Smještaj savršen, hrana jednolična, a Ivano Balić kuha najbolju kavu
Piše: Hrvoje Slišković
Foto: Drago Sopta/CROPIX
http://www.jutarnji.hr/peking/clanak/art-2008,8,12,,129618.jl
Jedan od impresivnijih objekata u Selu je restoran u kojem istodobno može jesti oko 5000 ljudi
PEKING - U odnosu na Atenu ovo je diskoteka. Posebno za naše uobičajeno oskudne uvjete - komentira smještaj u Olimpijskom selu boksač Mario Šivolija koji nakon uvodnog nokauta protiv Tamurija živi bezbrižnije dane.
- Ljudi moji, ni meni nije bilo lako nakon toga. Danas je izišao iz bolnice i odmah mi je lakše - kaže borac iz Omišlja.
U prizemlju objekta, uz urede, nalazi se i dnevni boravak, mjesto na koje, bilo da se dolazi ili odlazi, navrati svaki sportaš. Nitko ne želi proći, a da ne vidi što je novog “kod naših”. Mjesto je to na koje stižu prve informacije o rezultatima, dijeli se veselje ili pruža utjeha. Za vrijeme našeg posjeta, u sat vremena vožnje udaljenom Shunjiu, braća Nikša i Siniša Skelin veslala su u repesažu. Ivan Ljubičić bio je najbliži informacijskom terminalu na koji stižu podaci sa svih olimpijskih borilišta.
- Stigli su drugi, to mora biti dovoljno za polufinale - prenio je Ljubičić vijest ostalima koji su radoznalo čekali.
U trenucima našeg dolaska zgrada u kojoj su smješteni Hrvati bila je uglavnom pusta. Košarkaši, vaterpolisti i rukometaši bili su na treningu, Čilić odrađivao posljednje gemove u pobjedi protiv Monaca. Vratio se zajedno s Ljubičićem koji mu je u ta dva dana bio “sekundant”. Nakon pobjede jedinog našeg tenisača koji je nastupio u olimpijskom turniru, osmijeh mu nije silazio s lica. Za to je imao dva razloga. Pobjedu u prvom kolu i...
- Život u Olimpijskom selu je odličan, potpuno drukčiji od onoga s čime se inače srećemo. Kada bi inače mogli provesti toliko vremena s drugim hrvatskim sportašima? - tumači Čilić.
Jedan od najimpresioniranijih uvjetima na Olimpijskim igrama je Ivan Ljubičić. Kinezi se u svemu trude da nikome ništa nedostaje, a na prvome mjestu su im sportaši.
Prvi dan nakon proloma oblaka u glavni kineski grad došlo je malo svježeg zraka. Smog je i dalje velika tema, ali većina ne dopušta da im pokvari raspoloženje. - Teško se priviknuti na takav zrak, ali nemamo izbora. U večernjim satima pojavi se povremeno vjetar pa nam zna biti lakše - objašnjava atletičarka Nikolina Horvat nakon što se vratila s masaže. Neumorni maseri brinu se da sportaši i sportašice budu spremni za svoja natjecanja.
Osim zbog dobrog društva, sportaši u prizemlje navrate i do automata za kavu. Jedan od najvećih veseljaka u hrvatskoj olimpijskoj reprezentaciji, Pero Kuterovac, objašnjava nam i tko je najbolje priprema.
- Ivano Balić je najveći majstor. I danas je, sa zamotanom nogom, došao dolje i složio najbolju kavu - govori.
Ni smještaj u sobama ne izaziva kritike. Košarkaši, rukometaši i vaterpolisti imaju svoj kat u kojima su višekrevetni apartmani s devet, šest ili tri sobe. Ono što je za mnoge od sportaša najvažnije - kreveti se mogu produžiti do maksimalnih 240 centimetara. Jedini je problem što neki ne smiju spavati kada požele. Još se nisu potpuno privikli na vremensku razliku, a važno je biti spreman u različitim dobima dana jer prve utakmice počinju u devet sati, a posljednje završavaju oko ponoći.
- Dobili smo slobodno poslijepodne, sve do pola devet, a dopušteno nam je sve osim spavanja - komentira košarkaš Marko Popović koji se tog dana odlučio za ostanak u Selu. Nije popustio niti nagovaranju i sjajnoj ideji suigrača Marina Rozića.
