Piše: Gordana Vukres
Hana Medin uzgaja pućeve koje izvozi u Italiju (slika u naslovu)
Žene su odlučile zakoračiti i u tradicionalno muške sektore, a vlastiti posao najčešće pokreću zbog želje da same organiziraju vrijeme i usklade obiteljske obaveze s karijerom.Ne zvuče li optimistično podaci da u Hrvatskoj nema niti jedne grane djelatnosti u kojoj barem jedna žena nije vlasnica tvrtke? Dosad je registrirano oko 18.300 tvrtki u kojima su žene vlasnice ili na vodećoj poziciji, a ukupno zapošljavaju oko 102.000 radnika, dok je prije šest godina od 63.000 tvrtki, njih 8500 bilo u rukama žena.
Tvrtke pod vodstvom ili u vlasništvu žena u Hrvatskoj su prošle godine ukupno zaradile 38,02 milijarde kuna, dok im je dobit iznosila 2,46 milijardi kuna. Tako se Lijepa naša s 23 posto poduzetnica svrstava u vrh zemalja u okruženju jer ih susjedna Slovenija ima 21 posto, a Albanija 17 posto. Prema podacima neprofitne američke organizacije Center for Women’s Business Research (Centar za istraživanje ženskog poduzetništva), gotovo 10,4 milijuna kompanija u vlasništvu je žena.
- Žene svaki dan dolaze s odličnim poslovnim idejama, sigurne su u svoje znanje i vještine te svjesne da se ne moraju hvatati u koštac s troškovima poslovnog prostora - objašnjava Margaret Barton, izvršna direktorica National Women’s Business Councila.
U Americi sve više žena koje osnivaju svoje kompanije, ulazi u tradicionalno muške sektore poput građevinarstva, proizvodnje i transporta. Najveći broj poduzeća u vlasništvu žena ipak je najprisutniji u prodaji (16%) i uslugama (53%). Iako ti podaci djeluju optimistično, ne treba zaboraviti da udjel žena u broju ukupno nezaposlenih u Hrvatskoj iznosi prosječno 59,3 posto, a u pojedinim regijama 65 posto, usprkos tome što su obrazovna struktura nezaposlenih žena i muškaraca te njihov prethodni staž isti.
Razgovarali smo s pet žena koje nisu mogle naći stalni posao u struci ili su ostavile “siguran” posao i krenule u poduzetničke vode. Hana Medin ostavila je novinarski posao i uzgaja puževe, Kristina Horbec napustila je posao u Plivi i osnovala tvrtku koja se bavi Mystery shoppingom, Petra Bošković otišla je s rukovodeće pozicije u CSA i Air France KLM-u te otvorila tvrtku za prevoditeljske usluge, Tamara Vidaček je nakon niza godina traženja posla u struci i rada na određeno vrijeme od hobija napravila posao - otvorila igraonicu za djecu, a Sanda Alter je posao inženjerke zamijenila radom u vlastitom salonu za pedikuru. Jedan od glavnih razloga za pokretanje vlastitog posla tim je ženama bila obitelj i želja da imaju posao u kojemu mogu organizirati svoje radno vrijeme te uživati u vlastitim ostvarenjima.
Hana Medin bila je novi-narka pet godina, ali nemoć da pomogne onima kojima je to najpotrebnije, osim novinarskim člankom, iz dana u dan sve ju je više razočaravala.- Koliko god volim pisati, odlučila sam na ‘novinarski način’ istražiti svoj afinitet prema prirodi te posljednjih godinu posvetiti prikupljanju informacija o nekoliko grana poljoprivrede i njihovoj potražnji na tržištu izvan Hrvatske. Kada sam od stranih tvrtki dobila potvrdan odgovor za suradnju, uvidjela veliku perspektivu ekološke poljoprivrede u svijetu te počela odlaziti na usavršavanje, novinarstvo je, na žalost, moralo ostati iza mene. Manje stresa, manje razočaranja, manje suza, a više vjetra, kiše, polja i blata - napominje Hana Medin.
