Kršćanska inicijativa »Pro scientia«

http://www.glas-koncila.hr/rubrike_prigovor_znanosti.html?news_ID=12396&PHPSESSID=c7f

Objavljeni rezultati jasno pokazuju da je udio flavonoida u organski, ekološki uzgojenim rajčicama, znatno veći (i do 97%) nego u onima uzgojenima na konvencionalan način. Tako, naprimjer, sadržaj kvercetina u organski uzgojenim rajčicama iznosi prosječno 116 miligrama po gramu osušene rajčice, dok je u konvencionalno uzgojenim rajčicama taj udio mnogo manji - samo 66 miligrama. Prema tome, proizvodi ekološke poljoprivrede, odnosno organskog načina uzgoja kakav su koristile i »naše bake« prije pojave »zelene revolucije«, kvalitetniji su i zdraviji od odgovarajućih proizvoda konvencionalnog uzgoja, koji je započeo nakon II. svjetskog rata razvojem agrokemijske industrije. Kao uzrok smanjenim količinama flavonoida u konvencionalnim rajčicama istraživači navode prehranu mineralnim gnojivima (anorganski dušik, fosfor, kalij!) koja narušavaju prirodni metabolizam biljaka. Umjetna gnojiva, zajedno s čitavim arsenalom umjetnih sredstava za zaštitu bilja, patentirani su izumi »zelene revolucije« čija je jedina svrha povećati prinose i profit. Najnoviji rezultati te američke studije potvrđuju zaključke ranijih istraživanja o boljoj kvaliteti ekoloških u odnosu na konvencionalne proizvode. Tako je dokazano da organski uzgojene kupine, jagode i krumpira sadrže više fenolnih spojeva i vitamina C od odgovarajućih konvencionalnih proizvoda (J. Agric. Food Chem. 2003,51,1237); organski uzgojene breskve i kruške sadrže više antioksidansa (J. Agric. Food Chem. 2002,50,5458); ekološki proizvedeno mlijeko sadrži više vitamina E i beta-karotena (Food Chem. 2003,82,625)…

Iako zdravom razumu nisu potrebni znanstveni dokazi o prednostima ekološki uzgojene hrane, takvoj hrani ipak je potreban ovakav znanstveni legitimitet kvalitete. Uz ostalo, i zbog priličnoga broja »nevjernih Toma« čiji otpor starom načinu uzgoja koristi agrokemijska industrija i zagovornici »zelene revolucije«. Jedan od ključnih prigovora (često i jedini) »zelenih revolucionara« jest tvrdnja da se ekološkim proizvodima (zbog slabijih prinosa) ne može nahraniti cjelokupno svjetsko stanovništvo. Time žele naglasiti da upravo »zelena revolucija« (kombinacija monokulture i agrokemikalija) nudi rješenje za glad u svijetu (Norman Borlaug je 1970. godine dobio Nobelovu nagradu za mir upravo zbog »otkrića zelene revolucije«!). Iako se »zelenom revolucijom« zagađuje okoliš i umanjuje nutritivna kvaliteta proizvoda, prinosi su povećani u odnosu na tradicionalni, ekološki uzgoj. Međutim, danas mnogi to otkrivaju i priznaju, glad u svijetu nije količinski problem, već socijalni i politički. U razvijenim zemljama proizvode se golemi viškovi jeftine hrane, ali zbog globalne hegemonije i nepravedne distribucije ta hrana ne dolazi do potrebnih. Usprkos eksperimentima moderne agrokemije, na svijetu je sve više gladnih ljudi. Istodobno raste i broj pretilih ljudi (vidi: »Pretilost i glad«, GK 36/2006). Čini se da je svijet više gladan pravde, nego plodova »zelene revolucije«.

Ta nova znanstvena potvrda o vrijednosti organske hrane svojevrstan je podsjetnik da za uzgoj zdravije hrane nisu potrebna agresivna sredstva iz agrokemijskog arsenala poput umjetnih pesticida, herbicida, insekticida, fungicida, umjetnih gnojiva... S certifikatom ekološkog uzgoja organska hrana zauzima posebno mjesto na tržištu prehrambenih proizvoda. Znanstvene informacije o boljoj kvaliteti organske hrane stavljaju modernog potrošača pred novi izazov - ili će ignorirati takve rezultate štiteći svoj »kućni budžet« (ekološki uzgojena hrana je skuplja!), ili će kupovinom ekoloških proizvoda demonstrirati svoju odgovornost prema prirodi (ekološki uzgoj hrane ne zagađuje okoliš) i vlastitom zdravlju. Odgovorna kupovina posebno vrijedi za roditelje koji izborom (ne)ekoloških namirnica izravno utječu na zdravlje svoje djece. Naime, osim što je sastav organske hrane bogatiji i kvalitetniji (sadrži više hranjivih tvari), takva hrana nije kontaminirana tragovima štetnih kemikalija koje se redovito koriste pri uzgoju konvencionalne hrane. Ljudi, koji kupuju organski uzgojeno voće i povrće, triput su manje izloženi štetnom djelovanju pesticida (Food Addit. Contam. 2002,19,427). Stoga izbor između ekološki/organski i konvencionalno uzgojene hrane nije samo stvar ukusa, već i odgovornosti prema sebi, drugima i prirodi.

Glas Koncila, broj 34 (1731), 26.8.2007.