U svakom slučaju, mislim da se za Kastanedin pojam – Predatorov um ili ‘um grabljivca’, takođe može reći da on predstavlja nešto što ‘veže’ ili ‘usklađuje’ čovjeka sa nekim OPS misaonim centrom.

U njegovoj knjizi Aktivna Strana Beskraja, Don Huan kaže da je planeta zemlja još davno bila osvojena od strane određenih stvorenja, “sila zgusnutog mraka” ili tzv. “Letača”, koji koriste ljude kao svoju hranu.

Tu nalazimo i postavku da su ovi kosmički predatori “dali čovjeku svoj vlastiti um”. Ukoliko to posmatramo u kontekstu ostalog materijala iznesenog na ovom vebsajtu i drugdje, moglo bi se reći da bi tako nešto moglo biti prilično blizu istine.

Sam sistem života na ovoj planeti baziran je na konzumiranju i kontroli, i oblikuje ljude prema svojoj vlastitoj “slici i prilici”. Tako u praksi imamo slučaj da će jedan rob sanjati o tome kako da postane gospodar a neće mu padati na pamet da se bori za svoju ličnu slobodu i ukidanje ropstva uopšte. Dakle radi se samo o jednom nagonu za penjanjem na hijerarhijskoj ljestvici.

Svaka organizacija koja je bazirana na dominaciji prirodno uzima oblik piramide sa nekolicinom na njenom vrhu i većinom na njenom dnu. S tim u vezi, bilo da se čovjek nalazio u njenoj sredini ili na njenom dnu, on mora imati osobine dominatora, makar to bilo izraženo i u jednom manjem stepenu.

I kod Kastanede vidimo da se tu radi o jednoj bitci koja je većim svojim dijelom “interne” prirode. Čovjek u jednom takvom sistemu može da polaže svoje pravo na svoju vlastitu energiju i slobodnu volju. To podrazumijeva da on mora prvo da ‘demaskira’ svog vlastitog predatora, i da “izađe na dvoboj” s njim. U svakom drugom slučaju, svako čovjekovo djelovanje, odnosno, svi njegovi postupci u vanjskom svijetu mogu podrazumijevati samo dejstva koja se odvijaju unutar predatorove paradigme. (Pa tako i kojekakva ‘astralna putovanja,’ činovi magije, itd.)

Iz gorenavedenog materijala možemo saznati da naš unutrašnji predator može da djeluje i veoma ‘suptilno’. On se može služiti svim sredstvima koja su mu na raspolaganju kako bi nas zavarao. Međutim, pri svemu tome on još uvijek zadržava neke svoje generalne karakteristike.

Kastaneda:

“Imamo grabljivca koji je došao iz dubine kosmosa i preuzeo vlast nad našim životima. Ljudska bića su njegovi zarobljenici.

Grabljivac je naš vladar i gospodar. On nas je učinio poslušnim i bespomoćnim. Ako želimo da se pobunimo on guši našu pobunu, ako želimo da se ponašamo nezavisno on zahteva da to ne činimo.” […]

Sada si svojim vlastitim naporom došao do onoga što su šamani drevnog Meksika nazivali temom nad temama. Sve vreme ti o tome govorim na indirektan način, nagoveštavajući ti da nas je nešto zarobilo. Mi smo zaista zatvorenici!”[…]

“Oni su preuzeli vlast zato što se nama hrane i oni nas nemilosrdno pritiskaju zato što im služimo kao sredstvo za održavanje života. Baš kao što mi gajimo kokoške u kokošinjcima, grabljivci gaje nas u ljudskim krletkama. Tako im je hrana uvek na raspolaganju.” […]

” Želim da se obratim tvom analitičkom umu. Razmisli za trenutak i reci mi kako bi objasnio protivrečnost između inteligencije čoveka-inženjera i gluposti njegovog sistema verovanja, ili gluposti njegovog kontradiktornog ponašanja. Šamani veruju da su nam grabljivci dali naš sistem verovanja, naše predstave o dobru i zlu, da su oni postavili naša društvena pravila. Oni su ti koji su stvorili naše nade i iščekivanja, snove o uspehu ili promašaju. Oni su nam dali lakomost, pohlepu i kukavičluk. Grabljivci su ti koji čine da budemo samozadovoljni, da se ponašamo šablonski i da budemo egomanijaci. ” […]

Da bi nas držali u poslušnosti i poniznosti, krotke i slabe, grabljivci izvode čudesan manevar – izvanredan, naravno, s tačke gledišta stratega koji se bori, a jeziv za one koji zbog njega stradaju. Oni nam daju svoj um! Da li me čuješ? Grabljivci nam daju svoj um, koji postaje naš um. Um grabljivca je barokni, kontradiktoran, mrzovoljan, pun straha da svakog trenutka može biti otkriven.[…]