Prije devet mjeseci otišla je u poduzetničke vode i počela ulagati u farmu puževa.
- Administracija se doimala katastrofalno kompliciranom i dugotrajnom, ali ono što čovjeka zaista može obeshrabriti jesu drugi ljudi. Koliko god zaista postajemo sve bliži europskim normama ponašanja, smatram da je ženama teže u odnosu na muškarca u poslovnim krugovima - priča Hana. No, optimizam je ne napušta, a veliku podršku ima u obitelji s kojom nastoji provesti što više vremena.
- Malo vremena ostaje za privatni život i zadovoljavanje osobnih potreba. Upravo zato je vrijeme koje imam samo za sebe toliko dragocjeno. Sada, na početku, telefoni još zvone od 7 sati ujutro pa do kasno navečer, i to svih sedam dana u tjednu, jer nisam u poziciji da strogo određujem radno vrijeme. Trudim se da vrijeme provedeno s užom obitelji što više obogatim, trenutke učinim vrednijima i češće izrazim koliko ih volim i cijenim - kaže Hana.
Suprug i obitelj podrška su i Kristini Horbec, uspješnoj poslovnoj ženi i vlasnici Mystery shoppinga. Ona je prije šest godina ideju za vlastitu tvrtku našla gledajući “Oprah Show”. - Kod Oprah je gostovala gospođa koja je rekla da je tajni kupac i da cijele dane kupuje i jede po restoranima te putuje i odsjeda po hotelima, a za sve to je plaćena - prisjeća se Kristina. Tada 26-godišnjakinji zaposlenoj u Plivi ta je priča zvučala nevjerojatno.
- Htjela sam to raditi sad i odmah. Kako sam diplomirala ekonomiju, zanimala me poslovna logika zašto bi netko nekoga plaćao da kupuje. Odmah sam sjela za računalo i sljedećih osam mjeseci pretražila svaku stranicu izlistanu na temu mystery shoppinga. Uvidjela sam da je to niša unutar segmenta istraživanja tržišta, koja vrlo brzo raste zbog porasta važnosti kvalitete usluge u modernom poslovanju. Također sam vidjela da najveći tržišni udio u kolaču imaju specijalizirane mystery shopping agencije te sam takvu odlučila otvoriti. Nakon četiri i pol godine rada u Plivi nastala je Heraklea - priča Kristina.
I danas, nakon šest godina, to je jedina agencija specijalizirana za mystery shopping te najveća u regiji. Tvrtka je osvojila tri MSPA nagrade, a lani je Kristina dobila i Crominu nagradu za najboljeg menadžera godine u kategoriji mladi menadžer, kao prva žena u toj kategoriji i najmlađi menadžer dosad (s 31 godinu). S kolegicom iz Švedske napisala je prvu stručnu knjigu o mystery shoppingu na svijetu - “Measuring Management and The Moment of Truth - The Book about Mystery shopping”, i to na engleskom jeziku.
- Mystery shopping najjednostavnije možemo definirati kao poslovni alat za mjerenje kvalitete usluge. Na zahtjev klijenata tajni kupci odlaze na njihova ili konkurentska prodajna mjesta, znaju na što trebaju obratiti pozornost i poslije o tome pišu izvještaje. Tvrtkama je taj alat bitan i vrijedan jer jedini pruža informaciju o izvedbi, tj. govori im što se stvarno događa u kontaktu djelatnika i kupaca u tzv. trenucima istine. Ne koriste ga samo poslovni subjekti, nego i državne institucije te proizvođači, uvoznici i distributeri, koji na taj način doznaju kako je njihov proizvod pozicioniran na prodajnim mjestima partnera, koliko se često nudi, što prodavači govore o njemu, a što o konkurenciji itd. - objašnjava Kristina.
Ta zaista uspješna žena tvrdi da nije teško početi biznis jer za uslugu ne treba mnogo novca. - Ponekad je dovoljno imati računalo, printer i telefon, a teško je samo utoliko što se probijaš s nečim sasvim novim. No, i izazov je kad se čini da su svi i sve protiv vas - zaključuje mlada poduzetnica.