- Ajmo u zoološki vrt, u Pekingu mora biti odličan.
No, ideja se svidjela glasnogovornici Hrvatskog olimpijskog odbora Gordani Gaćeši koja se brine za dobre odnose između sportaša i novinara u Pekingu. A u poslovima u hrvatskoj misiji pomažu joj Andreja, Višnja i Maja... Na usluzi su i domaći volonteri Yang stariji, Yang mlađi i Lili, koji svi znaju naš jezik.
- I mi bismo voljele ići u zoološki vrt, probat ćemo nešto organizirati - poručila je Goga košarkašima.
Naše cure, i to ne samo sportašice, često su na meti radoznalih stanovnika Olimpijskog sela. Nekako najuporniji su Kubanci smješteni u zgradi odmah do one u kojoj su naši sportaši. No, prema pouzdanim informacijama, Hrvatska i tu pobjeđuje.
Kada je nešto manje vremena na raspolaganju (Kineski zid je ionako predaleko), jedna od češćih destinacija su shopping centri, a mete tehnički uređaji. Videokamere, iPhone - sve za stotinjak dolara...
Jedan od impresivnijih objekata u Olimpijskom selu tijekom Igara je restoran u kojem istovremeno može jesti oko 5000 ljudi. U ponudi je nekoliko kuhinja: kineska, mediteranska, zatim jela prilagođena pripadnicima islamske i židovske vjere. Naši predstavnici uglavnom se žale na hranu, a onima koji žele kalorije nadoknaditi jednostavnijim jelima uvijek ostaje mogućnost odlaska u McDonald’s ili pizze...
- U ovih desetak dana hrana je dosta jednolična. Volio bih da je to drukčije - komentira najbolji hrvatski plivač Duje Draganja. On je jedan od onih naših sportaša koji zbog natjecateljskih obaveza nije uspio upoznati druge dijelove Pekinga osim Olimpijskog sela, plivališta Vodena kocka i Hrvatske kuće.
- Dosta kasno idem spavati, kasno se i dižem. Zato i jedini nisam bio u gradu, samo malo šetam po Selu. Trudim se što više odmoriti - kratko kaže Draganja.
Sreli smo i Vladimira Miholjevića koji je sa 34 godine doživio prvi nastup na Olimpijskim igrama. Završio ga je padom u kanal i ogrebotinama, ali nije dopustio da mu to pokvari raspoloženje.
- Hematomi i ogrebotine prolaze, bit će sve u redu - poručuje Miholjević.
Hrvati su se pobrinuli i da livada u predvorju postane oaza dobre atmosfere. Signal iz velike prostorije u kojoj se nudi pristup bežičnom internetu je dovoljno jak da se na travi okupi većina onih koji su sa sobom ponijeli laptope. U najboljim trenucima povede se i pjesma, a glavni inicijator je rukometaš Davor Dominiković. Zapravo, jedna od većih ljubavi koje smo primijetili dogodila se između košarkaša i rukometaša.
Iako neki dužnosnici pokušavaju zavaditi predstavnike ova dva sporta nepotrebnim raspravama o tome tko je uspješniji, popularniji i bolji, oni najvažniji, a to su sportaši, ne dopuštaju da takve bedastoće utječu na njihovo raspoloženje.
Stalno se raspituju za stanje u drugim momčadima i najviše prigovaraju organizatorima natjecanja koje je sve utakmice rukometaša, vaterpolista i košarkaša stavio u iste dane i tako sasvim smanjio mogućnost dolaska na tribine i bodrenja svojih prijatelja iz drugih sportova.
Isti prostor bio je mjesto prve svečanosti za hrvatsku medalju. Brončanu streljačicu Snježanu Pejčić dočekali su buketi cvijeća, ručni sat i hrvatske napolitanke. Uz pjesmu i čašu bezalkoholnih pića dostojno se proslavilo. Uz uvjerenje da je to samo prva u nizu...
Jedina hrvatska sportašica koja neće spavati u Selu je Blanka Vlašić koja u finalu skoka u vis nastupa pretposljednji dan Olimpijskih igara. Opravdan je njezin strah da neće imati mira jer će većina tadašnjih stanovnika Sela razmišljati samo o vlastitoj zabavi i dobrom provodu jer su završili sa svojim natjecanjima.