“Kroz taj um, koji je na kraju krajeva njihov um, predatori ubacuju u zivote ljudskih bica sta god im odgovara. Na taj nacin oni ljudima obezbjeduju i jedan odredeni stepen sigurnosti koji treba da djeluje kao jedan pufer (odbojnik, prim. prev.) protiv njihovog straha.” – kraj izvoda]

***

Nastavljajući s Kastanedom, saznajemo da nas predator bombarduje cijelom jednom serijom ‘pseudo-problema’ koje mi uzimamo ozbiljno i reagujući na njih proizvodimo određene energetske ‘plamenove’ čime se predator hrani. On tu takođe kaže da su vidovnjaci iz Meksika smatrali da je čovjek nekada davno bio nešto mnogo više od ovoga što je sada, što je na neki način odraženo i u legendama. Sve čovjekove nekadašnje ‘magične’ osobine su nestale i on je sada pretvoren u jedan najobičniji ‘sedirani’ komad mesa. Jedini način da se čovjek otrese predatorovog uma je ‘disciplina’ i ukoliko mu uz pomoć nje uspije da se oslobodi te strane instalacije, ono što će mu tada ostati su samo njegovi vlastiti ‘mehanizmi’ koji su skoro jednaki nuli. Tako neće biti nikoga ko će nam moći da govori šta da radimo, odnosno, “da nam diktira imbecilnosti na koje smo navikli”. Tek tada počinje prava bitka.

(Slično nam govori i Gurdjijev, ukoliko ove ‘uređaje’ ili ‘mehanizme’ podrazumijevamo kao čovjekovo ‘istinsko Ja’ ili suštinu. U gnostici se razvoj te ‘suštine’ neprestano naglašava.)

Ova invazija predatora se u nekim drugim izvorima pominje i kao “Pad” ili “progonstvo Adama iz raja”. (Ra Materijal, Donosioci Svitanja, Kasiopejci, the Gods of Eden itd.) Tu se pominje da je na “Adamu” izvršena genetska manipulacija od strane 4D OPS sila (predatora) gdje je on ‘skraćen’ za 10 ‘lanaca’ DNA, te tako osakaćen, on je ‘izgubio vid’, odnosno veze sa svojim višim centrima.

Gurdjijev se uz pomoć pojma, odnosno, organa po imenu “kundabufer”, primakao ovoj temi iz jednog drugog ugla. On je tvrdio da je taj organ na silu ugrađen u čovjeka kako bi ga ‘anestezirao’ od realnosti i kako bi čovjek vidjeo nebitne stvari velikim, a istovremeno velike ili bitne stvari smatrao malima ili nebitnim. (Koliko danas imamo ljudi kojima je najbitnije u životu da su obučeni prema poslednjem modnom trendu!?)

U Belzebubovim Razgovorima s Unukom, Gurdjijev pominje da su određene vibracije tražene od strane Zemlje i da ratovi i katastrofe nastaju uz pomoć ‘planetarnih uticaja,’ kako bi se dobile te “tražene vibracije”. On takođe pominje da se čovjek može osloboditi uticaja tih sila i početi svjesno da živi. (U knjizi Gods of Eden, W. Bramley dokazuje vezu između izbijanja međuljudskih sukoba, odnosno, ratova i “vanzemaljaca”, koje on zove “nadzornicima.”)

Ista tema se razmatra i u istočnoj Gnostici (Tradicija), s tim što tamo imamo tzv. “niže centre”, kojima čovjek mora ovladati, te uspostaviti tzv. “magnetni centar,” a onda, preko njega, – vezu sa svojim “višim centrima”.

Kasiopejci, Plejdanaci, Ra itd. takode govore o ljudskoj svijesti, odnosno, negativnoj emocionalnoj energiji kao ‘nečijoj’ hrani. Da čovjek ne bi bio nečija hrana on mora samog sebe da promijeni. Prema ovim izvorima tu se radi o jednom radu na samom sebi i usklađivanju sa OPD centrima i objektivnošću.

Ovdje moramo naglasiti da je OPS kao stanje svijesti ili “frekvencija” čovjeka istovremeno i jedan “modus operandi” ili uslov za proizvodnju one vrste energije kojom se OPS bića iz 4D hrane.

Dakle, čini se da su ljudi sa OPD frekvencijama za njih “NEPROBAVLJIVI”. Sada se, naravno, postavlja pitanje da li je i u kom stepenu moguće ostvariti OPD frekvencije/polaritet u OPS uslovima na 3D Zemlji? Onda, – kako?

