Plejade
Sa petnaest godina sam putovao u svemirskom brodu, koji je bio iz jedne male baze smještene u jednom od prirodnih satelita Jupitera - mislim da se zove Europa.

Tu sam bio ispitivan i radio sam mnoge testove, ali u vezi toga nemam loša iskustva. Doista, to je bilo prilično dobro i u to vrijeme sam se osjećao kao kralj. Također su mi pokazali svoje oblike zabave, koje su vrlo slične našima. Imaju filmove, igre, itd, što je jasno da ta ljudska bića, u osnovi uživaju iste stvari kao i mi na Zemlji.

Onda sam putovao brodom na izlet, koji je trajao onoliko, koliko bi mi na zemlji rekli za jedan dan. Sletjeli smo na planetu Alderón, u svijet vrlo lijepe i bujne zeleni. Odveli su me u gradove s visokim kulama i građevinama, napravljene od onoga što je izgledalo kao staklo. Nebo je izgledalo plavo i pogled je bio nevjerojatno lijep. Zrak je bio čist i bez zagađenja, a rekli su mi da je i voda vrlo čista. Davno su imali problema sa zagađenjem, koje je uzrokovao prehrambeni lanac ali je to već poodavno ispravljeno.

Fauna i flora na Alderónu je vrlo slična kao na Zemlji. Atmosfera je bogatija kisikom od Zemljine i sadrži ga oko 28 do 30 posto. Čini se da je i Sunce udaljeno kao i na Zemlji, više ili manje od oko 148,8 milijuna km, a osnovna razlika između Zemlje i Alderóna je u objektima i krajoliku. Na Zemlji dominiraju ceste, asfalt i kuće, a na njihovom planetu dominira divljač i vrtovi. Tu su prostrane travnate ravnice i šume, kao i velika područja – kao što su naše prašume.

Ono što sam vidio bila je apsolutna ljepota vrta, gdje su zgrade bile postavljene tako da je bio naglašen vrt. Cilj ovakvog okruženja je, da se da prioritet ekosustavu. Nadopunjavanje kisika bilo na vrhu popisa življenja i stavljeno je pred tu civilizaciju kao prioritet, što nije trebalo da se ističe, bilo je vidljivo.

Pratio sam ih u obilasku grada, ljudi su imali isti/sličan oblik i činilo se da uživaju u dobrom zdravlju. Činilo mi se kao da su kontrolirani ili drogirani, a kao što sam rekao, različiti pojedinci su bili bolje opremljeni, ako su oni to htjeli, a imali su monetarni sustav kakvog i mi ne poznajemo.

Zgrade su bile ravnog tipa, onakve kakve su u našem svijetu, osim što su im kutovi bili zaobljeni i nisu imali ugaone krovove kao kod nas. Vanjski zidovi su bili u boji, a prozori su sačinjavali dio vanjske fasade. Neke od zgrada su bile metalne konstrukcije, dok su druge bile kao da su od kamena.

Bilo je različitih boja, ali su sve bile dizajnirane da upotpune krajolik. Iako su neke od zgrada bile u obliku kupola ili okrugle, neki od prozora su bili zaobljenih struktura, kao poluloptasti mjehurići koji strše.

Unutarnja struktura me zbunjivala i nisam mogao shvatiti kako su objekti izgrađeni. Nije bilo panela ili šavova, koji bi pokazivali kako su se dijelovi uklapili. Izgledalo je kao da su iz jednog komada. Ne vidjeh zavarivanje na zidovima, i pitao sam se kako je cijela konfiguracija mogla biti formirana, a zatim stavljena na mjesto. Interijeri su vrlo jednostavni i obično su iz jedne boje, vrlo konzervativni, bez pruga ili zapetljanih crteža.

Namještaj je moderan ali jednostavan i izgledao je kao da je izliven od plastike. Bio sličan zgradi, u smislu da niste mogli vidjeti kako je urađen. Imali su kao naslonjače s polugama (ali ne i matice). Okrenuo sam polugu radi ispita, ali nisam mogao razumjeti mehanizam.

