Zidovi joj nisu sazdani od kamena vađena iz zemlje nego od živca kamena, izmjerena najvećom brižnošću i obrađena velikim marom. Unaokolo, izvana su stupovi pa se oko crkve može lako stupati i ophoditi je. To pak mjesto u obliku deambulatorija nadilazi pola visine zidova u koje su ugrađeni prikazi raznih životinja, a krov mu je od olova.

Crkva ima troja vrata, glavni i bočne brodove koji su odijeljeni velikim i debelim stupovima. Glavni je brod podijeljen na dva dijela: jedan se u starini nazivao Svetinja nad svetinjama, a sada kor, dok je drugi određen za puk i uopće za sve svjetovnjake koji, stojeći i moleći se ondje, teže Božjim riječima. U koru su mjesta doznačena kanonicima i svećenicima.

Izvan ili ispod kora, gdje je mjesto za puk, nalazi se prostrana propovjedaonica na stupovima, oblikovana zadivljujućim umijećem. Ispod nje je kameni oltarić odakle se pjevaju poslanice i evanđelja te puku navještaju blagdani i najavljuju postovi.

Ondje i krsno vrelo. Naime, samo se u njemu krsti jer u Dubrovniku nema druge župne crkve.

Sva je [crkva] popločana živcem kamenom raznih boja. Na zidovima obaju krila vidimo priče iz Staroga i likove iz Novoga saveza. Svi prozori, i malih i velikih stakala, obojani su slikama svetaca.

Čitava je [crkva] urešena prekrasnim visokim svodovima. Naime, veliki i visoki stupovi glavnoga broda vide se sve do krovišta. No, u pobočnim brodovima ističu se svodovi izgrađeni na stupovima, a na jednom od njih podignuta je jedna – ne toliko lijepa koliko pobožna – kapelica u kojoj se čuvaju moći mnogih svetaca okovane srebrom.

Iznad te kapelice sazidani su drugi, gornji svodovi, gotovo sve do nižeg krovišta crkve.

U ovom hramu postoje i orgulje.

Na osnovi svega toga, mogao bih reći da je glavna i prvostolna crkva od svih najveličanstvenija i najljepša. Druge se crkve ugledaju na crkvu Svete Marije.