Precizno premjeravanje cijelog kompleksa Teotihuacana pod vodstvim Millona sa Sveučilištu u Rochesteru, poslužilo je kao osnova za istraživanje matematičkih i astronomskih aspekata kompleksa. Dovoljan je samo jedan pogled na plan Teotihuacana da se osjeti postojanje jasne ideje kojom je vođena izgradnja grada.
MODUL
Već je Millon primjetio da se dužina od približno 57 metara i njeni višekratnici javljaju više puta - osnovica Mjesečeve piramide je 171m (3x57m), osnovica Sunčeve piramide je 228m (4x57m). Duž Puta Mrtvih postoje oznake na 114m (2×57m), 342m (6×57m) i 399m (7×57m). Ovo je dalo povoda za traženje modula - osnovne mjere svake sakralne građevine, čije dimenzije se preko takvog modula izražavaju u posebnim brojevnim odnosima.
Amerikanac Hugh Harleston Jr., koji je četvrtinu stoljeća proveo u proučavanju i premjeravanju Teotihuacana, došao je do vrijednosti od 1,059m - duljine za koju je smatrao da su je graditelji Teotihuacana koristili prilikom planiranja cijelog ceremonijalnog kompleksa. Nazvao ju je hunab i dao joj oznaku H. Otkrio je da veličina od šest hunaba (6,354m) iznosi milijunti dio polarnog polumjera Zemlje 6354km (točnije 6356km).
Sličnu povezanost mjernih jedinica i dimenzija Zemlje otkrili su John Herschel i Charles Piazzi Smyth, proučavajući dimenzije Velike piramide. Stopa i lakat kojim se dimenzije Velike piramide izražavaju u "lijepim" brojevima1, povezane su s veličinom Zemlje2.
Zanimljivo je da se, osim u hunabima, neke dimenzije Teotihuacana mogu zgodno izraziti i u mjerama koje su korištene na drevnom Bliskom Istoku.
CEREMONIJALNI KOMPLEKS
Osnovni dijelovi ceremonijalnog kompleksa čine tri piramide (Sunčeva piramida, Mjesečeva piramida i piramida Quetzalcoatla) i Put Mrtvih - avenija koja povezuje cijeli kompleks. Duljina ceremonijalnog kompleksa iznosi 2400m (2268H) i iznosi točno 14 duljina Mjesečeve piramide.
Udaljenost od Mjesečeve do Sunčeve piramide iznosi 800,6m (756H), što je točno jedna trećina duljine cijelog kompleksa.
Visine piramida čine niz brojeva:
Sunčeva piramida 63H = 3x21H (66,7m)
Mjesečeva piramida 42H = 2x21H (44,5m)
Piramida Quetzalcoatla 21H = 1x21H (22,2m)
SUNČEVA PIRAMIDA
O točnim dimenzijama građevina može se samo nagađati jer je cijeli kompleks bio u ruševinama. Podaci kojima raspolažemo su dimenzije rekonstrukcija koje su izvršili arheolozi, a kojima neki stručnjaci osporavaju vjernost originalu.
Osnovica Sunčeve piramide se uzima oko 228m, prema Harlestonu 218H (230,9m), to je u bliskoistočnim mjerama 750 stopa ili 500 lakata (231m) - gotovo isto koliko i Velika piramida u Egiptu (oko 230m), ali je od nje dva puta niža. Visoka je "samo" 66,7m (u bliskoistočnim mjerama 216 stopa ili 144 lakta).
Sunčeva piramida u svojoj konstrukciji krije jednu zanimljivost. Ima nekoliko stupnjeva, a dio četvrtog stupnja je strmiji, samo 19,5° otklonjen od okomice. Budući da se ova piramida nalazi na 19,7° sjeverne zemljopisne širine, Harlestonu je to dalo povoda da promatra sjenu na njenoj sjevernoj strani. Očekivao je da će Sunce na proljetnu ravnodnevicu prvi puta osvijetliti tu stranu piramide, međutim, očekivana pojava nastupila je tek dva dana kasnije.