Kuće su obično građene za potrebe kućanstva, a većina tih objekata bila je ukusno distribuirana u cijelom krajoliku. Osim zaobljenih uglova i ravnih fasada, izgledale su pomalo kao prigradske kuće na Zemlji, osim što sam bio zbunjen s okolinom. Interijeri kuće su jednostavno namješteni s puno boja. Bila je to neka vrsta umjetnosti ali jako lijepa. Ostave su se uglavnom bile od prirodnih lokacija na Zemlji, dok su farme predstavljele umjetničko djelo. Oni su imali neke farme, koje su bile velike, a dio njihove hrane je bio sintetski. Također su imao priliku promatrati ozvučenje, ali nisam mogao vidjeti zvučnike, tonovi su išli direktno na osjetila - ne znam kako.

Nije bilo ceste kao što mi znamo. Prijevoz se obavljao pješice ili javnim prijevozom, a prijevozna sredstva su vas vukla gdje god želite, svaka kuća je imala terminal za ovu vrstu prijevoza i nije bilo tipova vozila. 

Nakon posjete gradu vođen sam da vidim ono što se zove odgajanje. Prošao sam kroz proces koji bi mogao biti ekvivalent od četiri različita učenja na Zemlji. Ispitanici su učili fiziku, elektroniku, psihologiju i teologiju. Rečeno mi je da će tijekom vremena, mnoga znanja na Zemlji doći na vidjelo, čak i za vrijeme mog života.

Dok sam se upoznavao s njihovim obrazovanjem, odveli su me u liječnički centar i obavio sam neke testove. Eliminirali su mi patnje izazvane neurološkim problemima, što objašnjava zašto je moj nedostatak gotovo nestao preko noći. Također su mi otklonjeni šumovi srca, zbog čega je obiteljski liječnik rekao da je to čudo. Imao sam sada ispravno srce i šumovi su u roku od mjesec dana prestali i ako on nije znao kako. Bio sam podvrgnut većem broju neuroloških testova, ali je otkriveno da nisam imao više problema. Nepotrebno je da kažem koliko sam bio sretan sa mojim novim Plejadanskim prijateljima.

Plejadanci su ljudi poput vas i mene, samo više evoluirali. Postojali su mnogo dulje od nas i žive duže. Njihov život je oko 1000 Plejadanskih godina, što bi bio zemaljski ekvivalent za oko 700 godina, a većina njih su gotovo identične kopije. Svi imaju plavu kosu i plave oči, ali njihova osobnost je drugačija. Haljine su im jednostavne i obično jedne boje, a zdravstveni problemi gotovo ne postoje.

Dok sam primio nova iskustva na Plejadama, spavao sam u domu mog vodiča,  glavnog znanstvenika. Plejadanci imaju prostorije za svoje hobije, a on je imao svoj laboratorij u stražnjem dijelu kuće, koji je bio jako širok, vjerojatno oko 30 x 9 metara. Bio je jako dobro opremljen i izgledao je besprijekorno. Laboratorij se sastojao od napredne elektronike i samo su mi neki od kontrolnih predmeta bili prepoznatljivi, što je bio slučaj i sa elektroničkom opremom, koju sam vidio u vladi i znanstvenim centrima.

Ovaj čovjek je prikupljao staru tehnologiju, kao što se kod nas sakuplja stara radijska oprema, bio je to njegov hobi i on je uživao u tome. Rekao mi je da su neki dijelovi iz njegove zbirke stari tisuće i tisuće godina. Za neke mi čak činilo da ih možemo vidjeti danas na Zemlji. Očigledno je da su Plejadanski istraživači imali instrumente kao što su naši, jer je ovo vjerojatno tim za istraživanje i razvoj. Nikakva mašina ili robot ne može zamijeniti čovjeka kod njegovog radnog stola, niti može testirati sklopove, zato mislim, da se naša civilizacija temelji na istom, čak sam vidio mjesta koja funkcioniraju slično kao „Montauk stolica“.

