Originalni tekst iz 2001. nalazi se na linku:

http://www.guardian.co.uk/business/2001/
apr/29/business.mbas/print

Joseph E. Stiglitz, autor ovog teksta, je visokopozicionirani njujorški
bankar, najcitiraniji ekonomist na svijetu. (Svaka sličnost i usporedba s
hrvatskim političarima u ovom tekstu je namjerna. Ovo jest priča o Republici
Hrvatskoj i njezinoj novijoj povijesti.)




Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši
savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske
banke za obnovu i razvoj odlučio je "progovoriti" o tome kako moćne zapadne
banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i
hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim
zemljama diljem svijeta koje "pomažu". Članak je izvorno objavljen u "The
Observeru", 29 travnja 2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u
prijevodu i obradi dr. Ivana Šimatovića. (Časopis "Svjetlost")
Original možete pozvati na Googlu: Joseph Stiglitz Observer, četvrti red:
IMF's four steps to damnation.

ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA

Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira
gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć
za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj
vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži
četiri obavezna koraka.

PRVI KORAK - PRIVATIZACIJA

Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno provesti je privatizacija
gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća
koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive
zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u
radosnu (ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao
gospodarski imperativ. Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog
nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju
na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. "Možete vidjeti
kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni
vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih
poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara" -
kaže profesor Stiglitz.

DRUGI KORAK - LIBERALIZACIJA

Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske
regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano,
omogučuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri
tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala,
a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na "zakonit" način nesmetano
izlazi iz zemlje. Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat
podimenom "krug vručeg novca". Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital
ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a
zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak
nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost. U
tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu "presušiti" za samo
nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno
traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30,
50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat
isisanog državnog kapitala. "Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće
nema drugog izlaza, je predvidljiv" - kaže profesor Stiglitz. Astronomske
kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one
sustavno razaraju industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu
riznicu zemlje-žrtve.

TREĆI KORAK - TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA

Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak -
tako zvano "tržišno određivanje cijena". To je lijep izraz za dramatično
dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To,
dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu,
drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno
podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon
toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.

ČETVRTI KORAK - MMF-ov PROSVJED

Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena "na koljena" i "de facto" se
nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim
okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi
krvi. Programirano pojačava "vatru" i podiže socijalnu temperaturu dok
napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla.
Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo
subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda
buknuli žestoki prosvjedi i nemiri.
U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine
izbili veliki nemiri zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto
programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak
uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko
dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju
svijetlu stranu - dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala. U
takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smiješnim cijenama otkupiti
preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom
obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo
zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne
banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju.
Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i
razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:

1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi
apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam. Uz
to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu i primjedbe te su tako
razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički
primjenjuje.

2. Da nisu uspješni!

Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? "Da" - kaže
profesor Stiglitz: "Bocvana!" Njihov trik? "Odlučno su rekli managerima
MMF-a i Svjetske banke: Go home!

Ako je to moćnim predstavnicima svjetskog kapitala mogla reći Bocvana, zar
to isto nebi mogla i Hrvatska prije nego bude kasno?

Jeste li zapamtili tko sve zaziva MMF u Hrvatsku, zapamtite ih i sjetite se
na izborima: to su neprijatelji Hrvatske i Vaši osobni neprijatelji. njihove
maske nisu bitne.

Krešimir Cvitković

  --------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/