Preuzeto sa: http://www.jutarnji.hr/magazin/clanak/art-2008,3,8,,111476.jl
Magazin
Počinje bitka za apoteke
Pišu: Viktor Vresnik, Andreja Šantek
Foto: Beribak, Soldo, Cimaš, Pongračić/CROPIX
 |
Izmjenom Zakona o ljekarništvu opet se odgađa privatizacija ljekarni u vlasništvu županija, ali ona je neminovna. S jedne strane su zaštitnici monopola, s druge prodorni poduzetnici koji ulaze u branšu ne mareći za okoštali sustav državne distribuci
Hrvatski Zakon o ljekarništvu sljedeći tjedan po hitnom postupku odlazi u saborsku proceduru kako bi se spriječila ili barem do daljnjega odgodila privatizacija ljekarni u županijskom i gradskom vlasništvu koje do 30. ožujka od rasprodaje štiti vladina uredba iz 2006.
No Zakon će vjerojatno uskoro, možda već na jesen, doživjeti nove promjene. Današnji jaki protivnici liberalizacije tržišta, Ljekarnička komora i pojedine županije i gradovi kojima odgovara monopolistički položaj, morat će uzmaknuti pred prodornijim poduzetnicima koji su se odlučili ugurati u branšu ne mareći previše za okoštali sustav državne distribucije.
Hrvatska u tom trendu nije usamljena, kao što nije usamljena ni u strahu da će komercijalizacija tržišta lijekovima ugroziti ravnotežu u distribuciji lijekova - a posebno i politički vrlo osjetljivo - i dio populacije koji nije u stanju financijski pokriti troškove zdravstvenih usluga, koje mu danas, strogom regulativom, koliko-toliko pokriva država.
Samostalni farmaceuti, ali i kompanije poput Belupa i Atlantica koje su nedavno krenule u stvaranje nacionalnih ljekarničkih lanaca, Komorina upozorenja o komercijalizaciji lijekova i njihovu pretvaranju u robu mahom odbacuju kao demagogiju koja je utemeljena na privatnim interesima. S druge strane, vlasnici županijskih lanaca, poput Zagrebačkog holdinga čija Gradska ljekarna raspolaže s najvećim urbanim distribucijskim lancem u državi, ni ne taje da su im baš ljekarne, zahvaljujući današnjoj restriktivnoj regulativi, jedan od najprofitabilnijih biznisa.
- Neovisno o tome kakav će na kraju biti zakon, mi ni ne pomišljamo o rasprodaji gradskih ljekarni u koje smo uložili znatan novac i koje su jedna od najprofitabilnijih ustanova u gradskom vlasništvu - posve je jasan bio zagrebački pročelnik za zdravstvo Zvonimir Šostar kada smo ga pitali priprema li se Grad za moguću privatizaciju ljekarni.
- Ne želimo se odreći ljekarni prije svega zbog činjenice da na taj način možemo kontrolirati jednaku opskrbu lijekovima za sve građane - pojasnio je Šostar. S druge strane, međimurski župan Josip Posavec već dulje vrijeme želi prodati udio u Ljekarnama Čakovec.
- Naš model privatizacije podržao je i HUP, a njime bi Županija zadržala 26 posto vlasništva, dok bi 74 posto prodali strateškom partneru. Osim cijene, u razmatranje bi došla ona ponuda u kojoj Županija ima dodatan interes - bilo da je riječ o tome da se na našem području otvori proizvodni pogon ili su u igri skladišta ili distribucijski centar - objašnjava Posavec. Smatra kako bi Županija i dalje sudjelovala u dobiti ljekarni, a prodajom udjela dobio bi se jednokratno novac za vlastite programe.
- Vladina je odluka da se produži moratorij na privatizaciju županijskih ljekarni nekorektna. Smatram da nije u redu da Vlada raspolaže našom imovinom - kaže Posavec. Dodaje kako se ne boji monopola odnosno da se država treba pobrinuti za kontrolne mehanizme kako bi se spriječio monopol na tržištu lijekovima i eventualni poremećaji u opskrbi.
Privatne tvrtke koje su nedavno krenule u osnivanje farmaceutskih lanaca ne skrivaju svoj interes za preuzimanje današnjih državnih ljekarničkih ustanova, ali daju do znanja da će se širiti i u slučaju da im država onemogući kupnji među farmaceutskim ustanovama koje su u njenu vlasništvu.
