Što učiniti kada vam osoba u zadnjim danima života, oboljela od neizlječive bolesti i koju čeka umiranje u teškim mukama, kaže da joj je trenutačno najveća želja eutanazija, “blaga smrt”.

Umrijet će za nekoliko mjeseci, možda i tjedana, u groznoj agoniji, a neće joj se moći pomoći, osim ako ne želite riskirati da vas država goni zbog ubojstva. U hrvatskom Kaznenom zakonu stoji da će onaj tko drugoga usmrti na njegov izričit i ozbiljan zahtjev, biti kažnjen od jedne do osam godina zatvora.

Licemjerno društvo
- Društvo je licemjerno i sebično. Da mogu, odmah bih se odlučila na eutanaziju. Znam kako ću umrijeti. Prije nekoliko dana sam prvi put shvatila kako je ribi kad je izvuku na suho jer su mi mišići u grlu zatajili i uhvatila me panika jer nisam mogla do zraka - rekla mi je teško hvatajući zrak bliska kolegica prije nekoliko dana u Kući brige sv. Polikarpa u Puli, gdje čeka kraj od rijetke, teške i neizlječive bolesti ALS (amiotrofička lateralna skleroza) koja joj “jede” mišićna vlakna.

Sve donedavno bila je uspješna novinarka i urednica, ali je bolest uzrokovala prekid veze između mišića i mozga pa muskulatura rapidno propada, a osoba naočigled obitelji i prijatelja lagano umire - tri do pet godina od prvih znakova bolesti.

Najteže joj je palo što više nije mogla pisati, a sada teško i govori. Bolest jedino ne pogađa mozak, tako da će osoba iz ovog teksta do posljednjeg trenutka biti svjesna stanja u kojem se nalazi: ne može micati niti jednim dijelom tijela, ne može više gutati - praktički je zarobljena u svome tijelu, a umrijet će od polaganog gušenja.

Vesna Škulić, saborska zastupnica SDP-a u kolicima, boluje od mišićne distrofije, bolesti koja je slična ALS-u.

- Jako dobro znam što je ALS. Puno je progresivniji od mišićne distrofije. U slučaju vaše kolegice, ako je to njezina želja, voljela bih da radi nje i osoba koje se nalaze u takvoj situaciji postoji eutanazija, jer umjesto da umru gušeći se u slini zbog otkazivanja mišića u grlu, trebalo bi joj dopustiti dostojanstvenu smrt. Oni koji su protiv eutanazije više misle na sebe i na svoje licemjerne moralne i etičke principe, te će iz svoje sebičnosti radije pustiti da se osoba uguši u teškim mukama nego da joj omoguće miran odlazak. Eutanaziji kao rješenju trebalo bi prilaziti od slučaja do slučaja, uz strogu kontrolu i jasno propisane kriterije - kaže nam Škulić, a dijelom se s njom slaže i Dorica Nikolić, državna tajnica u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi.

Skraćivanje agonije
- Ja sam uvijek za život, ali kada čujem s kakvim će se krajem susresti ta žena, mišljenja sam da bi tim ljudima trebalo pružiti, pod strogim nadzorom liječnika i države, pravo na izbor. Ako medicina ne može spriječiti agoniju, bolove, i ako gospođa inzistira, onda bi joj trebalo dati mogućnost da skrati muke. No, po meni to je zadnja solucija, a treba misliti i na osobe koje bi trebale izvršiti eutanaziju jer ako ne žele sudjelovati u samilosnom usmrćivanju, treba naći drugo rješenje - kaže Nikolić, dodajući da pitanje eutanazije zaslužuje širu raspravu.

Dr. Anica Jušić, specijalistica neurologije - koja se godinama bori kako bi Hrvatska dobila hospicije i ustanove u kojima će se umirućima olakšati zadnji dani uz pomoć medicine, odlazak u smrt - protivi se eutanaziji.

- Eutanazija je ireverzibilan čin. Bolesni traže eutanaziju obično nakon saznanja o fatalnoj dijagnozi. Što se kraj više približava, zahtjevi za eutanazijom sve su rjeđi. Patnicima treba umanjiti patnju, a ne jednostavno ih uništiti. Ozakonjenje eutanazije i u državama sa snažnim pravnim normama omogućava porast zloupotreba.

‘Teško je to pitanje’
Osim toga, time se prekidaju sva ona nastojanja /istraživanja za poboljšanje njege i ublažavanja patnje i umirućih i njihovih obitelji. Eutanazija je, osim toga, najjeftiniji oblik rješavanja problema i za zdravstvo i za obitelj. Moralni učinci su nesagledivi - kaže Jušić.

