ORGONSKI AKUMULATOR

Orgonski akumulator je, kao što sam već napisao, veoma jednostavna naprava. Iznutra je podstavljena metalnim slojem, to je feromagnetski materijal, galvanizirani čelik, a u stjenkama je sloj od čelične vune, raskomadane čelične vune i ovčje vune, neoprane ovčje vune. U njoj je težak lanolin pa ima dobru elektrostatičku dielektričnost. Taj se materijal naslaže u slojevima i onda se svojstva u akumulatoru počnu mijenjati, stječu veću gustoću jednake energije koja se nalazi i s vanjske strane.

Dakle, on samo akumulira svu vanjsku energiju. Nema utičnica i žica, to je posve pasivan uređaj u kojem nema ničega. Uređaj može potaknuti rast klica koje se stave u njega. Povećava rast klica i do 40%. Postoje i istraživanja o liječenju opeklina i zaliječenju rana. Jedan liječnik u Njemačkoj, prema Demeovim riječima, kaže da je nemogućnost izlječenja teških opeklina orgonskom energijom jedino moguća u slučajevima neispravnoga rukovanja akumulatorom, a rezultati koje postiže su vrlo dramatični, aliu pokušaj da o tome razgovara sa svojim kolegama liječnicima ne dovede ga gotovo nikamo zbog predrasuda.

To je kao, primjerice, s akupunkturom. Kad bismo se vratili dvadeset godina unazad, svi bi nam rekli da je akupuntura nadri-metoda, kineska gluparija. Danas se zna da funkcionira i da se temelji na nekoj vrsti energije koja nije posve razjašnjena. Kinezi je nazivaju  energija ki. Čini se da je riječ o istoj vrsti fenomena koji su Kinezi razvili intuitivno, a do kojega je Reich došao znanstvenim putem.

Orgonska energija i energija ki vjerojatno su ista energija premda o njima govore u posve drukčijim kontekstima, ali postoje eksperimenti koji govore da energija akupunkture jest orgonska energija. Ima veoma snažan učinak na zdravlje čovjeka – njegov imunitet, zarastanje rana pa čak i liječenje tumora.

ORGONSKI EKSPERIMENTI

U orgonskom akumulatoru Demeo provodi i  fizikalne eksperimente poput primjerice mjerenja temperature unutar akumulatora. Postoji fenomen koji se naziva „termalna anomalija“ unutar orgonskoga akumulatora, u kojemu se razvija nešto veća temperatura nego u  sličnom uređaju kod kojega je kućište izrađeno jedino od organskoga materijala bez prisustva metala koji ima jednaka termalna svojstva. Reich je tvrdio da akumulator orgonske energije ima učinak zagrijavanja, učinak spontanoga zagrijavanja unutar samoga sebe.

To je izrazio formulom: To – T, dakle, temperatura u orgonskom akumulatoru minus temperatura izvan akumulatora. Danas to nazivamo termalnom anomalijom. Reich je ovim fenomenom privukao pozornost Alberta Einsteina koji se s njime sastao negdje u 1940-ima, radili su na tome čak nekoliko sati. Einstein je posudio Reichov instrumentarij i potvrdio taj efekt. U fizici ga je prozvao bombom jer krši drugi zakon termodinamike. Takvo se što ne bi smjelo dogoditi, ali događa se,kaže Demeo.

Demeo je aksperimentom u kojem je 24 sata na dan tijekom tri godine mjerio temperaturu u malom orgonskom akumulatoru, kao i kontrolnom, pokazao da se svakoga dana s izlaskom sunca u atmosferi događa egzaltacija, nagli porast, koji utječe na orgonsku energiju koja naglo raste i temperatura u akumulatoru počinje se malo povećavati te doživljava vrhunac oko podneva, a ne u 16 sati kada dnevna temperatura dostiže najvišu vrijednost.

Drugim riječima, ona se ne podudara s promjenom dnevne temperature, nego s položajem sunca. Na najvišoj je točci u trenutku kada je sunce položeno okomito, a najnižoj kada se sunce nalazi na točno suprotnoj strani Zemlje. Ono što se ovdje događa više je povezano s mijenama i njihovim silama, a ne s termalno-toplinskim efektima sunca kao takvima. Ti se efekti očituju u radu orgonskih akumulatora.