- Svima je stalo do profita i svi smo u biznisu zbog novca, ali da nam je stalo samo do toga, ne bismo se niti petljali s ‘ozbiljnom’ farmacijom, nego bismo se i dalje držali cedevite, sendviča i ponekog sportskog dodatka prehrani - kažu danas u Atlanticu, prvoj hrvatskoj privatnoj kompaniji koja se odlučila na stvaranje pravog velikog domaćeg lanca ljekarni i nimalo ne taji ambiciju da baš njen lanac bude najveći. Zatečeni optužbama da su privatne ljekarničke ustanove zapravo prve začetke domaćih mini-lanaca natjerali na prodaju ucjenama i “nemoralnim ponudama” trgovinskih rabata i rokova plaćanja u Atlanticu, danas sliježu ramenima.
- Niti smo koga pritiskali niti tjerali na prodaju vlastite tvrtke, ponudili smo im, međutim, sigurnost poslovanja u velikoj kompaniji što, s obzirom na državne rokove plaćanja lijekova koji ponekad dosežu i 450 dana, i te kako olakšava posao - kaže Marko Smetiško, voditelj Atlanticova farmaceutskog ogranka.
U Atlanticu napominju da su, preuzimajući privatne ljekarničke ustanove, zajedno s njima preuzeli i sve u njima zaposlene farmaceute.
- Riječ je i o zakonu koji određuje da u ljekarnama moraju raditi ljekarnici, ali i o našoj želji da radimo u skladu s pravilima struke - kaže Smetiško. Kako bi osigurali da i u budućnosti imaju dovoljan broj farmaceuta, Atlantic se upustio u pregovore sa svim hrvatskim županima nudeći stipendije za studij farmacije svima koji to požele, uz uvjet da studij završe u roku i da se nakon toga vrate u svoju županiju.
- Povratak je jedini uvjet koji smo postavili, a vjerujem da ćemo većinu moći zaposliti u našim ljekarnama jer danas su farmaceuti deficitarno zanimanje - kaže Smetiško.
U prilog onima koji se zalažu za liberalizaciju distribucije i prodaje lijekova idu i iskustva europskih država koje su, osim rijetkih, većinom tek nedavno liberalizirale svoja farmaceutska tržišta.
Uvođenje bezreceptnih lijekova i antibiotskih pripravaka u trgovine s hranom bio je jedan od najhvaljenijih poteza vlade sada već bivšeg talijanskog premijera Romana Prodija. Prvi je u taj biznis krenuo inače u Hrvatskoj aktivan lanac Coop i javnost se složila da je riječ o revoluciji. Prodi od siječnja u uredu čeka nasljednika obavljajući posao “tehničkog premijera”. Ali njegova je vlada pala zbog znatno složenijih problema od liberalizacije trgovanja lijekovima, koji su i dalje u špecerajima. Hrvatska je također spremna i za takvu, varijantu liberalizacije. U najvećem domaćem lancu, Agrokoru, kažu da bi vrlo rado proširili svoju ponudu i na bezreceptne lijekove - kada bi im zakon to dopustio.
- Nećemo ništa raditi mimo zakona, ali spremni smo reagirati čim se pokažu mogućnosti - rekla nam je glasnogovornica Grupe Anja Linić. U Agrokoru su uvjereni da bi, s obzirom na sveprisutnost njihovih trgovina, takva kombinacija bila vrlo korisna i industriji zbog distribucijskih kanala i korisnicima lijekova, koji u manjim sredinama ne bi morali ljekarne tražiti kilometrima.
U Europi su zasad najveći otpor prema deregulaciji sustava, ne računamo li Švedsku gdje su i danas sve ljekarne u državnom vlasništvu, pokazali Nijemci, koji su se godinama borili protiv ulaska nizozemskog lanca DocMorris na njihovo tržište i tek ih je presuda europskog suda natjerala da promijene odluku o sprječavanju njegova širenja (pa i otvore tržište internetskoj distribuciji svih lijekova).
Kada je prije dvije godine DocMorris, inače jedan od najvećih europskih trgovaca lijekovima putem interneta kojemu je Njemačka odavno najveće tržište, pokušao otvoriti i pravu, “starinsku” apoteku u Saarbrückenu, potrošači su bili oduševljeni, ali lokalni su farmaceuti podigli ustanak. Korisnike je razveselilo otkriće da se lijekovi i u ljekarni mogu prodavati po nižim cijenama od uobičajenih. Farmaceuti su pak bili zgranuti ulaskom stranog lanca na dotad za tu vrstu biznisa nedodirljivo njemačko tlo i “svođenjem lijekova na robu” koja je, kao i svaka druga, podložna rasprodajama.