Umjesto očekivane pojave otkrio je drugu, čudniju pojavu. Kada je Sunce na proljetnu ravnodnevicu prolazilo najvišu točku na svojoj dnevnoj putanji, na tom strmijem dijelu piramide, tijekom samo jedne minute sjena je nestala sa zapadne strane. Ako ovo nije slučajni efekt pogrešne rekonstrukcije, onda je Sunčeva piramida vrlo precizan astronomski "sat" za određivanje proljetne ravnodnevice.
PEĆINA
Ispod Sunčeve piramide nalazi se tajanstvena pećina. Njen ulaz je smješten kod početka stepeništa same piramide, a hodnik vodi stotinjak metara u dubinu, prema središtu piramide. Tamo se otvara u prostor s četiri udubljenja.
Zanimljivo je da je još daleke 1930. godine francuski rašljar (radiestezist) Paul Berger upozorio na njeno postojanje. To je učinio na daljinu, iz Europe, samo promatrajući fotografiju piramide. Tvrdio je da je ulaz zatrpan, ali da oko tri metra ispod prve razine piramide postoji hodnik koji vodi prema središtu piramide.
Arheolozi koji su tada radili na iskapanjima Teotihuacana nisu ozbiljno uzeli ovu tvrdnju. Začudo, nekoliko decenija kasnije čak je probijeno više tunela u dubinu piramide kako bi se istražila njena struktura i moguće pronašla kakva velika grobnica, a jedan od tih tunela prokopan je neposredno iznad prirodnog hodnika.
Tek je u jesen 1971. jedan arheolog primjetio da se tlo na početku stepeništa usljed jakih kiša uleglo. Počeo je istraživati i otkrio polurazrušeno stepenište koje je vodilo dolje do ulaza prirodne pećine. Iskapanja koja je potom vodio Jorge Acosta potvrdila su Bergerovo viđenje.
Istraživanja su pokazala da je pećina bila poznata prije gradnje piramide i da je čak mogla odrediti samu konstrukciju piramide. Vanjsko se stepenište podudara s prilaznim hodnikom. Fasada hrama na vrhu piramide bila je okrenuta na zapad, prema planini Cerro Colorado, prema kojoj je usmjeren i sam prilazni hodnik pećine.
Ova pećina je možda najsvetije mjesto Teotihuacana, mjesto na kojem je svijet rođen.
MJESEČEVA PIRAMIDA
Nalazi se na sjevernom kraju Puta Mrtvih. Duga je 162H (171,56m), a visoka je 43m. Ona je na najvišem dijelu terena, tako da je njen vrh u razini s vrhom Sunčeve piramide (2223m iznad razine mora).
CITADELA I QUETZALCOATLOVA PIRAMIDA
Citadela (od španjolskog Ciudadela) je veliki uređeni prostor na južnom kraju Puta Mrtvih. Uz piramidu Quetzalcoatla tu se nalazi i niz manjih piramida. Zid Citadele je dug 399,48m (1296 stopa ili 864 lakta) (1296000 je broj sekundi punog kuta 360×60×60=1296000, a 24×60×60=86400 broj sekundi u jednom danu)
Piramida Quetzalcoatla je duga 63,54m (60H), a visoka 22m.
Prema Harlestonu, Citadela s Quetzalcoatlovom piramidom je umanjeni model Zemlje, jer je duljina zida Citadele stotisućiti dio opsega Zemlje, a osnovica piramide je stotisućiti dio polumjera Zemlje. Isto tako, raspored manjih hramova, po četiri na sjevernoj, južnoj i zapadnoj platformi Citadele, daje naslutiti da su oni mogli biti u funkciji kalendara. Imaju po četiri stepeništa s po 13 stepenica, ukupno 52 stepenice, a 13 i 52 su temeljni brojevi svih kalendara Srednje Amerike.
OSI I MARKERI
Postoje dvije osnovne osi prema kojima se ravnao cijeli grad.
Glavnu os koja leži približno sjever-jug (otklonjena je od meridijana 15,5° na istok) čini Put Mrtvih kako su ga nazvali Azteci, vjerujući da su humke duž tog puta grobnice drevnih kraljeva Teotihuacana. Ova je os usmjerena prema svetoj planine Cerro Gordo.
Druga os leži okomito na Put Mrtvih i na zapad je usmjerena prema točki na horizontu gdje zalazi zvjezdani skup Plejada (Vlašića). One dodiruju horizont iznad planine Cerro Colorado (u točki koja je 14°40´ otklonjena od zapada prema sjeveru).
