PROČITANO

779

PUTA

OD 14.01.2018.

Poznati medicinar lažirao 21 kliničko istraživanje

U želji za prvenstvom otkrića, mnogi znanstvenici posegnu za lažiranjem rezultata. Anesteziolog Scott S. Reuben našao se u središtu skandala koji je završio na sudu, Hwang Woo-suk nanio je štetu istraživanjima embrionalnih matičnih stanica

Piše: Tanja Rudež

ZAGREB - Dr. Scott S. Reuben, poznati anesteziolog iz američke savezne države Masachussetts, prošloga se tjedna našao u središtu skandala jer se otkrilo da je falsificirao rezultate čak 21 studije.

Ta su istraživanja objavljena u razdoblju između 1996. i 2008. godine, a u mnogima od njih dr. Reuben je izvještavao o blagotvornom učinku lijekova Bextre i Vioxxa, koji su povučeni s tržišta, te Celebrexa i Lyrice. Da su studije dr. Reubena “sumnjive” otkrilo se u Medicinskom centru Baystate u Springfieldu gdje taj anesteziolog radi. Naime, u svibnju prošle godine, tijekom rutinskog pregleda sažetaka istraživanja u tom centru, otkriveno je da dr. Reuben za svoje studije nije imao dozvolu bolničkog savjeta koji nadgleda kliničke pokuse. Pokrenuta je istraga koja je početkom ove godine pokazala da je Reuben falsificirao 21 studiju. Uredništva uglednih medicinskih časopisa u kojima su radovi objavljeni odmah su povukla radove. Istraga je, također, pokazala da je Reuben pet godina dobivao novac od kompanije Pfizer o čija je tri lijeka pohvalno pisao u svojim studijama. Cijeli predmet sada je na sudu, a upućeni tvrde da je to jedan od najvećih slučajeva prijevare u medicini. Navodimo 5 slučajeva najvećih znanstvenih prijevara, od kojih neke nisu otkrivene desetljećima.

1. Hwang Woo-suk: Od junaka do nacionalne sramote

Jedan od najvećih znanstvenih skandala izbio je 2005. godine, a u njegovu središtu je dr. Hwang woo-suk, prozvan “kraljem kloniranja”. Hwang, profesor na Sveučilištu Seul, početkom 2004. objavio je u časopisu Science rad o prvom kloniranom ljudskom embriju. U svibnju 2005. godine objavio je, također u Scienceu, da je iz kloniranih ljudskih embrija izolirao 11 linija matičnih stanica koje genetski odgovaraju 11 pacijenata oboljelih od raznih bolesti.

Postao je planetarno slavan, a u Koreji je slovio kao nacionalni junak. No, nekoliko mjeseci kasnije u međunarodnu javnost prodrle su informacije da je Hwang u istraživanjima koristio jajne stanice svojih suradnica. Dok se “kralj kloniranja” izvlačio najprije laganjem, a zatim priznanjem, otkrilo se da su rezultati njegovih senzacionalnih radovi u Scienceu bili lažni. Science je povukao radove, a Hwang je izgubio posao na Sveučilištu Seul te se povukao u provinciju Gyeonggi gdje se sada bavi kloniranjem životinja. Korejska vlada zabranila mu je istraživanja povezana s kloniranjem ljudskih embrija.

2. Jan Hendrik Schoen: Izmišljao rezultate da dobije Nobela

Za mladoga njemačkoga fizičara Jana Hendrika Schoena govorili su da ima “zlatne ruke” i da je “čarobnjak” jer je samo u tri godine objavio čak 80 radova, od kojih mnoge u prestižnim časopisima Nature i Science. Porijeklom Nijemac, doktorirao je s 27 godina, a zatim je prihvatio poziv iz američkog Bell Labsa, jedne od najpoznatijih istraživačkih i razvojnih institucija u svijetu. Od 1925. godine, kada je utemeljen, iz Bell Labsa izašli su deseci tisuća inovacija uključujući i neke koje su, poput tranzistora, lasera, mobitela ili komunikacijskih satelita izmijenili našu svakodnevicu.

Schoen se u Bell Labsu bavio istraživanjem supravodljivosti te nanotehnologijom, a u prosjeku svakih mjesec dana objavljivao rad u nekome od vrhunskih časopisa. Govorkalo se da je u uskom izboru za Nobelovu nagradu iz fizike, a on sam nije krio da mu je to glavna ambicija.

Išlo mu je izvanredno sve dok neki znanstvenici nisu pokušali ponoviti njegove rezultate. Kad im to nije pošlo za rukom, počeli su sumnjati u njihovu vjerodostojnost.?Naposljetku, pokrenuta je istraga koja je pokazala da je Schoen falsificirao 16 od 24 preispitivana rada.?Naposljetku je u jesen 2002. godine tada 32-godišnji Jan Hendrik Schoen najuren je iz Bell Labsa, a njegov je slučaj proglašen najvećom prijevarom u fizici u posljednjih 50 godina.