Tako da na kraju opet dolazimo na ono povezivanje čovjeka sa svojom suštinom. Ako je ona prirodno tih frekvencija, onda će možda te frekvencije i preovladati njegovim bićem, nakon što dođe to uspostavljanja te veze!? Dakle, sve je povezano.

Znači, bez obzira na različitu terminologiju, postoji mnogi izvora iz kojih možemo povući određene paralele.

***

I u ovom tekstu, Predatorov um, možemo vidjeti da autor pokušava da predstavi ‚mjesto’ koje je u suštini glavno poprište bitke za ‚oslobođenje’ iz tzv. ‚matriksa’, što podrazumijeva da se ta bitka ne vodi nigdje drugo, nego – ovdje dole NA ZEMLJI, U NAMA I KROZ NAS.

S tim u vezi, ukoliko čovjek shvati samu suštinu ove problematike, istovremeno će biti u stanju prepoznati i sve aktivnosti tzv. ‘cointelpro-sistema’, koji pokušava da ga navede da se bavi svim i svačim, samo ne ovim aspektom, odnosno, dijelom, samog sebe.

Svi mi djelujemo manje-više pod uticajem ‘predatorovog uma’, “strane instalacije” (Kastaneda), tzv. “nižih centara” (Gnostika) ili „kundabufera“ (Gurdjijev). Ne treba posebno naglašavati činjenicu da mi, kao takvi, nigdje nismo prispjeli a pogotovo u neki “hiper-prostor” uz pomoć kojekakvih “hiperdimenzionalnih mentalnih tehnika”.

Isto tako, zamislite koliki efekat u jednoj takvoj bitci može imati imaginacija kojekavih balona ove ili one boje, spinovanje čakri, transcedentalna meditacija, aktivacija kundalini energije, tehnike za ‚otvaranje trećeg oka’, magija, rituali itd.!? Da li je slučajno to što se u istinskoj gnostici ove ‚tehnike’ ne pominju?! Kakve veze sa svim ovim mogu imati stanja svijesti kao što su optimizam, new-age pogled na realnost itd. a pogotovo ona nastala djelovanjem religijskih dogmi?!

Zar je onda neko čudo što kod ljudi koji se bave gorenavedenim disciplinama, pogotovo onih koji su dostigli tzv. “više levele,” često nailazimo na jednu klasičnu aroganciju, nesposobnost poimanja suštine kao i na neke od karakteristika koje su navedene pod temom Okultna Patologija?!

Isto tako, možemo postaviti i pitanje, – koliko se tu radi o jednom stvarnom napretku a koliko samo o još jednog iluziji iz predatorovog repertoara?! Da li se ljudi koji se uspinju prema tzv. „gornjim levelima“ hijerarhije te vrste, istovremeno udaljuju od svoje suštine a time i nepovratno razvode od objektivne realnosti?!

Naravno, najbolje je da svako sam sebi odgovori na ova pitanja.

Nadalje, možda suština takođe nije ni u tome – da li mi trebamo ‚nositi jaja’ ili ne, odnosno, proizvoditi energiju ili hranu za neke druge, ili ne. Funkcija ‚nošenja jaja’, ili obezbjeđivanja vune i mesa za one ‚gore,’ ide zajedno sa razvojnim stepenom svijesti individue, što je vezano i sa ravni egzistencije na kojoj ona može da bivstvuje. Isto tako, prestanak te uloge nije vezan ni za kakvu ličnu odluku, nego je prirodna posljedica ostvarenja jednog višeg nivoa svijesti (i OPD frekvencije), a on se može postići ničim drugim do radom na samom sebi.

Interesantno je to kako oni koji teže ‚instant-prosvjetljenju’ te upražnjavaju kojekakve ‚tehnike’ koje im to obećavaju, imaju tendenciju da potpuno ignorišu ovu problematiku koja je još davno predstavljena u istinskoj gnostici!?

Ili, ‚figurativno’ rečeno, dok je čovjekova svijest na nivou ‚septičke jame’ on može jedino u njoj i obitavati i obavljati samo one funkcije koje su predviđene za nju, odnosno, one koji borave u njoj. A u njoj se možemo brčkati – ’vako, a možemo se brčkati i – ’nako. (Između “vako” i “nako”, razlika je – “drastična”!?)

U suštini, radi se o izlasku NAPOLJE iz nje.

Na kraju, mislim da je ovo jedna veoma bitna tema i da bi svako ko istinski želi da razvije svoje biće do one mjere koja će mu omogućiti ‚izlazak napolje’, morao malo dublje istražiti ovu problematiku.