivanje i razgovor strane nastoje spojiti različite percepcije i razjasniti stavove. To uključuje razotkrivanje i propitivanje vlastitih pretpostavki i prosudbi.
U razgovore ljudi unose svoje temeljne pretpostavke o smislu života, funkcioniranju društva, vrijednostima itd. Dijalog nastoji razotkriti te pretpostavke i misaone procese koji leže iza njih. Od sudionika se traži da usmjere pozornost na svoje misli, osjećaje, pretpostavke i obrasce u komunikaciji. Obrasci uključuju osjećaje, želje i načine interpretiranja informacija.
Ljudi često misle da je njihov način interpretiranja svijeta jedini način na koji se on može interpretirati. Nisu svjesni stupnja u kojem je njihova percepcija stvarnosti oblikovana vlastitim potrebama i strahovima.
U produktivnom dijalogu sudionici istražuju pretpostavke, vjerovanja i osjećaje koji oblikuju njihovu interakciju; otkrivaju kako prikrivene vrijednosti i namjere upravljaju ljudskim ponašanjem i utječu na to hoće li komunikacija biti uspješna ili neće. Ta zapažanja pomažu sudionicima da odrede što blokira učinkovitu komunikaciju.
No, sve je ovo moguće samo ako su sudionici u stanju slušati jedni druge bez predrasuda i nastojanja da utječu na druge. Budući da je glavni cilj produktivnog razgovora porast razumijevanja prema potrebama i strahovima drugih sudionika, takav razgovor se temelji na istraživanju i promišljanju. Sudionici se suzdržavaju od pretpostavki da već znaju misli, osjećaje i namjere onog drugog. Jedina pretpostavka koju si dopuštaju jest ta da onaj drugi govori iskreno iz iskustva, stoga ga pozorno slušaju.
Ovakav proces dubokog slušanja i promišljanja obično uspori konverzaciju, što omogućuje sudionicima da je promatraju u trenucima dok se ona događa, tako da postaju svjesniji i sadržaja komunikacijskog procesa i struktura koje njime upravljaju.
Sudionici izlažu svoje ideje ispitivanju i otvaraju se mogućnosti da se te ideje promijene. Nastoje poštivati ono što druga strana govori i sve jasno čuti, makar im se ne svidjelo ono što čuju. Da bi bili potpuno otvoreni novim idejama, sudionici moraju biti spremni odbaciti stare ideje i zamijeniti ih novim i boljim.
bglavac
edin.kecanovic
