Prije par dana otišla sam s prijateljima pogledati film, piše Cheryl Richardson. Dobila sam dobre preporuke od ljudi čije mišljenje poštujem, pa sam se radovala užitku gledanja. Ipak, nakon prvih dvadeset minuta odlučila sam izaći iz kina.
Osjetljiva na nasilje i ljudsku patnju. Razina tolerancije na to mi je vrlo niska. Zbilja sam htjela vidjeti taj film, pa sam se prvo pokušala nagovoriti na ostanak.
"Pričekaj, Cheryl", govorila sam si, "sigurno će brzo prestati." Ili: "Zažmiri kad bude jako gadno."
No, nakon nekoliko takvih pokušaja da izdržim ono za što sam mislila da je postavljanje temelja priče, pomislila sam: "Čekaj malo. Ne želim ovo više raditi. Ne želim gaziti svoju osjetljivu prirodu. Umjesto toga, zaštitit ću ju." Tiho sam pozdravila i otišla.
Poznavanje i poštivanje moje osjetljive strane važan je način na koji vježbam njegu same sebe.
Svi imamo raznovrsne razine osjetljivosti. Ona je temeljni dio nas, koji nam omogućava da budemo dirnuti ljepotom, intimnim trenucima s drugima, velikim i mali čudima... Ujedno, ona je i mehanizam koji nam daje unutarnje upozorenje da smo u situaciji potencijalno opasnoj po naše emotivnu, duhovnu ili fizičku dobrobit.
Primijetite svoju osjetljivu prirodu. Obraćate li pozornost na nju ili ju nemilice gazite? Prakticirate li umjetnost trpljenja ili vještinu zdrave brige za sebe?
Kako raste razumijevanje i praksa zaštite samih sebe, razina osjetljivosti također raste. Normalno je da obraćamo više pozornosti na ono što nam je potrebno da bismo se osjećali dobro. Primjerice, ako je glazba u kafiću preglasna, možemo tražiti da ju utišaju ili ugase. Znate li da vas oštre kritike lako pogode, možete reći drugima na koji vam način najbolje mogu ukazati na ono što im smeta, tako da možete učiti i rasti. Možda se čini da bi oko toga moglo biti puno posla (a sigurno i može), no, u stvari je znak zdravog samopouzdanja.
Izvor: www.cherylrichardson.com