Piše: Ivana Cesarec
Još kao dječak, dok sam započinjao glazbeno obrazovanje, rekao sam ocu da ću postati veliki pijanist. Samo je odmahnuo glavom. Nakon što su uslijedili uspjesi i nagrade, priznao mi je kako je zbog te geste često požalio, kaže Perica Mihaljević, glazbenik i profesor klavira u Osnovnoj glazbenoj školi “Jan Vlašimsky” u Virovitici. Rođen kao zdravo dijete, s pet je godina obolio od encefalitisa, virusne upale moždane ovojnice, te sa šest i pol godina izgubio vid.
Unatoč sljepoći, roditelji su mu dali do znanja da od njega očekuju rezultate kojima će se ponositi. Vjerovali su i znali da to može, kaže Mihaljević. Stoga su ga upisali u Osnovnu školu za slijepu i slabovidnu djecu “Vinko Bek”, gdje se rano uključio u glazbene aktivnosti te je s deset godina upisao i redovnu glazbenu školu. Tijekom srednje škole zaredale su nagrade i uspjesi na glazbenim natjecanjima, što je još snažnije usmjerilo njegov životni put. Studirao je na Visokoj školi za glazbenu umjetnost “Ino Mirković” u Lovranu te diplomirao na Glazbenoj akademiji u Zagrebu.
- Svaki čovjek, pogotovo onaj s invaliditetom, mora izgraditi viziju onoga što želi učiniti u životu. Također, svatko je sam odgovoran za kvalitetu vlastita života, svoju sreću i poziciju u društvu. Slijepi se ljudi, ističući svoj invaliditet, često izdvajaju iz društva čime “tjeraju” ljude da ih tretiraju onako kako inače, vjerojatno,
ne bi. Drago mi je da sam svoj status izborio školovanjem, vježbanjem klavira i druženjem s ljudima bez invaliditeta, kao i slijepima, ističe glazbenik. Uvijek je važno, dodaje, istraživati krajnje granice svojih mogućnosti.
ČVRSTA ODLUKA MIJENJA ŽIVOT
Vid sam, zbog rijetke bolesti, izgubio sa 18 godina, govori Robert Pugar, profesor matematike pri Osnovnoj školi “Vinko Bek”. Prvi
je i zasad jedini slijepi čovjek u Hrvatskoj koji je uspješno završio studij matematike.
- Ljude je čudilo što slijep čovjek želi studirati matematiku - kaže Pugar. No odlučivši da on to može, uspješno je završio studij i počeo raditi. Profesor Pugar, danas otac troje djece, matematiku želi približiti slijepim ljudima. Zato uspješno prilagođava matematičke udžbenike Brailleovu pismu, tj. pismu za slijepe. Jer, kako kaže, takve je udžbenike najteže adaptirati pa ih nema dovoljno. A važno je da se udžbenici slijepih i učenika zdravoga vida ne razlikuju, dodaje Pugar.
NAJVAŽNIJA JE ŽELJA!
Andrija Rusan, učenik četvrtog razreda fizioterapeutskih tehničara, zbog meningitisa je s tri i pol godine ostao bez sluha. Unatoč gluhoći, sa 12 godina, nakon završena plesnog tečaja, upisao je sportski ples, koji je, pohodeći natjecanja, trenirao šest godina. Sviđali su mu se, kaže, pokreti plesača te ih je odlučio oponašati. Očito plesno napredovanje ubrzalo je odluku o ugradnji umjetne pužnice.
Mario Bebek, Andrija Rusan i prof. Krajšić-Međeši
AKO JE NAPORNO, NIJE NUŽNO TEŠKO
Učenik drugoga razreda smjera sanitarnih tehničara, Mario Bebek boluje od artrogripoze - ukočenja zglobova. Do sada je prošao više od 20 operativnih zahvata te promijenio četiri fizioterapeuta. Također, osvojio je četiri srebrne i zlatnu medalju u plivanju. Mario više od dvije godine trenira plivanje u plivačkom klubu “Natator”. Iako mu je svaki dan naporan (škola, vježbanje s fizioterapeutom, trening plivanja), svoj hobi, kao i školsku “ekipu”, kaže, jako voli.
bglavac
edin.kecanovic