Glavni znanstvenik bio moj glavni vodič, ali je bilo drugih. Učio me je stvarima iz njihovog zvijezdanog sustava, njihove kulture i hobija.

Postoji šest planeta u zvijezdanoj skupini, koja je poznata kao Plejade, i to kompletno „društvo“ se odnosi na naziv 'Plejade'. Tri od ta svjeta su vrlo slični našem, kada je u pitanje fizički razvoj. Arian je filozofski centar. Alderón je tehnički centar, gdje se drže znanstveni projekti i proizvodnja, a Aldebaran je naziv planeta koje sadrže obrambene sisteme. Ovo su borbene grupe, koje su učestvovale u njihovim ratovima, koji je bio produkt raspada ostale Plejadanske kulture.

Oni su zaštita svojim sunarodnjacima Plejadancima, ponekad i drugim, ostalim trima planetama, koje čine Plejadansko društvo, a koje nisu naseljene ljudskim stvorenjima. Sva bića na ovim plenetama su čiste energije. U jednoj od njih leži „Odbor Guvernera“ (nisu fizikalni) - to je dvanaest „super-bića“ iz Plejadanske vladajuće kulture. Svaki od te dvanaestorice imaju jednako mišljenje, doslovno, svatko od njih je čista srca i u našoj kulturi bi ih mogli usporediti s anđelima. Nitko nikada, od Plejadanskih bića, nije uputio bilo kakvu kritiku protiv njih ili pokrenuo bilo kakav vid borebe, to nikada nije bio slučaj.

Čitatelj može lako razumjeti, ako kažem nikad nisam čuo odluku vijeća koja nije bila ispravna. Ja sada govorim o slobodnom društvu, a i mi bi morali razmotriti što je sklad, a što utopija. Glavni razlog za postizanje ovog stanja je evolucija koja se razvila u kolektivnu svijest, koja ih sve povezuje. Ova veza se očituje i u pojedinačnim umovima Plejadanaca, kao glas s kojim sam razgovarao. Ti disharmonični glasovi nisu izdavali naloge ili pokušavali kontrolirati nekoga, bili su više kao partner ili savjetnik.

Dakle, svi imaju pristup Plejadanskom dijelu kolektivne svijesti, zadržavši vlastitu individualnost. Razmišljao sam, ako bi se čovječanstvo ujedinilo na neki način, mislim da na zemlji ne bi bilo ratova ni kriminala. Zapravo, mi već imamo tu sposobnost, ali bez veće svijesti, to ipak nije moguće, a mi smo još uvijek na nesvjesnom nivou. Znam da je to tamo, a oni su osobno razvili vezu s ljudskom svijesti na Zemlji, što znači, da bi mi trebali da čujemo glas Plejadanske svijesti. Ako bi uspjeli da razvijamo većinu ovih ovlasti, vjerojatno bi se očitovali kao jedan glas. 

Plejadanski glas bi me obično savjetovao ili mi govorio gdje mogu naći odgovore na različita pitanja. Ponekad sam bio ljut, jer mi nisu htjeli odgovoriti direktno na pitanja, nego su mi samo rekli gdje se mogu pronaći odgovori.

Prema onome što sam naučio, povijest Plejadanske civilizacije datira iz antičkih vremena, onih koja su se zvala – „Stari Svemir“ – „prešli smo barijeru i ušli u ovaj dio galaksije“ – kažu oni.

Oni su se naselili u zvjezdanom sistemu, zvanom „sedam sestara“, a nama još poznat i kao Plejade. Znaju da su doseljenici i da njihovi počeci ne pripadaju ovoj  galaksiji.

