Odjednom se to počelo mijenjati. Prvo sam upoznao Hrvoja Zujića i Vilima Kanjskog, autore knjige  „Skinut veo tajni piramida“ o energetici piramida, koja baca novo svjetlo na mehanizam koji stoji iza raznih pojava zabilježenih u piramidama koje imaju veze s mnogobrojnim poticajnim učincima na žive organizme, o kojima sam nekad davno već pisao na ovom blogu. S obzirom da je riječ o ljudima dobro potkovanima  u elektrotehnici, a  i drugim područjima potrebnim za razumijevanje  mehanizma podvodnih tokova, negativnih iona i slično, odjednom mi se malo počelo raščišćavati o čemu se tu radi. Detalje možete pronaći u knjizi ili pak pričekati koji tjedan emisiju Na rubu znanosti o toj temi.

Ubrzo nakon toga upoznao sam i jednog od najvećih suvremenih istraživača orgona, Jamesa Demea. U priči o tome kako sam ga susreo riječ „slučajnost“ dobiva posve novu dimenziju. Naravno, za one koji vjeruju u slučajnosti.

Sasvim drugim poslom našao sam se u američkoj državi Oregon, u malom gradiću Ashlandu, što zaista nije mjesto koje ćete, između brojnih američkih atrakcija, posjetiti iz čistog mira. Osoba koju smo došli snimati predložila nam je lokaciju koja nam se činila odgovarajućom za temu koju smo radili – šumu i jezero u oregonskoj planini kojoj ne znam imena. Nakon snimanja otišli smo na pivo u neki ugostiteljski objekt u brvnari gdje je osoba srela svog starog prijatelja, Jamesa DeMea, za kojeg prije nisam čuo. No, kad mi je rečeno da se on bavi istraživanjem orgona, upitao sam ga bismo li mogli doći do njega i napraviti intervju za emisiju „Na rubu znanosti“. Naš domaćin je bio toliko ljubazan da nas je slijedećeg dana odvezao do DeMeovog laboratorija (Orgone Biophysical Research Lab) i kuće  smještenih usred šume. Tamo sam otrkio pravu riznicu znanja o orgonskoj energiji. Poslije sam otkrio i to da  svi oni koje zanimaju rubna područja znanosti (pa se putem naletjeli i na Wilhelma Reicha i orgon), vrlo dobro znaju tko je James DeMeo. S malim zakašnjenjem, to sam saznao i ja, a sada i vi. Svoje oskudno znanje pokušat ću predstaviti u retcima koji slijede.

LABORATORIJ ZA ORGONSKA BIOFIZIČKA ISPITIVANJA

James Demeo se sredinom 1970-ih, još kao student, susreo s knjigama Wilhelma Reicha. Toliko ga se dojmio njegov rad da je poželio upoznati ga još temeljitije i pokušati opet izvesti neke od njegovih eksperimenata. Kad je na Sveučilištu u Kanzasu započeo svoj doktorski studij na Odsjeku za geografiju, eksperimentalna ispitivanja koja je proveo bila su među prvim takvim istraživanjima na Sveučilištu. U njima je nastojao reproducirati otkriće do kojega je došao dr. Wilhelm Reich, a gotovo svaki eksperiment koji su proveli imao je pozitivan rezultat. Tako se zadržao  na tome istraživačkome polju već četrdeset godina, danas i u vlastitom institutu za istraživanje smještenom usred šume, kao što možete vidjeti na slikama.

Ta se ustanova zove Laboratorij za orgonska biofizička ispitivanja, a Demeo ga je osnovao 1978. godine. Smješten je dakle, usred šume, na području južnoga Ashlanda, u Oregonu, na zapadnoj obali SAD-a. Izgrađen je u visokom šumskom područje jer bi u gradovima elektromagnetski poremećaji, poznati i pod nazivom elektrosmog, ometali provođenje nekih od eksperimenata i ne bi bilo moguće provesti mala, preciznija mjerenja. Svakog ljetau laboratorij dolaze studenti koji sudjeluju u raznovrsnim obrazovnim i eksperimentalnim programima. Riječ je o mjestu na kojem se radi više nego bilo gdje drugdje u svijetu kad je u pitanju praćenje i demonstriranje Reichovoga prvotnoga otkrića orgonske energije.