Apoteka u Saarbrückenu bila je privremeno zatvorena sudskom presudom, a njemački slučaj liberalizacije prodaje lijekova vukao se neko vrijeme po njemačkim i Unijinim sudovima. Iako su u DocMorrisu u početku tvrdili kako se ne namjeravaju širiti izvan Saarbrückena, nakon što je sud na kraju ipak presudio u njihovu korist i dopustio rad kontroverznoj ljekarni, kompanija se proširila putem franšiza i danas širom Njemačke ima oko 100 ljekarni. Agencija Thompson Financial Services objavila je prije mjesec dana DocMorrisovu namjeru da ovlada sa 15 posto njemačkog farmaceutskog tržišta. Ovaj put, čini se, bez revolucije.
Europska Unija ipak danas još nema zajednički stav o farmaceutskim lancima. Negdje su striktno zabranjeni - kao u Danskoj, Finskoj, Španjolskoj ili Portugalu, negdje mogu postojati, ali uz čvrsto postavljene uvjete (u Francuskoj je to zajedničko vlasništvo više farmaceuta, u Slovačkoj limitiran broj podružnica, u Sloveniji “vrlo kompliciran sustav regula”). Švedska je do danas ostala vjerna starom socijalnom modelu zbog kojega je na hladnoratovskim kartama svijeta bila ružičaste boje, kao “light-communist”, i jedini vlasnik ljekarni i dalje je država.
Suprotnost joj je Velika Britanija koja odavno posluje po “američkom modelu” ulančanih drugstorea, ali ni ona, unatoč konkurenciji na tržištu, nije dosegnula SAD gdje su lijekovi i do 10 puta jeftiniji nego u europskim ljekarnama. Nove članice Unije svoje su sustave mahom liberalizirale, a liberaliziranom međunarodni analitičari smatraju i Hrvatsku iako su se pravi privatni lanci počeli stvarati tek nedavno, a prodaja državnih ljekarni tek čeka saborsku odluku.
No Zakon će vjerojatno uskoro, možda već na jesen, doživjeti nove promjene. Današnji jaki protivnici liberalizacije tržišta, Ljekarnička komora i pojedine županije i gradovi kojima odgovara monopolistički položaj, morat će uzmaknuti pred prodornijim poduzetnicima koji su se odlučili ugurati u branšu ne mareći previše za okoštali sustav državne distribucije.
Hrvatska u tom trendu nije usamljena, kao što nije usamljena ni u strahu da će komercijalizacija tržišta lijekovima ugroziti ravnotežu u distribuciji lijekova - a posebno i politički vrlo osjetljivo - i dio populacije koji nije u stanju financijski pokriti troškove zdravstvenih usluga, koje mu danas, strogom regulativom, koliko-toliko pokriva država.
Samostalni farmaceuti, ali i kompanije poput Belupa i Atlantica koje su nedavno krenule u stvaranje nacionalnih ljekarničkih lanaca, Komorina upozorenja o komercijalizaciji lijekova i njihovu pretvaranju u robu mahom odbacuju kao demagogiju koja je utemeljena na privatnim interesima. S druge strane, vlasnici županijskih lanaca, poput Zagrebačkog holdinga čija Gradska ljekarna raspolaže s najvećim urbanim distribucijskim lancem u državi, ni ne taje da su im baš ljekarne, zahvaljujući današnjoj restriktivnoj regulativi, jedan od najprofitabilnijih biznisa.
- Neovisno o tome kakav će na kraju biti zakon, mi ni ne pomišljamo o rasprodaji gradskih ljekarni u koje smo uložili znatan novac i koje su jedna od najprofitabilnijih ustanova u gradskom vlasništvu - posve je jasan bio zagrebački pročelnik za zdravstvo Zvonimir Šostar kada smo ga pitali priprema li se Grad za moguću privatizaciju ljekarni.
- Ne želimo se odreći ljekarni prije svega zbog činjenice da na taj način možemo kontrolirati jednaku opskrbu lijekovima za sve građane - pojasnio je Šostar. S druge strane, međimurski župan Josip Posavec već dulje vrijeme želi prodati udio u Ljekarnama Čakovec. - Naš model privatizacije podržao je i HUP, a njime bi Županija zadržala 26 posto vlasništva, dok bi 74 posto prodali strateškom partneru. Osim cijene, u razmatranje bi došla ona ponuda u kojoj Županija ima dodatan interes - bilo da je riječ o tome da se na našem području otvori proizvodni pogon ili su u igri skladišta ili distribucijski centar - objašnjava Posavec. Smatra kako bi Županija i dalje sudjelovala u dobiti ljekarni, a prodajom udjela dobio bi se jednokratno novac za vlastite programe.