Naša definicija za Stari Svemir je pomalo zbunjujuća, zvuči kao da ga je Stvoritelj svemira stvorio izvorno, a malo kao u „Zvjezdanim ratovima“ iz priča Georgea Lucasa. Stari svemir je izgledao puno poput ovoga. Bilo je nekih problema, pa smo stvorili vlastiti svemir (fizički svemir) i prešli barijeru za ulazak. Nešto je i meni od toga jasno, kroz sjećanja, nešto poput genetskog pamćenja, a i mnogi su ljudi povezani sa Starim Svemirom u svojim snovima.

Plejadanac mi je rekao da vjeruje u Stvoritelja. Svako je sa Stvoriteljem (mi to nazivamo 'dio' duše) i dijete je Božje. Kažu da je Isus Krist bio projekcija kolektivne svijesti našeg planeta i aspekt koji nas je povezao sa Stvoriteljem. Krist se pojavio na Zemlji, u duhu, "dao nam dobar smjer" za povratak i  harmoniju sa Stvoriteljem.

Upoznao sam cijeli Plejadanski program i kao što sam mogu zaključiti, čini se kao da je dvostruk. „Prvo, mi želimo pomoći onima na Zemlji“, kažu oni, jer vjeruju da je to jedan od ključnih koraka u evoluciji, u ovoj galaksiji, i da sve počinje na ovoj planeti. Oni također žele vidjeti da su stvari krenule svojim prirodnim tijekom, jer oni čvrsto vjeruju u naturalizam. Njihov drugi program je antropološki, u smislu da je njihov interes motiviran uvjerenjem, da mi trenutno doživljavamo ono što su oni prošli prije stotine tisuća godina. Njihova civilizacija započela na sličan način kao i naša, a nastavili su s proučavanjem naše i drugih sličnih skupina u galaksiji, od kojih su također učili.

Plejadanska filozofija je vrlo jednostavna, strogo se „ne uplitati“ ni u kakvu politiku, što se odnosi na apsolutno sve, uključujući i vlastitost. Oni su dizajnirani da budu potpuno slobodno društvo, a ja mislim da to potiče od svakog pojedinca, koji je izabrao svoju misiju i posao.

Uvjet za ovakvo djelovanje je; biti produktivan društveni pojedinac, koji od sebe daje sve što treba.

Na Plejadama ne postoji zločin, onako kako je nama poznat. U biti svi su dio kolektivne svijesti, pa bilo koji počinjen zločin je djelo protiv samog sebe. Kao dio kolektivnog, svi se pridržavaju iste filozofije, zbog čega zločin nije moguć. Jedini zločin koji se na Plejadama može napraviti, a on bi svakako bio najgori, da utičete na druge osobe ili drugu civilizaciju. Potrebno je naglasiti koliko oni vjeruju u taj princip: ako bi došlo do remećenja, kazna je smrt, ali Plejadanci vjeruju da to nije fizička, nego duhovna smrt - vrlo su strogi po tom pitanju.

Ovo je obrazloženje zašto Plejadanci instaliraju, na planetima svoje predstavnike, koristeći svoje porijeklo s tih planeta. Grade kontakte i komunikacije s različitim ljudima, a ti ljudi dalje s Plejadanskom filozofijom djeluju kao ambasadori. Mislim da sam Ja jedan od tih veleposlanika, ali želim također reći da postoje tisuće drugih. Ti ljudi su gotovo nepoznati, bez posebnih utjecaja (većina), i vrlo su mirni. To je razlog zašto se ne odobrava bilo kakvo nasilje ili teroristički čin, čak ni pristanak građanskog neposluha. Naravno, moramo zapamtiti da smo mi ljudi, a ne Plejadanci, i stoga se taj ideal ne može ostvariti 100%.

Moram reći da, da i ako nisam Plejadanski veleposlanik, čini mi se da je njihov program za mir i ljubav ispravnan odabir. Moji Plejadanski kontakti to potvrđuju i nemam razloga da u to ne vjerujem, ali vi ne morate nužno vjerovati mojoj priči i bez kritičke analize donijeti vlastitu odluku.