WILHELM REICH

No, to je ustvari taj Wilhelm Reicha? Ukratko, učenik Sigmunda Freuda radio je u Austriji, a kasnije i Njemačkoj. Freud je u ranoj fazi svoga rada govorio o teoriji libida. Libido je bila Freudova riječ za energiju seksualnosti i emocija. Reich je taj pojam rabio u terapeutskom radu s pacijentima, a i danas je poznat po cijelome nizu psihoterapija usmjerenih na tijelo. To su situacije kad osobama s emocionalnim teškoćama terapeut pomaže da iz sebe izbace suze i bijes, čime se oslobađaju blokada u tijelu i napokon mogu prodisati, osjetiti se bolje i početi govoriti o svojim problemima. Na taj se način u psihoanalizi rad usmjerava na emocije. Wilhelm Reich bio je osnivač toga, ali je njegov doprinos i mnogo veći, mada na ovom mjestu obično počinje znanstvena rasprava.

No, Reich je bio među prvim znanstvenicima prirodnih znanosti koji su proveli bio-električka ispitivanja ljudskih emocija. Otkrio je da osobe u fazi visoke emocionalne ili seksualne uzbuđenosti na površini kože pokazuju vrhunac bioelektričkih potencijala. Bio je uvjeren da je to više od tipičnog elektriciteta jer se kreće u rasponu od tek nekoliko desetaka ili stotina milivolta. No, to je snažna reakcija, koja je Reicha navela da počne proučavati fenomen izvora iz kojega crpimo energiju. Na koji način ljudi dobivaju energiju? Iz hrane? Disanja? Biljke u svojim zalihama hrane imaju energiju koju dobivaj od sunca i atmosfere. Reich je zaključio da je ta energija postojala kao energetsko polje. Energetsko je polje oko svakoga od  nas, ali ono postoji i u slobodnome obliku u otvorenoj atmosferi.

ORGONSKI AKUMULATOR

Jedan od  eksperimentalnih alata kojima se Reich u ranoj fazi rada služio, i koji je i sam veoma važno otkriće, bio je akumulator orgonske energije. To je kutija koja je iznutraa metalna, od galvaniziranoga čelika, a izvana ima slojeve od organskoga materijala visokoga dielektričnoga potencijala. S vanjske strane je u slojevima poput kondenzatora, koji također odražavaj neke od struktura nalik stanicama koje nailazimo kod fenomena stvaranja slojeva u tkivima. Hrvoje Zujić mi je pokazao kako su ti slojevi u stjenkama akumulatora zapravo nanizani po sistemu jin i janga – jedan je jin, slijedeći jang i tako dalje.

U unutrašnjosti te kutije potiče se snažan napon životne energije, koju je Reich nazivao bioelektričkom energijom, kasnije životnom energijom i naposljetku orgonskom energijom. Orgonski akumulator jedan je od glavnih istraživačkih instrumenata koji se i danas koristi za demonstraciju prisutnost fenomena orgonske energije, koji se može primijeniti na nizu područja, od  medicine i fizike do biologije

Demeo je rekao da se kod principa orgonske energije može naći cijeli niz zanimljivih poveznica sa suvremenom znanstvenom teorijom. Na suvremenom području biologije danas se govori o bioenergetici, ali  u strogo kemijskom kontekstu. No, Reich je tvrdio da postoje elementi i za energetski kontekst. Takav pristup bi, prema njenu i Demeu, riješio mnogo zagonetki iz suvremene biologije, a i  fizike u kojoj se govori kako je svemir prazan, ali onda je tu i neobična stvar koju nazivaju tamnom tvari.

Ona utječe na materiju i trebala bi biti ondje, ali ne mogu je vidjeti. Tu nevidljivu tvar se naziva tamnom tvari, ne zna se što je, ali se zna da sigurno postoji. Demeo je spomenuo da se na satelitskim fotografijama vide izmaglice oko galaksija koja izgledaju plavo, a da je Reich prije mnogo godina otkrio da je orgonska energija plavkast fenomen. Spomenuo je još razne druge indicije i paralele koje ukazuju da je ta tamna materija iz fizike možda izvor Reichove orgonske energije.