PRIRUČNIK ZA IZRADU AKUMULATORA

Demeo je napisao i knjigu vrlo praktične prirode - priručnik o orgonskome akumulatoru. Zanimljiva mi je bila fotografija na naslovnici, s astronautom koji hoda po mjesecu i okružen je plavim energetskim poljem. Demeo kaže da nikada nije pronađeno dovoljno dobro objašnjenje za tu plavu izmaglicu, a on misli da je to energetsko polje astronauta koje je pobudio ruksak koji je ispuštao radio-frekvenciju. Kada je govorio, radio-frekvencija je poput vala potaknula energetsko polje da sjaji na veoma jasan način tako da su ga uspjeli zabilježiti i na snimci.

Knjiga daje upute kako izraditi orgonski akumulator. Nije to nuklearna fizika, kako kaže Demeo, nego vrlo jednostavan postupak. Dodao je i da su neke od starih megalitskih grobnica u Engleskoj izgrađene  od kamena bogatoga željezom, lateritskih glina koje sadrže veoma snažne metale i prekrivene mahovinom tresetar. U Velikoj Britaniji su mu rekli da ako uđete u te stare megalitske grobnice osjetite jednako snažnu energiju kao da ste u orgonskom akumulatoru. Kako god da bilo, orgonski akumulator ima veoma pozitivne učinke na zdravlje i nema razloga, kaže Demeo, zašto bi ljudi čekali da znanstvena zajednica svijetu to znanje i donese. Da to učine, vjerojatno bi ga masno naplaćivali. No, za svega nekoliko stotina dolara ili eura svako može sam izgraditi akumulator – i, kaže Demeo, srezati si zdravstvene troškove.

Orgonski akumulator je naprava koje se ne može tek staviti u dnevnu sobu. Ne smije se rabiti u blizini televizora, računala, mikrovalnih pećnica ili mobilnih uređaja. Snažna elektromagnetska polja stvaraju poremećaje orgonske energije i rezultati akumulatora su umanjeni ili  katkada izazivaju neugodan osjećaj. Kada se sjedi u akumulatoru, osjeća se efekt zagrijavanja, kao vrlo ugodan osjećaj. Ali ako ga se drži u okruženju s mnogo elektromagnetskoga zračenja, dobiva se osjećaj razdražljivosti. Ako se akumulator stavi u takvo okruženje, samo će uvećati njegova svojstva. Akumulirat će kvalitetu energije koja je raspoloživa u lokalnome okruženju. Zato je poželjno staviti ga na mjesto koje je tiho i opušteno, bez elektrosmoga.

PRIRUČNIK ZA HERETIKE I UTJECAJ NA TEORIJE

Demeo objavljuje i ‘Priručnik za heretike’, znanstveni istraživački časopis koji je također dostupan i u obliku knjige. Sedamnaest različitih autora u njemu objavljuju svoje znanstvene radove o različitim eksperimentima koje su proveli i koji testiraju Reichove stavove i otkrića. Reich je u svome dnevniku - Reichov bilten o orgonskoj energiji – zapisao sve svoje eksperimente i protokole.

Rekao je: Ovo su moji rezultati. Učinite li ovo, trebali biste doći do takvih rezultata. Tradicionalna znanstvena zajednica tvrdi: To je nemoguće. Nećemo uopće ni pokušavati tratiti vrijeme na ovo. Negativni su rezultati, kaže Demeo, dobiveni u samo malome broju eksperimenata, često upravo zbog toga problema elektrosmoga, ali u većini slučajeva daju jednake rezultate kakve Reich opisuje ako slijedite njegove protokole na jasan način. Demeo smatra da ta otkrića mijenjaju određene stvari koje će utjecati na sve velike teorije: kozmologiju Velikoga praska, Einsteinovu teoriju relativnosti, biološku teoriju biokemije kao temeljne zamisli ili ideju o DNK kao temeljnom određenju mnogih stvari.

