Nakon što izrazim svoje roditeljsko gađenje prema svakom obliku nasilja prema djeci i odraslima, ma od koga ono dolazilo i ma čime bilo pravdano, a koga smo zadnjih dana opet tihi svjedoci, posvetit ću ovu kolumnu sranju drugačijeg tipa, sranju od kojeg vas ne boli glava niti ispaljujete na živce, sranju od kojeg nema ljepšeg sranja – kakici vašeg djeteta. Na to me ponukao naš nedavni početak korištenja platnenih pelena.

    Jedan od najvećih biznisa današnjice je proizvodnja dječjih pelena. Čitavi timovi fakultetski nabrijanih štrebera samu srž svoje kreativnosti, svoje najbolje godine posvećuju dječjem sranju, tome kako biti ukakan i upišan, ali i suh u isto vrijeme.

    No, iako vrlo moćan, lobi proizvođača plastičnih jednokratnih pelena već jedva izlazi na kraj s brojnim prigovorima roditelja na njihove proizvode, kao i pravom poplavom korištenja platnenih pelena.

    Jedno je sigurno - ne morate biti jako pametan da se domislite da je puno bolje da vam dijete među nogama 24 sata ima pelenu koja diše nego zrakonepropusnu plastičnu barijeru. Hoćete dokaze? Evo.

    Početkom 1990., samo nekoliko mjeseci nakon rušenja Berlinskog zida, zapadno-njemački liječnici pokrenuli su akciju za pomoć Istočnoj Njemačkoj. Tamo su došli do sljedećih saznanja: kako su jednokratne pelene u Istočnoj Njemačkoj bile astronomski skupe upotrebljavale su se obične pamučne pelene. Posljedice: gljivične infekcije, poznate kao pelenski osip, u Zapadnoj Njemačkoj imale su razmjer epidemije, a u Istočnoj Njemačkoj bile su gotovo nepoznate. Nakon vrlo kratkog vremena jednokratne pelene postale su dostupne svima, a posljedice su bile očekivane: pelenski osip i ekcemi su se nezaustavljivo širili. Razlog tome je neprozračnost jednokratnih pelena. U kombinaciji sa superabsorbirajućim gelom došlo je do neprirodne klime u pelenama, do porasta temperature koja je i do nekoliko stupnjeva viša nego što je normalna tjelesna temperatura. Takva klima je idealna za razvoj gljivica i bakterija. Sumnja se da ta povišena temperatura u jednokratnim pelenama može izazvati neplodnost kod dječaka, što nikada nije opovrgnuto.

    Testiranje više od 700 djece dokazalo je da bebe previjane jednokratnim pelenama tri puta više obolijevaju od pelenskog dermatitisa (Kendall, 1994).

    Neslavni sastav jednokratnih pelena je natrijev poliakrilat (Sodium Polyacrilate) - čini sloj koji absorbira tekućinu i pretvara se u gel. Kristalići isušuju kožu i uzrokuju osip. Nalazimo ga i u urinarnom traktu te se sumnja da može izazvati i uroinfekt. Organoklorni spojevi (Organochlorines) su klorirane toksične kemikalije u pelenama koje se koriste za izbjeljivanje. U nekim zemljama je zabranjeno izbjeljivanje klorom pa se koristi vodikov peroksid. Polivinilklorid (PVC) - danas su jednokratne pelene uglavnom napravljene od celuloze, ali rubovi su i dalje od plastike. Neki proizvođači stavljaju u unutrašnjost pelene i sloj PVC-a koji se veoma dugo razgrađuje i isparava štetne plinove. Pri izbjeljivanju pelena koristi se i dioxin, koji je iznimno toksična kemikalija i može uzrokovati rak.

    Jednokratne pelene upijaju veliku količinu tekućine te su bebe često dulje vrijeme u istoj peleni, što je veoma nezdravo zbog brojnih kemikalija koje se nalaze u peleni i urina u kojem se duljim stajanjem razvijaju brojne bakterije. Mnoge bebe su i alergične na izbjeljivače i ostale kemikalije u jednokratnim pelenama. Kada je dijete previjeno pamučnim pelenama, fizikalni zakoni upijanja pokazat će kada je potrebno promijeniti pelenu, tako da će dijete biti uvijek zdravo previjeno u prirodnim intervalima. U pamučnim pelenama dijete ćete češće previjati, a na koži će biti prirodan materijal te je i vjerojatnost pelenskog osipa manja. Ulošci od sirove, ekološki oprane vune s visokim postotkom lanolina i ulošci od sirove svile na prirodan način učinkovito rješavaju problem iritirane kože i osipa na bebinoj guzi. Vuna ima sposobnost upijanja velike količine tekućine, tako da održava iritiranu kožu suhom, a istovremeno njeguje kožu lanolinom i drugim ljekovitim sastojcima. Na vuni se ne razvijaju bakterije, a sirova svila isto tako ima antibakterijsko djelovanje i sastojke koji njeguju kožu.

