Danuta Misiuda*

Zborna crkva Sv. Vlaha u Dubrovniku kulturno je dobro i spomenička cjelina najviše kategorije, osobite kulturnopovijesne i umjetničke vrijednosti, a za sam Grad ima naročito značenje kao hram posvećen njegovu vjekovnom zaštitniku i zagovorniku.

U svetištu, koje je žarište crkve, nalaze se dvije istaknute cjeline crkvene opreme nastale namjenski, upravo za ovaj prostor tijekom prve četvrtine XVIII. stoljeća, u oblicima zrelobaroknog stilskog izraza – glavni oltar, posvećen svetom zaštitniku Grada i čitave Republike, i orgulje u raskošno rezbarenom pozlaćenom kućištu s pripadajućom korskom ogradom. Izrađene i postavljene 1720. godine, ubrzo nakon završetka izgradnje crkve, kućište i ograda rad su talijanskih majstora – drvorezbara i pozlatara braće Vissiani i dubrovačkoga slikara Petra Matejevića–Mattei.

Drveno kućište orgulja (5,5 x 3,8 m), izrazito ukrasnog zamisla, jedno je od najljepših baroknih kućišta u Hrvatskoj, a s ogradom pjevališta (4,5 x 6,7 m), urešenom na isti način, čini jedinstvenu cjelinu smještenu u dnu svetišta crkve Sv. Vlaha.

Donji dio, jednostavna pravokutnog oblika, pogledu je zaklonjen ogradom pjevališta i zatvoren vratima koja omogućuju pristup mehanizmu orgulja.

Gornji, ukrasni dio u osnovi je pravokutnog oblika.

Dvije snažne volute u obliku puža nose profilirani vijenac, u sredini ukrašen biljnim motivima. Nad njim se, s obje strane otvora za svirale, nalaze bogato rezbareni ukrasi sastavljeni od donjega, pužolikog oblika i gornjega, akantova lista savijena u obliku slova S. Kućište završava kruništem, ispunjenim rezbarenim ukrasnim motivima akanta, vitica, pužolikih i školjkastih oblika i kerubinskih glavica.

Kao što je uobičajeno na baroknim kućištima orgulja, i na ovima su likovi anđela svirača. Dvojica anđela stoje uz prospekt sa sviralama, a druga dvojica sjede na kruništu držeći rezbarene trublje i malene knjige.

Ograda pjevališta, razvedenog, višestruko lomljenog tlocrtnog oblika, proteže se čitavom širinom svetišta. Sastoji se od središnjega, izbočeno zaobljenog dijela i od bočnih stranica sastavljenih od po dvije ravne plohe spojene pod tupim kutom. U sredini svake plohe ograde nalazi se po jedna slika (ukupno ih je sedam) tematski vezana uz život sv. Vlaha odnosno glazbenu umjetnost. Oko slika profilirani su okviri i nizovi biljnih ukrasa. Spojevi bočnih ploha istaknuti su okomitim festonima, sastavljenim od raznovrsnoga lišća i voća. Gornji i donji dio oplošja istaknuti su višestruko profiliranim vijencima. Nad središnjom, zaobljenom plohom ističe se motiv školjke od koje se spuštaju bogato rezbarene girlande. Nad bočnim ravnim plohama rešetkaste su pregrade, urešene također motivima školjki, voluta i biljnim ukrasima.

Podnožje ograde ljevkastog je oblika, sužava se prema sredini i oslanja na profiliranu kamenu konzolu. I taj je dio ukrašen rezbarijama s motivima stiliziranog akanta, školjki i voluta.

Investitori radova na kućištu orgulja i pjevalištu s početka XVIII. st., a slijedom toga i barokni majstori, izvođači radova, pri ukrašavanju ove cjeline nisu nimalo štedjeli. Čitavo kućište orgulja kao i ograda pjevališta bogato su pozlaćeni na svim svojim dijelovima, kako na konstruktivnim nosivim elementima tako i na ukrasnim rezbarijama.

U svom su radu majstori–pozlatari primijenili poliranu, sjajnu pozlatu obradivši tako sve profilirane vijence, volute, akantovo lišće, školjke, girlande i festone, dok su ravne plohe konstruktivnih dijelova pozlaćene tehnikom nesjajne pozlate i djelomice puncirane. I boja puti anđela svirača prikazana je nesjajnom pozlatom, a kosa, draperije i glazbeni instrumenti poliranom pozlatom.

Izmjenjujući tako dva tipa pozlate barokni su majstori postigli ravnotežu i sklad razigranih, dinamičnih i iskričavih rezbarenih ukrasa s jedne te mirnih, ravnih, nosivih elemenata konstrukcije s druge strane.

Orgulje i pjevalište u svetište su postavljeni kratko nakon završetka gradnje crkve, na što upućuje godina 1720. upisana u kredni sloj pri vrhu lijeve volute na postamentu kućišta. Uz taj se broj naziru još neka slova i znakovi, međutim, zbog nepovratnih oštećenja, nije moguće točno pročitati o čemu je riječ.

Drvorezbarske i pozlatarske radove izveli su talijanski majstori Valentino Vissiani i njegov brat koji, kao i slikar Matejević, tih godina rade i u riznici prvostolnice Sv. Marije Velike, najvažnijem i najkompleksnijem dubrovačkom umjetničkom projektu 20-tih godina XVIII. st. Usporedba rezbarenih oblika i motiva kao i tehničkih rješenja u Riznici i na cjelini orgulja i pjevališta u crkvi Sv. Vlaha nedvojbeno potvrđuje tu atribuciju.

Sve slike na ogradi pjevališta rad su domaćega, dubrovačkog slikara Petra Matejevića (1670.–1726.) koji je započeo nauk kod slikara Benka Staya, a nastavio potom u Mletcima i Napulju. Utjecaj toga školovanja osjeća se u svim njegovim radovima, u kojima se isprepliću mletački maniristički kolorit s dekorativnim elementima napuljskog baroka.

Na kućištu orgulja ispisana je još jedna godina: 1880., s desne strane postamenta, ispod vijenca, što bi odgovaralo godini jedne od obnova ovog spomenika.

Fonički dio orgulja restauriran je 2001. godine pod vodstvom specijalista-restauratora instrumenta Wolfganga Brauna.

Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski zahvat na kućištu orgulja i ogradi pjevališta, kontinuirano je trajao od 2003. do 2008. godine. Proveo ga je Hrvatski restauratorski zavod, a platilo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Radovima su bili obuhvaćeni svi konstruktivni, ornamentalni i figuralni dijelovi kućišta i ograde, što je uključivalo: dezinsekciju, uklanjanje nečistoće, čađe i mjestimičnih skorašnjih naliča, podljepljivanje odignutog krednog sloja s pozlatom, rezbarenje nedostajućih detalja, polaganje kredno-tutkalne podloge, priprema podloge za pozlatu, pozlaćivanje i retuš pozlate 22-karatnim zlatnim listićima i zlatnim prahom, ponavljajući time izvorni način ukrašavanja i tradicionalnu tehnologiju.

U radnoj su skupini sudjelovali restauratori-konzervatori: Danuta Misiuda, Lejla Koščević, Tjaša Kolačko, Ivana Pegan Baće, Vanina Topić, Antun Deglin, Juraj Ivandić, Josip Cvrtila, Krešimir Valentak i Jurica Škudar.

konzervatorica–restauratorica savjetnica iz Zagreba; dmisiuda@h-r-z.hr