Piše: Patricia Kiš
Foto: Jure Mišković/Cropix
Najnoviji prijepor zbog crkve u Udbini ponovno je potaknuo pitanje o tome kakvu sakralnu arhitekturu imamo
Mišljenja se mogu sumirati na sljedeći način: ovo što je krenulo u gradnju jeftina je kopija starih crkvica i postat će arhitektonskom katastrofom, kakva dugo nije viđena.
Biskup odustao od natječaja
Još nije kasno da se taj fijasko riješi. Dovoljno je da se nastavi graditi prema prvonagrađenom radu arhitekta Nikole Bašića. Iako je na legalnom natječaju Bašićev projekt odnio prvu nagradu, gospićko-senjski biskup Mile Bogović na pola je puta odustao od gradnje, zbog, kako kaže, velikih troškova. No Bašić tvrdi suprotno: napravio je novi troškovnik, kako je i bilo traženo.
Izdano je i posebno glasilo Crkve hrvatskih mučenika u Udbini, gdje se navode imena intelektualaca koji sjede u glavnom odboru ove crkve, a među njima je i Igor Zidić. Bašićeva je razumljiva želja “suprotstaviti se promociji kiča najniže razine koji se želi ostvariti pod naslovom nacionalnoga mučeničkog svetišta”.
Zanimljivo je da to nije prvi sukob zadarskog arhitekta Nikole Bašića sa crkvom - kada Sv. Mati Slobode na Jarunu u Zagrebu nije bila sagrađena prema njegovu planu, on je odustao potpisati projekt. S druge strane, Bašić je autor nekoliko najljepših primjera sakralne gradnje u Hrvatskoj. Većina se slaže s tim da je crkva Sv. Josipa u Ražinama pokraj Šibenika iz 1999. vjerojatno i najbolji primjerak naše suvremene sakralne arhitekture.
Bašić, naš aktualni predstavnik na Venecijanskom bijenalu arhitekture, projekt u Ražinama gradio je na mjestu postojećega, neuglednog prostora za bogoslužje, iz socijalističkih vremena. Tu gradnju ne ruši, nego je zadržava i uklapa kao dio crkve. U kamenom zidu ugrađen je motiv starohrvatske preslice sa zvonima, što je već postalo ikoničkom slikom te crkve. I sam Bašić navodi da je riječ o njegovu najdražem projektu.
Aula Pape Ivana Pavla II.
- Ova je crkva nevjerojatno brzo prihvaćena kao urbani i vjerski simbol jedne periurbane zajednice. Ražine su dobile vedutu za prvu razglednicu, toliko prepoznatljivu da na njoj i ne mora pisati “pozdrav iz Ražina”. Na toj sam crkvi provjerio i potvrdio svoju tezu da je moguće ostvariti arhitektonsku osobnost na vrijednostima lokalne kulture i kulturnog naslijeđa, a da to ne djeluje kao anakrona gesta.
Od novijih projekata vrijedi izdvojiti nedavno otvorenu Aulu Pape Ivana Pavla II. u Rijeci, pokraj franjevačkog samostalna iz 15. stoljeća te crkvu Gospe Trsatske, čiji su autori Saša Randić i Idis Turato. Aula je ušla u ovogodišnji hrvatski izbor za konkurenciju Mies van de Rohe nagrade, bila je na svjetskom festivalu arhitekture u Baceloni, u konkurenciji za najbolji religiozni objekt, a reportažu o njoj objavit će i ICON magazine.
| aula Ivana Pavla II, Rijeka Randić-Turato, 2008. Bila je na Svjetskom festivalu arhitekture u Barceloni u konkurenciji religijske arhitekture, pokazat će je u ICON magazinu, natječe se za Mies van de Rohe nagradu |
 |
| crkva Hrvatskih mučenika, Čavoglave Gorana Banić i Emil Šverko, 2007. Crkvu je financirao pjevač Marko Perković Thompson, a smatra se jednim od boljih sakralnih objekata, te je bila u konkurenciji za najbolje arhitektonsko ostvarenje |
 |
| crkva Sv. Ivana Evangelista, Utrine Andrej Ucytil i Renata Walgoni, 2007. Sasvim je netipična hrvatska crkva. Izgleda poput skulpture okružene velikim neboderima Novog Zagreba |
 |
| crkva Sv. Josipa u Ražinama pokraj Šibenika Nikola Bašić, 1999. Motiv starohrvatske preslice ugrađen na zvonik već je postao ikonom, a sam autor kaže da mu je to najdraža crkva jer ju je narod dobro prihvatio |
 |
| crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Škabrnja Igor Pedišić, 2005. Crkva je napravljena nakon što je arhitekt dobio nagradu na natječaju, što je, smatra se, mnogo bolji put za kvalitetno arhitektonsko ostvarenje od direktne pogodbe |
 |
Nizozemski teoretičar arhitekture Hans Ibelings smatra da su u tom radu autori uspješno izbjegli zamku izjednačavanja simbolizma tog žanra s jednodimenzionalnom monumentalnošću. Inovativna je i upotreba materijala - terakote, materijala koji je inače osuđen na jednoličnu upotrebu u trgovačkim i komercijalnim centrima. Na različitim se mjestima monolitne građevine nalaze otvori koji omogućuju ulazak sunčeve svjetlosti. Tako se stvara i određena likovnost, a najbliži je pandan op art. Unutrašnjost je apstraktna, a sve su u potpunosti osmislili sami autori, čak i stolice. Inače, pitanje uređenja unutrašnjosti bila je kap koja je i Mili Bogoviću i Nikoli Bašiću prelila čašu. Arhitekt Bašić tražio je kontrolu nad uređenjem interijera, a Mile Bogović mu to nije dopustio.