Otkako su američku košarkašku reprezentaciju 1992. godine počeli sačinjavati igrači iz NBA lige, oni stanuju u hotelima s pet zvjezdica, a isti tretman izabire i švicarski tenisač Roger Federer. Da je njegov izbor bio opravdan, potvrdio nam je i Ivan Ljubičić.
Sljedeći tjedan Federer će, nakon četiri i pol godine vladavine, mjesto broj 1 na ATP ljestvici prepustiti Rafaelu Nadalu. Španjolac ne izaziva toliku pozornost...
- Nadal? Njega nitko ne opsjeda - kaže.
Inače, Olimpijsko selo opasano je dvostrukom bodljikavom žicom, a na svim ulazima su vojnici s automatskim puškama. Zbog situacija kakve se događaju Federeru novinarima je zabranjeno fotografiranje i snimanje kamerama u vanjskim prostorima. Samo je unutar stambenih objekata dopušteno fotografirati, i to uz dozvolu stanara.
Ako vas uhvate da snimate vani, možete ostati bez akreditacije. To se već dogodilo trojici reportera i Međunarodni olimpijski odbor zaprijetio im je da neće moći dobiti dozvole za rad niti na sljedećim Ljetnim olimpijskim igrama u Londonu.
Osiguranje je u tom pogledu vrlo revno, a zasad najveću frku složili su im Makedonci. Naime, desetak minuta nakon što su balkone svog objekta prekrili državnim zastavama, u kuću je upalo dvadesetak “olimpijskih policajaca” galameći i tražeći da odmah maknu zastave. Ništa im nije bilo jasno jer i svi drugi stavljaju svoje zastave, ali navikli na probleme koje im stvaraju Grci, mislili su da se opet radi o nečemu sličnome. No, ovaj put radilo se o nečem sasvim drukčijem.
- Izgleda da je zastava Tibeta vrlo slična našoj i zato su se uspaničili. Malo nam je trebalo da im objasnimo da se radi o makedonskoj zastavi, ali kada su shvatili o čemu je riječ, nije bilo problema - opisao nam je događaj član makedonskog izaslanstva.
- Ljudi moji, ni meni nije bilo lako nakon toga. Danas je izišao iz bolnice i odmah mi je lakše - kaže borac iz Omišlja.
U prizemlju objekta, uz urede, nalazi se i dnevni boravak, mjesto na koje, bilo da se dolazi ili odlazi, navrati svaki sportaš. Nitko ne želi proći, a da ne vidi što je novog “kod naših”. Mjesto je to na koje stižu prve informacije o rezultatima, dijeli se veselje ili pruža utjeha. Za vrijeme našeg posjeta, u sat vremena vožnje udaljenom Shunjiu, braća Nikša i Siniša Skelin veslala su u repesažu. Ivan Ljubičić bio je najbliži informacijskom terminalu na koji stižu podaci sa svih olimpijskih borilišta.
Impresionirani uvjetima
- Stigli su drugi, to mora biti dovoljno za polufinale - prenio je Ljubičić vijest ostalima koji su radoznalo čekali.U trenucima našeg dolaska zgrada u kojoj su smješteni Hrvati bila je uglavnom pusta. Košarkaši, vaterpolisti i rukometaši bili su na treningu, Čilić odrađivao posljednje gemove u pobjedi protiv Monaca. Vratio se zajedno s Ljubičićem koji mu je u ta dva dana bio “sekundant”. Nakon pobjede jedinog našeg tenisača koji je nastupio u olimpijskom turniru, osmijeh mu nije silazio s lica. Za to je imao dva razloga. Pobjedu u prvom kolu i...
- Život u Olimpijskom selu je odličan, potpuno drukčiji od onoga s čime se inače srećemo. Kada bi inače mogli provesti toliko vremena s drugim hrvatskim sportašima? - tumači Čilić.
Jedan od najimpresioniranijih uvjetima na Olimpijskim igrama je Ivan Ljubičić. Kinezi se u svemu trude da nikome ništa nedostaje, a na prvome mjestu su im sportaši.