Na primjer, oni vjeruju da smo na ovoj planeti bili izvorno kolonizirani, ali kažu, da ne znaju tko je to prvi napravio, Marduk ili Orion. Vjeruju da je bilo nekoliko skupina koje su udomile svoje kolonije, više ili manje u isto vrijeme.

Također sumnjiče prognane Plejadance, za njihovu navodnu uključenost s Hitlerom i Trećim Rajhom. Ovo je klasična tema Ufologa, koju bi možda trebalo kroz moje kontakte pojasniti. Prema mojim kontaktima, Hitler je rekao, da je on određen na Zemlji, da sačuva sjeme Arijevaca.

Navodno je ovdje trebao uništiti neprijateljsko sjeme od Drakonaca, koji su kolonizirali Zemlju i oblikovali Semitsku rasu. Njegova je misija bila da zaštiti Arijevce, stvori državu Arijevaca u kojoj bi isključivo živjeli Arijevci, a kao što znate, došlo je do velike zbrke, tako da Hitler nije mogao izvršiti svoju misiju i podivljao je, Kao što sam spomenuo ranije, čini mi se da je Plejadanski program mir i ljubav, a mislim da to uključuje i proces obrazovanja.

Moramo zadržati našu sposobnost da opažamo i da ne prihvaćamo sustav vjerovanja i kontrole uma, nametnut od naših društvenih organizacija. To je razlog zašto sam, kroz ovaj neobičan fenomen, primio znanje na Plejadama, ali koje može biti pozitivno i koje nije moguće zanijekati ili zanemariti. Ja sam se ozbiljno bavio tim pojavama, već od moje dvadesete godine tražeći misteriozne ciljeve. Najuvjerljiviju potvrdu  dobio sam kroz kontakte, koji su bili stvarni oko 1991. godine.

Jednog dana sam dobio telefonski poziv od nekoga, tko mi je rekao da idem na „Gardiner Manor Mall“, u četiri popodne. Otišao sam gore i sve je bilo normalno - svjetla su bili popaljena i bilo je više osoba u prostorijama, a prolazeći predvorjem glavne dvorane, imao sam osjećaj kao da sam prošao kroz zid. Odjednom, čitav centar je bio u mraku, a nakon kratkog vremena svjetla su se popalila ali u sali nije nitko postojao. Osjećao sam kao da je vrijeme "napravilo kvantni skok." Hodao sam tuda i pokušavao otkriti što se događa. Ubrzo sam pronašao čuvara, razmjenili smo pozdrave, dok je sat otkucavao tri sata ujutro.

Onda sam vidio kraj hodnika koji je pobjegao od ulaza. Sjetio sam se, da mi je tijekom telefonskog poziva, onaj glas rekao da ne idem tim koridorom, jer ću tako pronaći trojicu muškaraca koji su trebali kontaktirati Plejadance. Tada sam napisao poruku na komadu papira govoreći: „Bio sam ovdje u 3:00 ujutro“ pa sam to stavio u jednu vazu, u nadi da ću kasnije, poslije oporavka, moći provjeriti moje iskustvo. Sjećanja su mi bila malo zbunjujuća, ali sam završio s Plejedanskim kontaktom ili snovima te noći.

Kad sam se probudio ujutro, sjetio sam se nekih iskustava i odlučio se vratiti u centar i pronaći ostavljenu bilješku u vazi. Pri ulasku u salu, vidio sam istog zaštitara i razgovarao sam s njim. On me se sjetio i rekao mi da bih trebao da znam što radim u centru nakon radnog vremena, ali iz nekog razloga nije me želio gnjaviti. Čini mi se da je nešto utjecalo na njegovo raspoloženje i ponašanje.

Ubrzo sam došao do vaze i pronašao moju ostavljenu bilješku. To mi je bez ikakve sumnje potvrdilo, da sam imao neku vrstu paranormalnog kontakta i da to nije bila halucinacija. Dugo sam bio zamišljen, a na temelju svojih iskustava koja sam opisao u ovoj knjizi, jasno je da sam imao stvarne kontakte s Plejadancima.