Gotovo svaki radnik znao je barem jednog – šefa koji se nepristojno ponaša prema svojim zaposlenicima, često mijenja raspoloženje, zlostavlja ih ili uznemirava, a sami zaposlenici strahuju kada im se obraća.

Znanstvenici su se dugo bavili temom bullyinga na radnom mjestu pokušavajući otkriti što te osobe pokreće i kakav dojam ostavljaju na svoje suradnike. Psiholozi koji se bave temom grupa i organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama, studijama su došli do iznenađujućih otkrića ispitujući kako završavaju zaposlenici koji brane menadžere koje ne podnose i pod kojim se uvjetima odlučuju suprotstaviti šefovima zlostavljačima.

I žene i muškarci skloni bullyingu
"Otkrili smo da neka ponašanja, za koja općenito mislimo da nas štite, ustvari dodatno potiču nasilno ponašanje", objašnjava dr. Calvin Morill sa Sveučilišta Kalifornija u Irvineu. "Zaposlenici slijedom takvog ponašanja postaju neosjetljivi, prešutni suučesnici koji ne reagiraju uvijek razumno."

Pod pojmom bullyinga, potrebno je istaknuti da se šefovi zlostavljači bitno razlikuju od djece zlostavljača. U školskoj dobi, zlostavljači se obično okome na manju i slabiju osobu, kako bi pridobili pozornost i uspostavili kontrolu u društvenom okruženju u kojem se osjećaju ranjivo. Potrebno je također istaknuti da način i okruženje u kojem osoba odrasta također utječe na to hoće li ona u budućnosti zlostavljati druge.

Međutim, šefovi se već nalaze na dominantnoj poziciji zbog čega im je potpuno svejedno hoće li za žrtvu izabrati manji i slabiju ili veću i jaču osobu, objašnjava dr. Gary Namie, ravnatelj američkog Workplace Bullyng and Trauma Instituea. On ističe da su žene jednako kao i muškarci skloni primjeni nasilja, ali se one češće nalaze i među žrtvama.

Iako povoda zlostavljanju ima bezbroj, umirovljeni profesor sa Sveučilišta Columbia, dr. Harvey Hornstein objašnjava da je najčešći povod prakticiranje moći. Najčešće je riječ o sadizmu nižeg stupnja, jer nakon što se okome na jednu osobu, ubrzo pređu na drugu, ističe dr. Hornstein.

Egoistični zaposlenici
Iznenađujuće je pak da, prema zaključcima studije, ovaj obrazac nasilnog ponašanja ne utječe na produktivnost. Zaposlenici mogu prezirati svog nadređenog i imati muku od odlaska na posao, ali će i dalje biti jednako produktivni.

Osim što je razlog tome često strah, dr. Bennett Tapper smatra da se zaposlenik zbog lošeg odnosa sa šefom neće loše odnositi prema svojim klijentima, širiti loše informacije općenito o tvrtki ili ne htjeti pomoći suradniku.

Njegova studija pokazala je da se u situacijama kada je šef nasilan jedan dio zaposlenika tek rijetko ili nikada ne primi dodatnog posla, dok se neki itekako pobrinu da preuzmu dio posla od suradnika žrtve. "To nismo očekivali", napominje Tapper te dodaje kako tome postoji samo jedna razlog – unaprijediti se na trošak tj. štetu drugih. "Njima to koristi, dok drugima dvostruko više šteti".

Stručnjaci su iz ovoga zaključili da su unatoč tiranskom okruženju, output-i i dalje kvalitetni, ali osobe koje u takvim situacijama preuzimaju najveći dio posla očito znaju kako iskoristiti takve situacije pa s vremenom mogu poprimiti i takav način nastupa pred suradnicima. Dakle, i oni mogu početi provoditi bullying.

Snaga grupe
Unatoč brojnim studijama još nitko sa sigurnošću ne može potvrditi koliko je poželjno direktno se suprotstaviti nasilnom šefu, jer vrlo mali broj radnika to i čini pa je podataka za analizu premalo. Iako bi se na taj način žrtva vjerojatno najprije riješila nagomilanog stresa.

Za sada je još uvijek najprisutniji i onaj najstaromodniji način – grupno prigovaranje ili traženje utjehe među bližnjima. Zbog grupnog prigovaranja za vrijeme ručka ili zajedničkog druženja većina zaposlenika može se osjećati bolje, ali također radi i prvi korak ka razvoju grupne reakcije na zlostavljanje.

Sociolozi koji su istraživali moć suprotstavljanja grupe zbog zajedničkog neslaganja otkrili su da upravo grupno prigovaranje i okupljanje mogu prerasti u učinkovit otpor, ako su radnici ujedinjeni, dobro povezani i imaju povjerenja u visoki menadžment kojemu će priopćiti svoje probleme.

Najočajniji su najhrabriji
Jasniji odgovor na pitanje koji će se zaposlenik suprotstaviti nadređenom i u kojim okolnostima, mogla bi dati studija dr. Morilla i dr. Corrine Bendersky u kojoj sudjeluje 150 stručnjaka za ljudske resurse.
Na temelju preliminarnih rezultata, autori smatraju da su one osobe koje se kreću u kompaktnim skupinama i imaju jaku podršku te skupine manje sklone direktnom suprotstavljanju zlostavljaču. Umjesto toga, utjehu će potražiti u skupini.

Oni koji se ne smatraju djelom neke skupine, a očajni su i prijeti im gubitak posla, spremniji su zauzeti se za sebe i direktno se suprotstaviti šefu.

Većina ostalih zaposlenika "plesati će onako kako situacija diktira" i biti oprezni jer nastoje očuvati svoju poziciju, dok istovremeno traže izlaz iz takvog okruženja. (V.K.)

Izvor:
NY Times

www.moj-posao.hr