Primjerice, Einsteinova teorija relativnosti kreće od pretpostavke da je svemir prazan. Nema etera u svemiru. Čini se da je Reichova orgonska energija veoma slična staroj teoriji o eteru po svojstvima i gibanju. Ako postoji nešto u svemiru što može utjecati na brzinu svjetlosti, Einsteinovo tumačenje brzine svjetlosti ne drži vodu, teorija relativnosti zahtijeva nepromjenjivost brzine svjetlosti. Znanstvenik Dayton Clarence Miller, a i jedan ukrajinski znanstvenik, Jurij Galajev s ukrajinskog Instituta za radiofiziku provodili su eksperimente gibanja etera koji pokazuju da eksperimenti s eterom doista pokazuju pozitivne rezultate.

Njihovi objavljeni radovi također su, kaže Demeo, uvelike ignorirani kao i toliko mnogo ostalih važnih stvari.

Što se tiče utjecaja Reichovih otkrića na teoriju Velikog praska, ona potječe od pitanja recesije galaksija (pretpostavljeno povećanje brzine galaksija s udaljenošću od promatrača na Zemlji, dokazivano crvenim pomakom)  Galaksije pokazuju crveni pomak kojega se tumači njihovim udaljavanjem, ali ako svemir sadrži nekakvu vrstu energetskoga kontinuuma, svjetlosni će valovi, prolazeći kroz taj kontinuum, gubiti energiju - kao što se događa s valovima u vodi - i postati prorijeđeni i dulji tijekom vremena i tako se dobiva spontano crveno pomicanje galaktičke svjetlosti jer u svemiru postoji medij koji apsorbira energiju iz nje.

No, suvremena astrofizika ima svoje objašnjenje prema kojemu se pretpostavlja da u svemiru nema ničega, pa je crveni pomak prisiljena protumačiti kao nešto povezano sa udaljavanjem galaktika.

Što se tiče DNK, orgonskom energijom se može stimulirati skupinu sjemenki i povećati im rast za 30- 40 ili 50%. Kada bi, kaže Deemeo,  biologu, stručnjaku za DNK, rekao da je izdvojio neke od sjemenki iz iste skupine i da je u jednoj skupini ostvario 50% veći rast od one druge, rekao bi mu da sam lud i da je takvo što nemoguće jer čimbenik rasta određuje genetika. Ali on tvrdi da bez obzira na čimbenik genetike, postoji i dublji i fundamentalniji čimbenik, zvan životna energija, koji ima mnogo dublji utjecaj, bar u slučajevima kada se stvari izlažu orgonskome akumulatoru.

Demeo kaže da se u fizici i biologiji provode dobra istraživanja, ali nisu problematična njihova zapažanja, nego teorija. Često je slučaj,kaže, da se teorija postavi na pijedestal. Ako se neko zapažanje ne uklapa u teoriju, samo se sakrije ili ne govori o njemu. Reichova teorija ne samo da objašnjava mnoga uobičajena zapažanja, nego se i sve stvari o kojima nije bio volje da se  otvoreno raspravljaju mogu se sagledati zajedno u mnogo sveobuhvatnijoj teoriji koja uključuje i taj životni energetski parametar kojega je otkrio dr. Reich.

Njime se može utjecati na tijek i razvoj bolesti, ubrzati zarastanje rana i opeklina, ubrzati rast usjeva. Klasična znanost ne pruža ništa nalik ovom, kaže Demeo, pomoću kemije se mogu stvoriti učinci, ali  ograničeni, a onda krenu nuspojave jer biokemijske tvari mogu pojačati jednu biološku funkciju, no onda se javlja neka druga, neočekivana.

Orgonska energija u svojoj prirodi, čini se, ima veoma pozitivne učinke na zdravlje. Ako je to iskonska životna energija iz koje su potekli svemir i živi organizmi, onda se čini vrlo prihvatljivom, to je tvar od koje smo sačinjeni. Dakako, mora je eksperimentalno istražiti mnogo više stručnjaka, kaže Demeo, ali misli da se ovime otvaraju nova vrata te da je ovo važna materija koju treba istražiti, a ne samo napadati, ismijavati i spaljivati knjige o njoj što je bio slučaj u 1950-ima.

CLOUDBUSTER

Cloudbuster je meni najfascinantnija Reichova naprava, osmišljena da utječe na atmosfersku orgonsku energiju time što će utjecati na oblake i njihov rast. To je možda najkontroverznija Reichova tvrdnja Demeo je još 1977. godine proveo sustavni niz testiranja s jednim od tih cloudbustera, kojeg je izradio pod vodstvom jednoga od Reichovih nekadašnjih suradnika.