- Vladina je odluka da se produži moratorij na privatizaciju županijskih ljekarni nekorektna. Smatram da nije u redu da Vlada raspolaže našom imovinom - kaže Posavec. Dodaje kako se ne boji monopola odnosno da se država treba pobrinuti za kontrolne mehanizme kako bi se spriječio monopol na tržištu lijekovima i eventualni poremećaji u opskrbi.
Privatne tvrtke koje su nedavno krenule u osnivanje farmaceutskih lanaca ne skrivaju svoj interes za preuzimanje današnjih državnih ljekarničkih ustanova, ali daju do znanja da će se širiti i u slučaju da im država onemogući kupnji među farmaceutskim ustanovama koje su u njenu vlasništvu.
- Svima je stalo do profita i svi smo u biznisu zbog novca, ali da nam je stalo samo do toga, ne bismo se niti petljali s ‘ozbiljnom’ farmacijom, nego bismo se i dalje držali cedevite, sendviča i ponekog sportskog dodatka prehrani - kažu danas u Atlanticu, prvoj hrvatskoj privatnoj kompaniji koja se odlučila na stvaranje pravog velikog domaćeg lanca ljekarni i nimalo ne taji ambiciju da baš njen lanac bude najveći. Zatečeni optužbama da su privatne ljekarničke ustanove zapravo prve začetke domaćih mini-lanaca natjerali na prodaju ucjenama i “nemoralnim ponudama” trgovinskih rabata i rokova plaćanja u Atlanticu, danas sliježu ramenima.
- Niti smo koga pritiskali niti tjerali na prodaju vlastite tvrtke, ponudili smo im, međutim, sigurnost poslovanja u velikoj kompaniji što, s obzirom na državne rokove plaćanja lijekova koji ponekad dosežu i 450 dana, i te kako olakšava posao - kaže Marko Smetiško, voditelj Atlanticova farmaceutskog ogranka.
U Atlanticu napominju da su, preuzimajući privatne ljekarničke ustanove, zajedno s njima preuzeli i sve u njima zaposlene farmaceute.
- Riječ je i o zakonu koji određuje da u ljekarnama moraju raditi ljekarnici, ali i o našoj želji da radimo u skladu s pravilima struke - kaže Smetiško. Kako bi osigurali da i u budućnosti imaju dovoljan broj farmaceuta, Atlantic se upustio u pregovore sa svim hrvatskim županima nudeći stipendije za studij farmacije svima koji to požele, uz uvjet da studij završe u roku i da se nakon toga vrate u svoju županiju.
- Povratak je jedini uvjet koji smo postavili, a vjerujem da ćemo većinu moći zaposliti u našim ljekarnama jer danas su farmaceuti deficitarno zanimanje - kaže Smetiško.
U prilog onima koji se zalažu za liberalizaciju distribucije i prodaje lijekova idu i iskustva europskih država koje su, osim rijetkih, većinom tek nedavno liberalizirale svoja farmaceutska tržišta.
Uvođenje bezreceptnih lijekova i antibiotskih pripravaka u trgovine s hranom bio je jedan od najhvaljenijih poteza vlade sada već bivšeg talijanskog premijera Romana Prodija. Prvi je u taj biznis krenuo inače u Hrvatskoj aktivan lanac Coop i javnost se složila da je riječ o revoluciji. Prodi od siječnja u uredu čeka nasljednika obavljajući posao “tehničkog premijera”. Ali njegova je vlada pala zbog znatno složenijih problema od liberalizacije trgovanja lijekovima, koji su i dalje u špecerajima. Hrvatska je također spremna i za takvu, varijantu liberalizacije. U najvećem domaćem lancu, Agrokoru, kažu da bi vrlo rado proširili svoju ponudu i na bezreceptne lijekove - kada bi im zakon to dopustio.
- Nećemo ništa raditi mimo zakona, ali spremni smo reagirati čim se pokažu mogućnosti - rekla nam je glasnogovornica Grupe Anja Linić. U Agrokoru su uvjereni da bi, s obzirom na sveprisutnost njihovih trgovina, takva kombinacija bila vrlo korisna i industriji zbog distribucijskih kanala i korisnicima lijekova, koji u manjim sredinama ne bi morali ljekarne tražiti kilometrima.
U Europi su zasad najveći otpor prema deregulaciji sustava, ne računamo li Švedsku gdje su i danas sve ljekarne u državnom vlasništvu, pokazali Nijemci, koji su se godinama borili protiv ulaska nizozemskog lanca DocMorris na njihovo tržište i tek ih je presuda europskog suda natjerala da promijene odluku o sprječavanju njegova širenja (pa i otvore tržište internetskoj distribuciji svih lijekova).
