Dragi tata, žao mi je što se dogodilo to baš sada, ali na neki način mi je i drago što si otišao, daleko si nadišao ovu zemlju u kojoj živimo. Ovdje nije bilo ništa za tebe. Ne čitam ništa što pišu jer znam da se nisi htio ubiti. Cijeli život su mi ljudi govorili da sam narkomanka, da se drogiram i gdje god da odem, govore mi da sam ušlagirana, ali ja nikad nisam tebe krivila. Uvijek sam ti se divila, tata, jer si bio iskren, a i kad si lagao, nitko ti nije vjerovao, ali bi ti popustili jer si se trudio izvući. Svi su jako tužni, meni još nije ni došlo do glave da te nema i da me više nećeš staviti na kuhinjski stol i zaprijetiti mi da ćeš napraviti njoke od mene. Žao mi je samo što se nismo uspjeli upoznati dovoljno. Nikad nisam s tobom mogla puno pričati o stvarima koje su me mučile, ali na neki način mi je i to bilo u redu jer se nisam osjećala kao da ćeš me osuđivati. Uvijek si mi bio poput velikog brata, ja sam se za tebe brinula više nego ti za mene, kvragu, ti si mene žicao novac :) Ti si bio jedini koji mi je došao na 17. rođendan i jeli smo onaj tiramisu koji se raspao i izgledao ko bljuzga. Nećeš vjerovati, satu koji si mi darovao za rođendan je riknula baterija baš u nedjelju kada si i ti otišao. Nedostajat će mi sitnice koje si radio da iživciraš mamu. Kad bi sjedili za ručkom, uvijek si pričao o nekim gadostima i mama bi se naljutila, i to će mi jako faliti. Ili kada bi iz čista mira ušao u boravak s hlačama do vrata, iskrivio se i napravio glupu facu i plesao dok te ne bi potjerali natrag u sobujer si bio dosadan. Baš si bio glup i djetinjast. Jučer nam je poštar donio telegrame. Plakao je. Vidiš, tata, i drugi ljudi te vole. Vidiš da sam bila u pravu kad sam rekla da nisi beskoristan. Ti si uvijek bio velik dio mene. I sad kad te nema, imam osjećaj kao da si mi iščupao srce, prožvakao ga, pljunuo, zgazio i bacio mi komadić natrag. Ti si bio jedini koji je vjerovao da ću nešto postići. Uvijek si rekao da bi bila super glumica ili organizatorica, tjerao si me da objavim i onu knjigu koju smo počeli pisati, a jasam ti rekla da si glup. A vidi, tata. Nisam ništa napravila. Četiri milijuna ljudi me mrzi. Ja sam kriva za to. Oprosti što nisam bila ono što si htio da budem. Nisam talentirana za sve. Ali istina je, jesam odlična glumica. Glumim cijeli život da mi ne smeta što ne razgovaramo puno. Stavim maskicu s cvjetićima i svima govorim kako mi je super. No kada dođem doma, nemam kome lagati osim sebi. Tata, moje lice nije prekriveno cvjetićima, nego razmazanom maskarom. Iskreno, najrađe bi skupa s tobom otišla sada jer gdje god da jesi, dobro ti je. Ali ne mogu zbog mame. Nedavno si ti izgubio svog tatu. Vidiš koja nas je sudbina zadesila. Ti i ja smo bili njegovi miljenici, hvala Bogu da si ga nadživio, inače bi imali dva odjednom. Ne mogu vjerovati da si mrtav, sve dok ne pročitam negdje i pomislim si...nemoguće, kao da svi mogu biti mrtvi osim tebe. Što se desilo, tata? Ti si pobjeđivao život. Zašto si mu pustio da pobijedi? Što ću ja sada, tebe su svi voljeli i zbog tebe su neki i mene voljeli. A sada me samo sažalijevaju. U ovih nekoliko dana sam dobila poziva nego ikad u životu, osjećala sam se kao da ljudima stalo do toga kako je meni. Ali ne znaju oni, tata. Nikad mi nije bilo krivo što se ne družimo više, što nikada nismo izašli van, što nisi sudjelovao u događanjima u kojima sam ja bila, a sad kad gledam slike, kao da si još živ. Nije mi jasno što se događa, zašto svi pričaju o tebi kao bivšem. Pa još si tu, fizički. Znaš, tata, kada te kremiraju, neće nam dati tvoj pepeo. A tvoj život se svodio oko pepela. Stalno ti je padao po tepihu i mama je bila ljutita zbog toga. Sad bi uzela tvoj pepeo i pojela ga, tako da znam da ćeš uvijek biti s nama. Zamisli kako je baki. Imam osjećaj da će umrijeti od tuge. Da nema Denisa i mame, ne znam što bi si napravila. Ne mogu ni piti ni jesti. Sve me podsjeća na tebe. Nema veze, tata, svi umiru. I kad upoznaš osobu do koje ti je stalo, moraš biti svjestan da će umrijeti. Zato, tata... Vidimo se uskoro... poručila je Ella ocu.

Piše: Eta Kočić

www.24sata.hr