Crkva je težak investitor
Za crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije iz 2005. smatra se kako je jedan od reprezentativnijih primjera naše sakralne arhitekture, pa smo pitali autora Igora Pedišića kakva su bila njegova iskustva s gradnjom. - Moj je projekt pobijedio na natječaju i oni su se držali toga plana, pa je rad uspješan. Crkva je težak investitor, to će svaki arhitekt priznati, no u konkretnom slučaju, dok sam radio u Škabrnji, nisam imao mnogo problema. Budući da sam pravio crkvu kao dio obnove na ratom razorenim područjima, izmijenjalo se nekoliko izvođača zbog financijske konstrukcije.
Crkva u Škabrnji u arhitektonskom je pogledu specifična po tome što je iznad elipsoidne baze postavljeno otvoreno drveno krovište pravokutnog tlocrta. - Najlošiji su primjeri sakralne gradnje oni kada se izravno pogađa na terenu, a najbolji su nastali putem natječaja - kaže Pedišić.
Iako su najlošiji primjeri crkvene gradnje bili devedesetih godina, u vrijeme potpunoga kaosa gradnje crkava, natječaji su samo djelomice uspjeli podići sliku. Teoretičar arhitekture Maroje Mrduljaš smatra da je jedna od najvećih mana razdoblja pokušaj da se često nejasno definirana “sakralnost” prostora “postigne introvertnom, kvaziasketskom uzvišenom atmosferom ili monumentalnim formatom, kao i teza da crkveni objekt treba biti spomenik - znak u okolišu”.
Crkva kao umjetničko djelo
Ipak, 1991. godine nastali su prvi nacrti za crkvu u Utrinama, koja je nakon dugih građevinskih radova otvorena tek prošle godine. Iako njezinim nedostatkom smatraju lokaciju, jer je ugurana između gradskih prometnica i velikih nebodera, crkva Renate Waldgoni i Andreja Ucytila smatra se jednim od boljih ostvarenja sakralne arhitekture.
Crkva izgleda poput umjetničkog djela - skulpture ubačene među nebodere Novog Zagreba i netipična je u našem kontekstu. Uz tu crkvu, u konkurenciji za najbolje ostvarenje bila je i crkva u Čavoglavama, čiji je naručitelj grad Čavoglave, financijaš pjevač Thompson, a arhitekti Gorana Banić i Emil Šverko.
Njihov kolega Nikola Bašić tu crkvu naziva “rafiniranom arhitektonskom minijaturom”. Čistoća i jednostavnost, poštovanje tradicije i suvremeni pristup, ono je što oduševljava kod te crkve.
U dobre primjere ubrajaju se i crkva na Trnju i Sv. Mihajla u Dubrovniku Penezića i Rogine, Sv. Jurja na Pagu Nenada Fabijanića, kapelica Roberta Someka u Klaićevoj... Mrduljaš zaključuje da je samo nekolicina arhitekata sposobna apsolvirati temu sakralnosti.
Ivan Oštrić: Najlošije crkve u Benkovcu, Kistanjama...Kada je riječ o lošim sakralnim objektima, jedno je jasno: ima ih mnogo više nego kvalitetnih gradnji. Iako Crkva nije jednostavan naručitelj, krivnja je obostrana: i sami arhitekti nisu do kraja osvijestili kako pristupiti toj tipologiji na zadovoljavajući način.Arhitekt Ivan Oštrić smatra da je od 300 sakralnih objekata, koliko ih je podignuto u posljednjih petnaestak godina, moguće izdvojiti tek desetak zrelih ostvarenja. Ostali manje-više pripadaju u onu drugu skupinu. Zadarski arhitekt smatra da je najveći problem ipak u naručitelju. - Crkva često podilazi lošem ukusu, onome za što se smatra da će narod voljeti. Interijer stoga ukrašavaju pseudodekoracijama koje nisu umjetnički vrijedne - ističe. Kao loše primjere navodi crkvu u središtu Benkovca, crkvu Sv. Vida u Okučanima ili onu u Kistanjama. Primjer crkve u Kistanjama ističe i arhitekt Igor Pedišić: - Crkva je neprimjerenih proporcija, ali se ljudima sviđa. Prepuštanje gradnje projekata lokalnoj zajednici i teoretičar arhitekture Maroje Mrduljaš smatra jednim od ključnih pitanja. - Crkva je kao institucija skrb nad sakralnom gradnjom neodgovorno prepustila lokalnim sredinama. Taj lokalizam rezultira vulgarnim oblicima populizma - ističe. Problem je i lokacija. Dugo se i nije previše razmišljalo o gradnji crkava, a nakon pola stoljeća slijedila je euforična gradnja crkvi koje nisu bile predviđene urbanističkim planovima. - Primjeri u splitskim predgrađima ili u Kistanjama upozoravaju na to da trend sakralnoga populističkog kiča ne jenjava - navodi Oštrić. |
irida
bglavac