Kada je prije dvije godine DocMorris, inače jedan od najvećih europskih trgovaca lijekovima putem interneta kojemu je Njemačka odavno najveće tržište, pokušao otvoriti i pravu, “starinsku” apoteku u Saarbrückenu, potrošači su bili oduševljeni, ali lokalni su farmaceuti podigli ustanak. Korisnike je razveselilo otkriće da se lijekovi i u ljekarni mogu prodavati po nižim cijenama od uobičajenih. Farmaceuti su pak bili zgranuti ulaskom stranog lanca na dotad za tu vrstu biznisa nedodirljivo njemačko tlo i “svođenjem lijekova na robu” koja je, kao i svaka druga, podložna rasprodajama.
Apoteka u Saarbrückenu bila je privremeno zatvorena sudskom presudom, a njemački slučaj liberalizacije prodaje lijekova vukao se neko vrijeme po njemačkim i Unijinim sudovima. Iako su u DocMorrisu u početku tvrdili kako se ne namjeravaju širiti izvan Saarbrückena, nakon što je sud na kraju ipak presudio u njihovu korist i dopustio rad kontroverznoj ljekarni, kompanija se proširila putem franšiza i danas širom Njemačke ima oko 100 ljekarni. Agencija Thompson Financial Services objavila je prije mjesec dana DocMorrisovu namjeru da ovlada sa 15 posto njemačkog farmaceutskog tržišta. Ovaj put, čini se, bez revolucije. Europska Unija ipak danas još nema zajednički stav o farmaceutskim lancima. Negdje su striktno zabranjeni - kao u Danskoj, Finskoj, Španjolskoj ili Portugalu, negdje mogu postojati, ali uz čvrsto postavljene uvjete (u Francuskoj je to zajedničko vlasništvo više farmaceuta, u Slovačkoj limitiran broj podružnica, u Sloveniji “vrlo kompliciran sustav regula”). Švedska je do danas ostala vjerna starom socijalnom modelu zbog kojega je na hladnoratovskim kartama svijeta bila ružičaste boje, kao “light-communist”, i jedini vlasnik ljekarni i dalje je država.
Suprotnost joj je Velika Britanija koja odavno posluje po “američkom modelu” ulančanih drugstorea, ali ni ona, unatoč konkurenciji na tržištu, nije dosegnula SAD gdje su lijekovi i do 10 puta jeftiniji nego u europskim ljekarnama. Nove članice Unije svoje su sustave mahom liberalizirale, a liberaliziranom međunarodni analitičari smatraju i Hrvatsku iako su se pravi privatni lanci počeli stvarati tek nedavno, a prodaja državnih ljekarni tek čeka saborsku odluku.
| Hrvatska: Ljekarnici protiv privatizacije Predsjednik Hrvatske ljekarničke komore Mate Portolan pozdravio je odluku Vlade o izmjeni zakona te rekao kako je Komora od početka apsolutno protiv privatizacije ljekarni u županijskom i gradskom vlasništvu. - Ovo je samo vatrogasna mjera da se spriječi nezakoniti pokušaj privatizacije - smatra Portolan, posebice zbog najava o okrupnjivanju ljekarni. - Privatizacija vodi monopolu, odnosno diktiranju cijena, uvjeta poslovanja i proizvoda dostupnih na policama. Također vodi i poremećaju u opskrbi lijekovima, a posljedice će na kraju trpjeti pacijenti - kaže Portolan. Ulaskom ‘velikih igrača’, smatra, lijek bi postao roba i svatko od njih pokušao bi što prije povratiti uloženi novac. Uz to, kaže, kada bi netko imao monopol pitanje je kako bi se odnosio prema državi koja je rokove plaćanje protegnula i na 300 dana te bi li, kao što je to bio slučaj do sada, opraštao kamate za prekoračenje plaćanja? O svemu ovome predstavnici Komore razgovarali su i s ministrom zdravstva Darkom Milinovićem te su od njega tražili da se izmjenama zakona već ove jeseni ljekarništvo uredi kao zdravstvena djelatnost u kojoj će se maksimalno smanjiti utjecaj profita. Jedan od načina je i da se ograniči broj ljekarni i ljekarničkih lanaca koji netko može imati. Smatra kako liberalizacija ipak treba imati i neka ograničenja. - S druge strane, država mora u red dovesti sustav plaćanja te drukčije planirati novac za lijekove na recept - kaže Portolan. |
bglavac
edin.kecanovic