Znanstvena zajednica nije prihvatila Reichove ideje. Zapravo, čovjek se našao u problemima gdje god se nastanio. Ispitivanja je provodio  1930-ih u Njemačkoj, kad je sve išlo u smjeru nacizma. Psihoanalitičari tog doba zauzimali su stajalište preživljavanja: Ne sviđaju nam se ovi momci, ali moramo živjeti s njima. Nemojmo podizati buru. U međuvremenu je Reich napisao knjigu Masovna psihologija fašizma u kojoj je naciste prozvao psihološki poremećenima. Rekao je da su to vrlo bolesni ljudi čija životna energija i emocije su posve  poremećeni. To se nacistima, dakako, nije nimalo svidjelo.

Ali nije imao lijepih riječi niti za njihove protivnike, komuniste, za koje je napisao da su jednako loši, da troše velike riječi na mir, ali ih podjednako zanima moć kao i naciste. Oštro je pisao protiv svih fašističkih društvenih pokreta tvrdeći da se društvo može učiniti zdravijim provođenjem seksualno-političkih reformi. Primjer bi bio legaliziranje razvoda između muškarca i žena koji su ušli u loš brak i nema potrebe produljivati ga, pa neka se raziđu. Zatim sloboda odlučivanja o začeću i slične stvari protiv kojih su bili i komunisti i nacisti, koji nisu suviše odobravali takve niti ikakve druge slobode.  Komunisti su bili malo mekši u nekima od ovih pitanja, ali su zato imali probleme na drugim poljima.

Do 1932. godine Reich se približio biofizici i otkriću orgonske energije, ali je iz Njemačke morao prebjeći u Skandinaviju jer je dospio na Hitlerovu listu za odstrel. Neko je vrijeme bio u Skandinaviji gdje je proveo veoma kvalitetan eksperimentalni rad, ali Europa je naposljetku ušla u rat pa je izbjegao u SAD. Ondje je od 1939. do 1957. godine proživio razdoblje veoma plodnoga istraživačkoga rada u istraživačkome laboratoriju u Rangleyju, u saveznoj državi Main.

Nazvao ga je Orgonon. I danas je na istome mjestu i naziva se Muzej Wilhelma Reicha. To je veliki muzej u kojemu se održavaju konferencije i drže Reichove stare knjige i istraživački dnevnici koji su sjajni povijesni dokumenti. Još se uvijek nalazi na starome mjestu, no u njemu više ne provode istraživanja, osim u smislu arhiva, u akademskome, povijesnom pogledu.

AMERIČKE GODINE

U doba svoga istraživanja u Americi Wilhelm Reich je učinio najveći napredak u pojašnjavanju značenja orgonske energije, načinu njezine primjene, proizvodnji orgonskoga akumulatora i njegova usavršavanja pa čak i izradi uređaja za kišu, takozvanog ‘cloudbustera’ - što je u nekoliko eksperimenata i dokazao otišavši u pustinju u Arizonu, SAD-a i ondje je uspio „ozeleniti“ velike površine donoseći kišu pomoću tih uređaja.

U to je vrijeme, kasnijih 1940-ih, doživio oštre kritike u nekoliko novinskih članaka popularnih novina koje je pisala žena koja je bila sovjetska krtica. Sastavila je niz jezivih članak. Čini se da su to sve bili Reichovi stari komunistički neprijatelji koji su došli u SAD kako bi mu zabili nož u leđa i „naplatili“ dug svim tim zlobnim člancima jer Reich je pisao o orgonskoj energiji, ali i društvenim pitanjima. Tako je doživio napad od strane tvrdokorne fašističke ljevice.

Zatim je FDA (Agencija za hranu i lijekove) zaključila da se mora uključiti u slučaj. To je velika zdravstvena organizacija nadležna za odobrenje hrane i lijekova, ali Demeovim riječima: ‘To je tek produžena ruka farmaceutske industrije, većim dijelom ne podržava zdravlje ljudi. Katkada učini kakav dobar potez, ali uglavnom ne. Ima odjel koji putuje Amerikom i napada liječnike koji se bave pionirskim istraživačkim radom za liječenje raka i degenerativnih bolesti.’