    Ali, viču mnogi, zar da napustimo "pampers" – blagoslov za pelene kakve su imale naše bake?

    Danas postoji cijeli niz proizvođača prirodnih pamučnih pelena, a njihova upotreba nije više komplicirana kao nekada, dapače, jednostavna je kao i upotreba jednokratnih pelena. Proizvođači nude sisteme previjanja pamučnim pelenama koji se, što se tiče sigurnosti i jednostavnog rukovanja, mogu mjeriti s jednokratnim pelenama, a danas, u doba strojeva, pranje i sušenje pamučnih pelena više nije nikakav problem.

    Prirodno previjanje ima mnogo prednosti, kako za dijete tako i za roditelje: kombinacija vune i pamuka grije dijete tako da se ono ne osjeća nelagodno u mokrim pelenama, bebe rjeđe pate od grčeva, pelenskog dermatitisa i gljivica, bebe se prije odviknu od pelena, novi setovi za previjanje pozitivno utječu na razvoj pokreta naročito kod problema s kukovima, pelene od prirodnih vlakana ne prave otpad već se mogu uništiti na ekološki način, a svaki roditelj može, s obzirom na potrebe i mogućnosti, sam sastaviti svoj paket pamučnih pelena.

    Zagađenje vode pri pranju pamučnih pelena može se umanjiti korištenjem ekoloških deterdženata i zanemarivo je u usporedbi koliko se vode, energije i zraka zagadi pri proizvodnji i zbrinjavanju jednokratnih pelena.

    Pogledajmo statistiku: za jednu bebu potrebno je preraditi 10 m drveta, potrošiti 1600 l sirovog ulja za 120 kg plastike i 78 000 l vode za proizvodnju celuloze, dok je za pranje pamučnih pelena potrebno tek 20 000 l vode.

    Ukoliko kupite komplet pamučnih pelena od 20 komada, pelene ćete prati u prosjeku svaki treći dan, što prevedeno na kunski jezik znači da će vas dvogodišnje prematanje jednokratnim pelenama koštati 11.400 kuna i dobrano ćete zagaditi okoliš, dok će vas korištenje platnenih pelena koštati do 2.000 kuna, a pelene ćete moći koristiti za drugu bebu ili ih prodati ili pokloniti.

    Dakle, riječju, previjanje pamučnim pelenama danas postaje zdravstvena, zdravorazumska, ali i ekološka nužnost. Naime, svaka beba za vrijeme previjanja "proizvede" oko 1 tonu otpada pa i u Hrvatskoj te pelene završavaju na gradskim smetlištima i mogući su izvor zaraza. Uz mnoštvo bakterija u odbačenom fecesu nalaze se i virulentni poliovirusi koje djeca izlučuju kratko vrijeme nakon cijepljenja protiv dječje paralize.

    Za dvogodišnje prematanje bebe potroši se oko 6000 jednokratnih pelena, što je samo za sebe problem, jer je otpad koji čine dječje pelene treći po količini u svijetu.

    Danas su jednokratne pelene uglavnom napravljene od celuloze, ali rubovi su i dalje od plastike. Neki proizvođači stavljaju u unutrašnjost pelene i sloj PVC-a koji se veoma dugo razgrađuje i isparava štetne plinove. Pri izbjeljivanju pelena koristi se i dioxin koji je iznimno toksična kemikalija i može uzrokovati rak. Za razgradnju plastičnih pelena (1800 kg miješanog otpada po djetetu) potrebno je 500 godina (6 – 7 generacija). Pri spaljivanju pelenskog otpada jedne bebe nastaje 200 000 l vrlo otrovnih plinova (dioksina, furana, klora koji se nalazi u plastičnoj foliji). Iz tih se razloga jednokratne pelene svrstavaju u otpad koji zahtijeva posebno zbrinjavanje.

    Amerika, Kanada i većina zemalja EU prepoznale su taj problem i pokrenule projekte poticanja proizvodnje i upotrebe pamučnih pelena. Roditelji se stimuliraju jednokratnim nagradama pri kupnji paketa pelena i poreznim olakšicama. Npr. u Austriji ta nagrada iznosi 100 eura. Uvele su i posebne poreze na jednokratne pelene i nove zakone u domeni zaštite okoliša, reklamiranja i trgovanja.

    Roditelji koji koriste pamučne pelene koje uz to peru s deterdžentom koji ne zagađuje okolinu zaista su učinili mnogo za zaštitu prirode i okoliša. Sve što vam je potrebno da takvi postanete i vi, da postanete članom ekskluzivnog kluba svjesnih i savjesnih građana, je da kupite dvadeset platnenih pelena i dvoje gumene gaćice. Još ako izbacite televiziju iz kuće, prematanje (pameti) može početi.