Ispitali su je i utvrdili da je sustavno utjecala na raspored padalina na cjelokupnom području Kansasa. To je jedan način utjecanja na vrijeme na vrlo velikim područja. Za razliku od metode umjetnoga stvaranja oblaka (cloud seeding) koja se koristi kemikalijama kako bi utjecala na pojedine oblake, ovom se metodom utječe na temeljni energetski kontinuum preko vrlo velikoga područja te može potaknuti ili porast oblaka ili njihovo smanjivanje, ovisno o tome na koji ga način rabimo.

Cloudbuster je zapravo serija praznih cjevčica na stalku poput antene koji  se može pomicati i prema nečemu usmjeriti. Nekoliko ih je Demeo sa suradnicima izradio za eksperimente koje je provodio u drugim zemljama, a najveći je projekt bio u Izraelu, drugi u Libiji, zatim u državi Eritreji, maloj zemlji na jugoistočnom rubu Sahare. Sve su te eksperimente podupirale vlade tih zemalja, bar u logističkome smislu i svi su eksperimenti pokazali veoma dobre rezultate.

Pri kraju su se u nekim područjima pojavili veoma dugi i teški sušni uvjeti koje su okončali snažni pljuskovi koji su zatim potrajali razmjerno dugo. Tu napravu se treba rabiti samo nekoliko sati ili dana. To je kao s uređajima za oživljavanje rada srce, objansio je Demeo. Ako prestane raditi, rabite uređaj da biste ga ponovno potaknuli na rad.  Reich je na jednak način govorio o pulsiranju atmosfere. Kada atmosferska energija pulsira, izmjenjuju se prirodni ciklusi kišnih i sušnih razdoblja, ali nešto taj ciklus može poremetiti i tad nastupi sušno razdoblje. Rabite li cloud-buster na ispravan način tijekom kratkoga razdoblju, možete opet vratiti taj ciklus i imat ćete izmjenu kišnih i suhih razdoblja.

Demeo je radio na nekoliko takvih projekata u Sahari, no smatra da je znanje o tome nažalost nalik Pandorinoj kutiji. Dok je Reich bio živ, govorio je da je to tako važna stvar da je valja koordinirati na međunarodnoj razini. Njome se treba baviti znanstvena zajednica, morali bi je nadzirati stručnjaci meteorolozi, kao i ljudi koji razumiju način djelovanja orgonske energije. Ali danas je situacija nažalost, kaže Deemeo,  veoma kaotična.

Ljudi uređaj postave u svome stražnjem dvorištu te ga ostave da ondje stoji danima, tjednima, a onda se pojavi suša i češu se po glavi jer ne znaju što su učinili.

To je uređaj koji je intrinzično upaljen jer to pitanje geometrije uređaja i same energije koja je vani. Dakle, ponaša se kao i akumulator kojega nikad ne morate paliti ili gasiti. Sastavi ga se kada je potreban, a potom rastavite.

Prema Demeo, ima nekih pustinjskih područja na kojima se i dalje provode eksperimenti, ali je njegova poruka svima da je sad vrijeme da se malo uspori jer je znanje o tome uređaju tako uznapredovalo da je nadmašilo naše znanje o eko-sustavima da mu je doista potrebno još mnogo istraživanja i koordiniranja. Ako npr. na jednom području uklonite sušu i potaknete kišu, uvijek postoji pitanje, jeste li sušu možda premjestiti drugdje pa trpi netko drugi, ili dobije veliku poplavu zbog onoga što ste učinili.

Postoje neke indikacije za nekoliko slučajeva u kojima su ljudi postupali neoprezno i izazvali negativne posljedice na međunarodnoj razini. I dok meni još uveijk fascinantno zvuči uopće postojanje takve tehnologije, Demeo tvrdi kako je sada vrijeme da se raspravi o tome da se malo uspori ovaj aspekt Reichove tehnologije. Otvoren podržava korištenje orgonskoga akumulatora jer ako pogriješite u radu s njime, jedino ćete možda naškoditi samome sebi, a često se ne dogodi ni to. Ako imate akumulator s elektrosmogom i sjednete u njega, obično se samo počnete osjećati loše i izađete iz njega. No, vrijeme je puno složenija stvar.

www.blog.vecernji.hr/misak