Dobro plaćeni posao menadžera u CSA i Air France KLM-u napustila je i Petra Bošković koja danas radi kao prevoditeljica u svojoj agenciji.
- Razlog za prekid uspješne karijere primarno je bio nedostatak vremena za obitelj i ostvarenje profesionalnih želja zbog poslovnih obaveza. Obitelj mi je na prvome mjestu i željela sam imati posao uz koji mogu organizirati svoje radno vrijeme i uživati u vlastitim ostvarenjima. Kada čovjek u nešto istinski vjeruje, ništa nije teško. Moj početni kapital bilo je puno želje, entuzijazma i volje, a financijski segment cijele priče bila su osnovna sredstva koja treba uložiti za otvaranje tvrtke, odnosno oko 20.000 kuna. Moja najveća podrška u svemu tome je suprug. Bez njega nikada ne bih smogla hrabrosti i snage reći ‘sada je dosta’ te pokrenuti vlastiti posao - kaže Petra.
Njezin savjet i moto glase: život je kratak i jednoga dana kada počnete razmišljati o vlastitom životu, nećete se sjećati kako ste ispunili ciljeve ili povećali promet deset posto, nego ćete razmišljati o trenucima kada vam je dijete prohodalo, kada ste ostvarili vlastite snove ili otputovali sa suprugom na tri dana usred tjedna na romantično putovanje i za to nikoga niste morali pitati.
Većina će se vjerojatno složiti. Dođe trenutak kada treba zastati i osvrnuti se iza sebe. S tim se slaže i Tamara Vidaček koja je prije 15 godina, nakon što je diplomirala na Kineziološkom fakultetu, imala ambicije do neba. Radila je kao instruktorica skijanja, učiteljica tenisa, nekoliko godina u zagrebačkom privatnom dječjem vrtiću, vodila školu u prirodi i bavila se folklorom. Kada se vrtić zatvorio, bila je razočarana jer nije mogla pronaći stalniposao.
- Subotom sam honorarno radila kao animatorica dječjih rođendana i odlučila sam krenuti sama, pa što bude. Suprug mi je govorio: ‘Draga, to je rizik, da ipak nađeš bilo kakav posao u državnoj tvrtki, što je sigurno, sigurno je’ - prisjeća se Tamara Vidaček. Danas joj je drago što je samostalna, njezina igraonica uspješno radi već godinu dana, a kada plati najam i ostale račune, zaradi prosječnu plaću. - Prodala sam vikendicu da bih otvorila igraonicu. Nisam mogla dići kredit jer sam bila nezaposlena. Trebalo je naći adekvatan prostor, adaptirati ga i prilagoditi namjeni, a u svemu su mi pomogli obitelj i prijatelji. Suprug je uređivao prostor, prijateljice su radile letke i ilustracije, djeca su dijelila letke i malo-pomalo posao se sve više širio - objašnjava Tamara.
Više ne radi samo subotom jer se glas o njoj proširio među djecom i roditeljima, pa se rođendani u njezinoj igraonici sada slave svaki dan u tjednu.
- Zasad nemam nikog zaposlenog, nego sve radim sama. Imam jednu pomoćnicu koja je upisala fakultet, ali planiram je zaposliti jer nije lako raditi sam. Ne mogu si dopustiti da budem prehlađena ili bolesna, ali uživam u svom poslu. Radim s djecom, posao koji volim, a i obitelj me u svemu podržava. No, da nije bilo obitelji i prijateljica, u onim teškim danima panike vjerojatno bih odustala.
Da je podrška bližnjih važna i potrebna i onima najhrabrijima, potvrđuje Sanda Alter koja je završila Agronomski fakultet, a danas ima svoj pedikerski salon.