Privikavanje na zrak
- Ne znam kako će London za četiri godine nadmašiti ovo što su napravili u Pekingu. Sve nam je blizu. Napokon je netko mislio na nas sportaše, a gledatelji neka se snađu i dođu na borilišta. Često sam tamo i nisam siguran da u Londonu može biti bolje nego ovdje - komentira Ljubičić.Prvi dan nakon proloma oblaka u glavni kineski grad došlo je malo svježeg zraka. Smog je i dalje velika tema, ali većina ne dopušta da im pokvari raspoloženje. - Teško se priviknuti na takav zrak, ali nemamo izbora. U večernjim satima pojavi se povremeno vjetar pa nam zna biti lakše - objašnjava atletičarka Nikolina Horvat nakon što se vratila s masaže. Neumorni maseri brinu se da sportaši i sportašice budu spremni za svoja natjecanja. Osim zbog dobrog društva, sportaši u prizemlje navrate i do automata za kavu. Jedan od najvećih veseljaka u hrvatskoj olimpijskoj reprezentaciji, Pero Kuterovac, objašnjava nam i tko je najbolje priprema.
- Ivano Balić je najveći majstor. I danas je, sa zamotanom nogom, došao dolje i složio najbolju kavu - govori.
Ni smještaj u sobama ne izaziva kritike. Košarkaši, rukometaši i vaterpolisti imaju svoj kat u kojima su višekrevetni apartmani s devet, šest ili tri sobe. Ono što je za mnoge od sportaša najvažnije - kreveti se mogu produžiti do maksimalnih 240 centimetara. Jedini je problem što neki ne smiju spavati kada požele. Još se nisu potpuno privikli na vremensku razliku, a važno je biti spreman u različitim dobima dana jer prve utakmice počinju u devet sati, a posljednje završavaju oko ponoći.
- Dobili smo slobodno poslijepodne, sve do pola devet, a dopušteno nam je sve osim spavanja - komentira košarkaš Marko Popović koji se tog dana odlučio za ostanak u Selu. Nije popustio niti nagovaranju i sjajnoj ideji suigrača Marina Rozića.
- Ajmo u zoološki vrt, u Pekingu mora biti odličan.
Kuhinja i pizze
No, ideja se svidjela glasnogovornici Hrvatskog olimpijskog odbora Gordani Gaćeši koja se brine za dobre odnose između sportaša i novinara u Pekingu. A u poslovima u hrvatskoj misiji pomažu joj Andreja, Višnja i Maja... Na usluzi su i domaći volonteri Yang stariji, Yang mlađi i Lili, koji svi znaju naš jezik.- I mi bismo voljele ići u zoološki vrt, probat ćemo nešto organizirati - poručila je Goga košarkašima.
Naše cure, i to ne samo sportašice, često su na meti radoznalih stanovnika Olimpijskog sela. Nekako najuporniji su Kubanci smješteni u zgradi odmah do one u kojoj su naši sportaši. No, prema pouzdanim informacijama, Hrvatska i tu pobjeđuje.
Kada je nešto manje vremena na raspolaganju (Kineski zid je ionako predaleko), jedna od češćih destinacija su shopping centri, a mete tehnički uređaji. Videokamere, iPhone - sve za stotinjak dolara...
Jedan od impresivnijih objekata u Olimpijskom selu tijekom Igara je restoran u kojem istovremeno može jesti oko 5000 ljudi. U ponudi je nekoliko kuhinja: kineska, mediteranska, zatim jela prilagođena pripadnicima islamske i židovske vjere. Naši predstavnici uglavnom se žale na hranu, a onima koji žele kalorije nadoknaditi jednostavnijim jelima uvijek ostaje mogućnost odlaska u McDonald’s ili pizze...
- U ovih desetak dana hrana je dosta jednolična. Volio bih da je to drukčije - komentira najbolji hrvatski plivač Duje Draganja. On je jedan od onih naših sportaša koji zbog natjecateljskih obaveza nije uspio upoznati druge dijelove Pekinga osim Olimpijskog sela, plivališta Vodena kocka i Hrvatske kuće.- Dosta kasno idem spavati, kasno se i dižem. Zato i jedini nisam bio u gradu, samo malo šetam po Selu. Trudim se što više odmoriti - kratko kaže Draganja.
Sreli smo i Vladimira Miholjevića koji je sa 34 godine doživio prvi nastup na Olimpijskim igrama. Završio ga je padom u kanal i ogrebotinama, ali nije dopustio da mu to pokvari raspoloženje.