Za mišljenje smo upitali i Milicu Cvitković, Sinjanku koja se gotovo dva desetljeća bori s rakom dojke i prošla je brojne operacije, višekratne kemoterapije i zračenja.

- Ne znam što vam reći, teško je to pitanje za mene. Vjernica sam i znam da život treba štititi do zadnjeg trenutka i mislim da osobno ne bih tražila da me se usmrti - kaže nam ona, navodeći da bi pitanje eutanazije trebalo ipak ostaviti na odluku svakoj osobi pojedinačno.

Polovica Hrvata za ‘blagu smrt’
GFK centar za istraživanja iz Zagreba postavio je pitanje “Eutanazija je olakšavanje umiranja, bez nanošenja boli, a u svrhu prekida teške patnje pacijenta - neizlječivo bolesne osobe.
Jeste li za to da se zakonski regulira primjena eutanazije u Hrvatskoj?”.
Između 1000 ispitanika iz cijele zemlje, njih čak 54 posto dalo bi priliku umirućima da dobiju “blagu smrt”.
Zanimljivo je da su za eutanaziju prvenstveno mlađi građani - oni od 18. do 35. godine života, dok su osobe starije od 64 godine u velikom postotku protiv eutanazije.
 
Legalizirana u Nizozemskoj
Dok je u Hrvatskoj eutanazija zabranjena, a “usmrćivanje na zahtjev” kažnjivo je zatvorskom kaznom, u većini zemalja pitanje eutanazije nije zakonski regulirano, ili se preko takvih slučajeva, kada je usmrćen smrtno bolestan pacijent ili onaj u velikoj patnji, prešutno prelazi.
Eutanazija je legalizirana u Nizozemskoj: u toj zemlji osobe starije od 16 godina u svojoj “medicinskoj oporuci” mogu izabrati eutanaziju u strogo propisanim situacijama. U Francuskoj, Japanu, Australiji, Južnoj Africi, Švedskoj blagonaklono se gleda na eutanaziju osoba koje teško pate ili im je smrt neizbježna.
 
Dostojanstven odlazak
Eutanazija se tumači kao pravo osobe koja pati ili je čeka “teška smrt” na dostojanstveno umiranje iz samilosti. Postoji, između ostalih vrsta, aktivna eutanazija kada se osobu usmrćuje na zahtjev, zatim pasivna kada se propuštaju učiniti medicinski koraci koji bi osobi produžili život (priključenje na respirator), ali je ne bi izliječili. U pojedini zemljama postoji i oporučna eutanazija.
 
EUTANAZIJA DA ILI NE?
Sačuvati život, ali i olakšati muke
ARSEN DEDIĆ, pjesnik opće prakse
Teško pitanje, odgovor nije ni ne, ali ni da. Ja ne bih mogao nekoga eutanizirati, a opet s druge strane ne bih mogao nekome oduzeti ni pravo da umre blagom smrću.

VERA FOLNEGOVIĆ ŠMALC, psihijatrica
Ljudima treba olakšati patnju, usredotočiti se na izgradnju hospicija i ustanova za umiruće, kojima će se posvetiti velika pažnja u njihovim zadnjim danima, ali nisam za eutanaziju. Strah me i zloupotreba.

Dr. NEVEN LJUBIČIĆ, bivši ministar zdravstva
Čvrsto ne! Ozakoniti eutanaziju je poraz liječničke struke. Svaki dan koji čovjek poživi je dar.

DRAGO PILSEL, teolog
Eutanazija da, ali u završnoj fazi života bolesnika, uz strogu kontrolu i izrazitu želju umirućega.

VESNA KESIĆ, nevladina aktivistica
U načelu da, ali o svakom slučaju treba napose odlučivati. Najvažnija je želja osobe i njezino stanje.

TVRTKO JAKOVINA, povjesničar
Da! Ako su sve šanse iscrpljene, zašto ne dati nekome humanu smrt, i zašto ga gledati da pati.

PETAR ŽUNIĆ, pastor Evangeličke crkve
Ne, jer Bog je taj koji nam daje život i taj koji odlučuje kada ćemo umrijeti.

ANNA MARIA GRUENFELDER, teologinja
Za eutanaziju kao direktno usmrćivanje nisam, ali sam za kvaliteno praćenje u procesu umiranja da bi se što više olakšalo pacijentu.

NEVA TOLLE, nevladina aktivistica
Veliko da! Osobi kojoj nema izlječenja i slijedi joj umiranje u teškim mukama treba omogućiti eutanaziju
 

www.slobodnadalmacija.hr