3. Čovjek iz Piltdowna: Najveća prijevara u paleontologiji

Amaterski arheolog Charles Dawson 1912. godine pronašao je u šljučanom jarku kod Piltdowna u Sussexu lubanju dotad nepoznate vrste hominida.

Eoanthropus dawsoni (tako je prozvan u Dawsonovu čast), ili čovjek iz Piltdowna, postao je odmah znanstvena i medijska senzacija. Proglašen je karikom koja nedostaje između čovjeka i njegovih majmunskih predaka te je kao takav izložen u glasovitom Prirodoslovnom muzeju u Londonu. Tamo je kao jedno od najvećih paleonotoloških otkrića 20. stoljeća bio punih 40 godina, a onda je krajem četrdesetih godina dr. Kenneth Oakley, koji je radio u Prirodoslovnom muzeju, posumnjao u njegovu autentičnost. Lubanja je podvrgnuta nizu analiza i 1953. godine zaključeno je da je najveće paleontološko otkriće zapravo najveća prijevara. Naime, lubanja čovjeka iz Piltdowna bila je složenac sastavljen od lubanje Homo sapiensa i čeljusti orangutana. Izbio je skandal i počela je potraga za osobom koja je smislila tako vještu i zapravo duhovitu prijevaru. Sumnja je pala na samoga Dawsona, ali kako je on umro 1916. godine, to se nije moglo utvrditi. Na popisu osumnjičenika za prijevaru našli su se i francuski isusovac Pere Teilhard de Chardin, koji se bavio palentologijom i geologijom, te sir Arthur Conan Doyle, tvorac slavnoga Sherlocka Holmesa. Doyle je 1912. godine napisao paleontološki triler “The Lost World”. Ipak, sve su to sumnje, jer se do danas nije razotkrilo tko je smislio piltdowsku prijevaru.

Trofim Lisenko: Čovjek koji je pokopao rusku znanost

Iako bez formalnog akademskog obrazovanja, Trofim Denisovič Lisenko (1898. -1976.), drmao je sovjetskom biologijom u doba Staljina. Odbacio je Mendeljeve zakone nasljeđivanja u korist teorija ruskog agronoma Ivana Vladimiroviča Mičurina te tvrdio da se postignute karakteristike mogu nasljediti već u idućoj generaciji. Primjerice, tako bi roditelji koji se bave bodybildingom mogli biti sigurni da će im djeca imati velike bicepse. Ovakva evolucijska hereza i danas se naziva lisenksizam.

Porijeklom iz seljačke obitelji, zaposlio se u Poljoprivrednom institutu u Kijevu, a 1928. godine ustvrdio je da je izmislio vernalizaciju (jarovizacija), postupak kojim se ozima pšenica pretvara u jaru. Ustvari, nije izmislio novu tehniku nego se koristio starom metodom ruskih seljaka. Tvrdio je da će tako utrostručiti ili učetverostručiti prinose. Iako se to se nije dogodilo, sovjetski su ga mediji gotovo 40 godina slavili kao “velikog znanstvenika iz naroda”.

Kada su ruski akademski znanstvenici iskazali skepsu prema njegovim postignućima, on ih je počeo cenzurirati i denuncirati tvrdeći da svojim laboratorijskim radom nisu pomogli sovjetskom narodu. Iako Staljinov miljenik, Lisenko je uspio zadobiti i naklonost Nikite Hruščova, a “detroniziran” je tek 1964. godine. Šteta koju je nanio biologiji i agronomiji bila je takva da su ga nazvali “grobarom ruske znanosti”.

Sokalova prijevara: Podvala američkim ljevičarima

Fizičara Alana Sokala toliko je nerviralo ljevičarenje u znanosti uredništva časopisa Social Text, koje je promoviralo ideje da je stvarnost društveni konstrukt, da je smislio “psinu”. Sokal, profesor na Sveučilištu New York, časopisu Social Text ponudio je tekst u kojem je fizičkim zakonima potkrijepio tvrdnje filozofa Michaela Foucoulta, Jacquesa Lacana i Luce Irugaray.

Sve je izmislio, no Social Text je objavio njegov članak. Istoga dana kad je rad objavljen, Sokal je u časopisu Lingua Franca obznanio da je riječ o znanstvenoj prijevari kojom se htio narugati uredništvu. Htio je provjeriti bi li vodeći časopis kulturnih studija objavio članak namjerno posut besmislicama ako bude dobro zvučao te povlađivao ideološkim stajalištima urednika.