- Nakon diplome radila sam šest mjeseci na fakultetu. Kako sam već tada bila samohrana majka, nisam se imala na koga osloniti i morala sam sama zaraditi za život. Zaposlila sam se u pedikerskom salonu i uporno javljala na natječaje za posao u struci. Bio mi je san raditi u velikoj tvrtki poput Plive. Javljala sam se na oglase u kojima su tražili agronome, prošla sam sve testove, ali dobila sam odgovor da traže muškarca - priča Sanda. Gotovo sedam godina radila je u pedikerskom salonu, i to po 12 sati dnevno, a najteže od svega bilo joj je to što nije mogla biti sa sinom Maksom koji je tada kretao u školu.
| 1. Hana Medin kupila je zemljište kod Zadra i uzgaja puževe koje izvozi u Italiju. JURE MIŠKOVIĆ/CROPIX 2. Tamara Vidaček otvorila je igraonicu u Novom Zagrebu prije godinu dana, a u uređenju prostora pomogli su joj obitelj i prijateljice koje su bojile zidove i izrađivale letke. MILIVOJ KEBER/CROPIX 3. Sanda Alter se kao diplomirani agronom zaposlila u pedikerskom salonu i nakon sedam godina odlučila otvoriti vlastiti salon kako bi više vremena provodila sa svojim sinom. SAŠA MIDŽOR SUČIĆ/CROPIX 4. Petra Bošković bila je menadžerica i imala dobro plaćen i zagarantiran posao, ali oduzimao joj je jako puno vremena koje je uskraćivala obitelji. Odlučila je biti sama sebi šefica i otvorila agenciju za prevode. NINA ĐURĐEVIĆ/CROPIX 5. Kristina Horbec jedina u Hrvatskoj ima tvrtku koja se bavi mystery shoppingom i dosad je nagrađena kao menadžerica godine. SAŠA MIDŽOR SUČIĆ/CROPIX |
- Dugo sam razmišljala je li pametno otići s jednog posla koji je bio siguran u nesigurne samostalne vode, no prevagnula je želja da što više vremena provodim sa svojim djetetom. Kad sam odlučila otvoriti svoj salon za pedikuru nedaleko od stana, nisam imala ništa, odnosno sve što sam imala bile su moje ruke, godine staža i mušterije za koje sam mislila da će doći za mnom. Sve je to bio rizik jer sam radila u centru grada, u divnom salonu, kod divne šefice, a svoj sam salon otvarala u Novom Zagrebu. Tada nije bilo poduzetničkih kredita pa sam prodala vikendicu koju sam naslijedila od tate i uložila oko 50.000 kuna u adaptaciju prostora.
Srećom, od prvoga dana imam pune ruke posla. Danas radim deset sati na dan, dvokratno, i to od 8 do 12, a onda imam pauzu do 16 sati. To vrijeme provodim s obitelji i odmaram se. Što se tiče zarade, zadovoljna sam, uspijevam se pokriti, a i nešto staviti na stranu za crne dane - navela je Sanda. Plaća životno osiguranje i štedi jer tko zna hoće li moći raditi sama do mirovine. No, nije nimalo zabrinuta. - Smislit ću nešto, snaći se. Više u meni ne postoji strah da nešto ne mogu. Mogu, hoću i znam, pa žena sam, ne? - ističe Sanda.
| ‘Ne smijemo si dozvoliti bolovanje’ Kristina Horbec kaže kako je prve četiri godine radila više od 16 sati na dan, svih sedam dana, bez godišnjeg odmora. - Nisam to doživljavala kao težak rad i odricanje, kao moja okolina, jer uživam u svom poslu. Danas radim od 10 do 12 sati i sve što želim, stignem. Putujem, izlazim, čitam, idem na jogu, upravo sam završila MBA, pišem drugu knjigu i u šestom sam mjesecu trudnoće - kaže Kristina. Teško je u početku dok se ne organiziraš, ne možeš si dozvoliti ni dana bolovanja, kažu naše sugovornice. Sanda Alter rado bi zaposlila još jednu osobu. - No, nisam sigurna da ću imati dovoljno posla da platim radnici pristojnu plaću, a ne želim riskirati - zaključuje. |
bglavac
irida
edin.kecanovic