Reich je bio jedna od njihovih prvih žrtava. Napali su ga žestoko, a bez ikakvog opravdanja.

OPTUŽBE U AMERICI

Najprije su ga optužili za seksualne prijestupe jer je Reich  pisao o oslobađanju seksualnosti čovjeka. Rekao je da u odnosima ispunjenima ljubavlju postoji i seksualnost, što je nama danas sasvim normalno, ali je  nekim je puritancima prelilo čašu pa su ga zbog toga napali su ga zbog toga. James Demeo mi je rekao da ćete čak naići na ljude koji, kako ih naziva, pripadaju pornografskoj ljevici, i koji tvrde da je Reich netko tko zagovara kako svi trebaju spavati sa svima i prakticirati grupni seks, što je posve netočno. Reich to nijednom riječju nije spominjao, kaže Demeo, ali oni to svejedno tvrde, što budi reakcije konzervativnijih slojeva društva. Isprva su ga počeli napadati zbog toga, a kasnije i zbog orgonskoga akumulatora.

LIJEČENJE ORGONSKIM AKUMULATOROM

Moguće je izraditi orgonske akumulatore dovoljno velike da se u njih može sjesti (na slici je to ova mala kućica u šumi).

Reich je otkrio da sjedenjem u orgonskom akumulatoru možete potaknuti opće poboljšanje tjelesnoga imuniteta. Njegovi su zdravstveni suradnici to i dokazali u svojim kliničkim izvješćima. Služili su se orgonskim akumulatorom u liječenju cijeloga niza degenerativnih bolesti. U stručnome glasilu dr. Reicha, Biltenu orgonske energije, objavljivana su klinička ispitivanja njegovih kolega.

Reich je bio klasični znanstvenik sa sveučilišnim obrazovanjem pa se služio jezikom znanosti i znanstvenim metodama. Surađivao je s liječnicima i doktorima znanosti koji su ispitivali i izučavali ta pitanja koristeći se tada najboljim znanstvenim instrumentima, što i Demeo danas nastoji činiti. Nije to bilo samo medicinsko šarlatanstvo niti je Reich tek posijao tvrdnje bez dokaza.

Mogao ih je veoma dobro potkrijepiti. FDA ga je napala izjavivši da je njegovih 15 do 20 knjiga ustvari reklamna književnost za orgonski akumulator. Zabranili su je i naredili da je spale, uništili orgonski akumulator i bacili Reicha u zatvor. Zbog nepoštivanja suda, dosudili su mu dvogodišnju zatvorsku kaznu. U zatvoru je proveo godinu dana, a zatim preminuo od srčanoga udara u saveznoj kaznionici u Lewisburgu na istoku zemlje. To je za Ameriku bio veliki skandal.

Demeo kaže da je veliki zagovornik Amerike i da je brani od čestih iracionalnih kritika drugih zemalja, ali da je to nešto sa čime Amerikanci  moraju živjeti. Uglavnom, potaknuta tim zlobnim natpisima u novinama, FDA je pokrenula istragu protiv dr. Reicha koja je vođena iznimno neobjektivno. Nisu provedeni nikakvi eksperimenti od nekoga značenja kojima bi se istražio slučaj, nego je donijeto ono što se naziva analizom iz naslonjača (analiza bez praktičnih dokaza) rada dr. Reicha.

Proveden je sudski proces i sudac je presudio: Orgonska energija ne postoji. Bila je to sudska presuda o znanstvenoj materiji, što je vrlo riskantno i nikada u povijesti nije funkcioniralo. Dr. Reich bačen je u zatvor, knjige su mu spaljene, a njihova je prodaja bila zabranjena u cijeloj zemlji. Preminuo je od srčanog udara 1957. godine u zatvoru. Prošlo je mnogo godina prije nego što je bilo tko od njegovih sljedbenika opet pokrenuo njegova istraživanja. No neki od njegovih starih medicinskih studenata i kolega počeli su se više baviti istraživanjima na sjeveroistoku SAD-a. Ondje je bila i organizacija koja se zvala Američki fakultet orgonomije i stručno glasilo Journal of Orgonomy koje je mnogo godina izlazio.

- NASTAVLJA SE -