- Hematomi i ogrebotine prolaze, bit će sve u redu - poručuje Miholjević.
Hrvati su se pobrinuli i da livada u predvorju postane oaza dobre atmosfere. Signal iz velike prostorije u kojoj se nudi pristup bežičnom internetu je dovoljno jak da se na travi okupi većina onih koji su sa sobom ponijeli laptope. U najboljim trenucima povede se i pjesma, a glavni inicijator je rukometaš Davor Dominiković. Zapravo, jedna od većih ljubavi koje smo primijetili dogodila se između košarkaša i rukometaša.
Svečanost za Snježanu
Iako neki dužnosnici pokušavaju zavaditi predstavnike ova dva sporta nepotrebnim raspravama o tome tko je uspješniji, popularniji i bolji, oni najvažniji, a to su sportaši, ne dopuštaju da takve bedastoće utječu na njihovo raspoloženje. Stalno se raspituju za stanje u drugim momčadima i najviše prigovaraju organizatorima natjecanja koje je sve utakmice rukometaša, vaterpolista i košarkaša stavio u iste dane i tako sasvim smanjio mogućnost dolaska na tribine i bodrenja svojih prijatelja iz drugih sportova.
Isti prostor bio je mjesto prve svečanosti za hrvatsku medalju. Brončanu streljačicu Snježanu Pejčić dočekali su buketi cvijeća, ručni sat i hrvatske napolitanke. Uz pjesmu i čašu bezalkoholnih pića dostojno se proslavilo. Uz uvjerenje da je to samo prva u nizu...
Jedina hrvatska sportašica koja neće spavati u Selu je Blanka Vlašić koja u finalu skoka u vis nastupa pretposljednji dan Olimpijskih igara. Opravdan je njezin strah da neće imati mira jer će većina tadašnjih stanovnika Sela razmišljati samo o vlastitoj zabavi i dobrom provodu jer su završili sa svojim natjecanjima.
Otkako su američku košarkašku reprezentaciju 1992. godine počeli sačinjavati igrači iz NBA lige, oni stanuju u hotelima s pet zvjezdica, a isti tretman izabire i švicarski tenisač Roger Federer. Da je njegov izbor bio opravdan, potvrdio nam je i Ivan Ljubičić.
Revno osiguranje
- Neki je dan posjetio Olimpijsko selo, i to je bila ludnica. Okupirali su ga tražeći fotografije, autograme i apsolutno razumijem zašto ne želi boraviti ovdje - priča Ljubičić.Sljedeći tjedan Federer će, nakon četiri i pol godine vladavine, mjesto broj 1 na ATP ljestvici prepustiti Rafaelu Nadalu. Španjolac ne izaziva toliku pozornost...
- Nadal? Njega nitko ne opsjeda - kaže.
Inače, Olimpijsko selo opasano je dvostrukom bodljikavom žicom, a na svim ulazima su vojnici s automatskim puškama. Zbog situacija kakve se događaju Federeru novinarima je zabranjeno fotografiranje i snimanje kamerama u vanjskim prostorima. Samo je unutar stambenih objekata dopušteno fotografirati, i to uz dozvolu stanara.
Ako vas uhvate da snimate vani, možete ostati bez akreditacije. To se već dogodilo trojici reportera i Međunarodni olimpijski odbor zaprijetio im je da neće moći dobiti dozvole za rad niti na sljedećim Ljetnim olimpijskim igrama u Londonu.
Osiguranje je u tom pogledu vrlo revno, a zasad najveću frku složili su im Makedonci. Naime, desetak minuta nakon što su balkone svog objekta prekrili državnim zastavama, u kuću je upalo dvadesetak “olimpijskih policajaca” galameći i tražeći da odmah maknu zastave. Ništa im nije bilo jasno jer i svi drugi stavljaju svoje zastave, ali navikli na probleme koje im stvaraju Grci, mislili su da se opet radi o nečemu sličnome. No, ovaj put radilo se o nečem sasvim drukčijem.
- Izgleda da je zastava Tibeta vrlo slična našoj i zato su se uspaničili. Malo nam je trebalo da im objasnimo da se radi o makedonskoj zastavi, ali kada su shvatili o čemu je riječ, nije bilo problema - opisao nam je događaj član makedonskog izaslanstva.
bglavac
edin.kecanovic