Anthony Aven, stručnjak u novoj disciplini – arheoastronomiji, tvrdi da se na dan kada je Sunce u zenitu iznad Teotihuacana, oko 18. svibnja, događa helijakalni izlazak Plejada. Prema drugoj teoriji, Plejade 12. kolovoza zalaze za horizont neposredno nakon Sunca. Ovaj dan je važan u kalendarima Srednje Amerike, jer se 12. kolovoz 3114. g. pr.Kr. uzima kao početak kalendarskog ciklusa. Pećina ispod Sunčeve piramide usmjerena je prema istoj točki na horizontu.
Kakav god bio razlog za postojanje ovih osi, one su smatrane dovoljno važnim da se i sam tok rijeke San Juan promijeni u skladu s ovim osima.
Da astronomska orijentacija nije prozvoljna teorija nadobudnih "teotihuacanista" pokazalo je otkriće markera, oznaka u kamenu u obliku križa i koncentričnih krugova. Linije kojima su iscrtani, zapravo su nizovi u kamenu izdubljenih rupica dubokih oko jedan centimetar i oko dva centimetra u promjeru.
Prvi marker je otkrio američki arheolog Oliver G. Ricketson, 1937.god. Križ je formiran od 81 rupice (po dvadeset rupa za svaki krak križa i jedna u sredini). Najsloženiji marker, nazvan Trostruki Križ, pronađen je zapadno od Puta Mrtvih, nasuprot Sunčeve piramide.
Na prostoru Srednje Amerike - od sjevernog Meksika do Guatemale - otkriveno ih je sedamdesetak.
Harleston je zaključio da su markeri točke odakle se promatralo odabrane astronomske pojave, osobito gibanje Sunca (izlasci i zalasci Sunca na dane suncostaja, ravnodnevica i zenitnih prolaza). Dokaz ove ideje dao je sam Harleston. Proračunao je da u smjeru od 65° mjereći od juga prema zapadu, oko 14 kilometara od Sunčeve piramide, na visini oko tristo metara iznad doline Teotihuacana, mora postojati jedna markirna točka. Kut od 65° tvori sa sjeverom točka na istočnom horizontu na kojoj je pojavljuje Sunce 21. lipnja, na dan ljetnog suncostaja.
Tri ekspedicije arheologa amatera na čelu s Harlestonom tražile su ovaj marker, ali bez uspjeha. U novom pokušaju, Harleston je odlučio noćiti uoči ljetnog suncostaja na brežuljku Chiconautla, na mjestu gdje je očekivao da se nalazi traženi marker, a onda u zoru promatrati izlazak Sunca. Po njegovom računu, Sunce se trebalo pojaviti točno iznad svoje piramide. Svu noć je kišilo, jer je bila sezona kiša, tako da se ujutro jedva na trenutak pokazao blijedi obris Sunčeva diska iznad piramide. Ali, zahvaljujući upravo lokvicama koje su nastale u njegovim rupicama, Harleston je otkrio traženi marker, samo šezdesetak metara iznad mjesta gdje je proveo noć. To je čuveni marker Uac Kan 1.
Graditelji Teotihuacana postigli su potpuni sklad između zemlje, neba i vremena. Nigdje ta veza nije tako očigledna kao u ovom čudesnom gradu. On je veličanstveni dokaz onoga što se moglo naslutiti kod piramida u Egiptu, Stonehengea u Engleskoj, megalitskih struktura,... da je drevni čovjek smatrao važnim uspostaviti ovu vezu neba i zemlje.
_____________
1 Osnovica Piramide je 750 stopa ili 500 lakata.
2 Sustav mjera (Mezopotamija i Egipat).
1stopa=4dlana=30,8cm
1lakat=6dlanova=46,2cm
1hvat=6stopa=4lakta=24dlana=1,848m
1stadij=100hvati=184,8m
1milja=10stadija=1848m (1´ zemljopisne širine)
21600milja=60×360milja=opseg Zemlje
Ivan Tomašević
Iz: časopisa NOVA AKROPOLA, broj 18
http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Arhitektura/Detail.aspx?Sifra=21205240626