Uspješni poduzetnici su na drugo brdo tkani – kod njih se razvijao poduzetnički duh još od malih nogu, što zaslugom roditelja, što svojom vlastitom. Ustanovili smo od čega su satkani oni koji žive na sunčanoj strani ulice.

 

Dakle, što je to što možemo učiniti kako bismo podučili našu djecu usvajanju poduzetničke kompetencije?

 

Najbolje je djecu učiti bez podučavanja, već svojim primjerom, no ponekad ipak moraju učiti na vlastitoj koži. To možemo izvesti tako da ih dovodimo u situacije u kojima će se morati sami potruditi pronaći rješenje. Evo nekih smjernica:

 

•Čitajući biografije uspješnih svjetskih poduzetnika može se uoćiti nekoliko zajedničkih odgojnih mjera koje su provodili njihovi roditelji. Većinu njih su roditelji ciljano izlagali izazovnim situacijama. Recimo, mnoge od njih bi roditelj ostavio usred nepoznatog područja, pa su sami morali pronaći put do kuće. Iako je za njih to bilo teško iskustvo, istovremeno je to bilo i poučno iskustvo. Time se djecu uči snalažljivosti.

 

•Druga zajednička crta gotovo svih uspješnih svjetskih poduzetnika je ta da su još kao mala djeca počeli zarađivati. Kod nas se lome koplja oko toga dali djecu treba poticati ili im dozvoljavati da rade za novac. Primjeri iz prakse nam pokazuju da neprisilnim radom omogućujemo djeci ne samo dodatne prihode, nego i razvoj nekih vještina i vrlina. Između ostalog time se djecu uči proaktivnosti. Važno je napomenuti da se djecu ne smije nikad nagrađivati novcem za ono što bi inaće trebali odraditi, kao što su učenje i kućanski poslovi.

 

•Stari kažu, vjernom se srcu želje ispune. Gdje ima vjere, ima i volje i načina, kažemo mi. Jedan od preduvjeta za bilo koje poduzetništvo je vjera u sebe i u svoju poduzetničku ideju. Djete vam ima neku ludu ideju? Što učiniti? Pustite ga da ju sprovede iako i sami ne vjerujete u to. Nek' toliko dugo pokušava dok ju ne realizira. U trenucima dvojbe potičite ga da vjeruje u sebe i svoje mogućnosti tako što mu ukazujete na njegove male uspjehe, na uspjehe pojedinih koraka do cilja. Time se djecu uči samouvjerenosti.

 

•Djeca obično dolaze kući iz škole s hrpom radova i projekata kojima je mjesto negdje drugo nego recimo na kuhinjskom stolu. Pomognite im pronaći prikladno mjesto za držanje tih stvari, tako da ih znaju skloniti bez vaše pomoći, da znaju gdje se nalaze, da mogu lako do njih, i da ne smetaju. Time se djecu uči organizacija.

 

•Planirate neki izlet ili put za obitelj? Zašto to ne prepustiti svome djetetu? Kojim putem doći do odredišta, koje CD-ove će se putem slušati, što će se ponjeti za jesti i piti, kojim  se igrama i aktivnostima može tamo zabaviti za koje bi trebalo ponjeti rekvizite, koje znamenitosti se tamo mogu pogledati, kako se najbolje odjenuti -  sve su to stvari koje možete prepustiti djetetu da isplanira, a po potrebi možete naknadno dopuniti. Time se djecu uči planiranju.

 

•Kad se nešto razbije, nije uvijek rješenje kupiti novo. Ponekad je bolje rješenje popraviti potrgano. Time se djecu uči spretnosti.

 

•Uključite svoju djecu u procese odlučivanja. Čak i ako se neka odluka pokaže lošom, dobro je da nauče da je u redu pogriješiti, te da se svima to povremeno događa. Kad se spotaknemo, samo se podignemo i počnemo ispočetka. Važno je naučiti na greškama i ne ponovljati ih. Nagradite ih za njihove pokušaje, pa makar i nisu uspjeli jer time neće biti obeshrabreni da probaju ponovo i uče na greškama. Bitno je da djeca shvate da ako su odlučili u nećemu uspjeti ili napredovati, onda moraju ostati pri svojoj namjeri, pri svojoj odluci, a ne pokolebati se i odustati. Time se djecu uči odlučnosti.

 

•Poduzetni pojedinci stalno pokušavaju nešto novo i ulaze u neistražena područja, zato je mogućnost neuspjeha vrlo velika. Često su okolnosti protiv nas, pa trebamo uložiti dodatne napore da bi izdržali do kraja.  Vaćno je da ako dijete želi sprovest neki naum do kraja, onda mora ustrajati u svojoj namjeri, a ne obeshrabriti se i odustati.  Time se djecu uči ustrajnosti i upornosti i stvara volja za preuzimanjem rizika.

 

•Razgovarajući o cijenama i vrijednostima raznih stvari s djecom u ranoj dobi uči ih se cijeniti vrijednost novca i ljudskog rada. Poučite ih razumnom trošenju, ukazujući na to kako je bezobzirno trošenje obiteljskog imetka pogrešno i neodgovorno. Time se djecu uči umjerenosti.

 

•Raspravljajući o tome kako se rješava situacija kada ste se osjećali da ste bili tretirani neprimjereno od strane neke firme ili trgovine je dobar način da se pomogne djetetu razumjeti prirodu odnosa između klijenta i poslovnog subjekta. Često je kupac u pravu, ali ponekad to nije slučaj. Čovječnost igra ulogu, kao i tretiranje drugih onako kako bismo željeli biti tretirani. Time se djecu uči profesionalnim odnosima.

 

•Svako dijete ima talent za nešto. Lako je moguće da dosta dugo ne saznate za što je vaše dijete talentirano. Dozvolite djetetu da se iskuša u svim mogućim stvarima za koje pokazuje interes. Potičite ga i recite mu da se vidi njegov talent tamo gdje mu nešto ide od ruke. Potražite projekte koji potiču uporabu tog talenta. I uzmite ga za ozbiljno kada kaže u dobi od tri da želi biti astronaut. Tko zna, sve je moguće! Nikad ihnemojte obeshrabrivati i ograničavati. Time se djecu uči samopouzdanju.

 

•Kreativnost nije samo umjetničko izražavanje. Potičite svoju djecu na pronalaženje i izmišljanje novih rješenja. Recimo, pri kuhanju animirajte djecu da tradicionalnim receptima dodaju novi sastojke kako bi se poboljšao okus. Time se djecu uči kreativnosti.

 

•Svaka obitelj doživljava padove i uspone. Kad spadnemo na niske grane, ne moramo kao roditelji uvijek iznaći načine da se vinemo natrag u visine. Nepoduzetnost roditelja može potaknuti djecu na poduzetnost. U nekim situacijam dozvolite sebi predah kako bi djeca preuzela stvari u svoje ruke. Time se djecu uči samoincijativnosti.

 

•Ukažite djetetu da ako nastavi činiti ono što je dosad radilo, da će i dalje dobivati ono što je dosad dobivalo. Ako želi nešto novo ili drugačije, nemojte mu to servirati na pladnju. Dozvolite mu da sam doprinese. Ako mu se, recimo, ne sviđaju odnosi u obitelji i želi da se promjene, ponudite mu da to postigne. Time se djecu uči sklonost da sami unose promjene.

 

•Djeca se uvijek žale na nešto. Iskoristite to da im predložite da izmisle nešto bolje, nešto čega još nema. Zatim, naučite svoju djecu promišljati inovativne načine kako recimo uštedjeti novce. Time se djecu uči inovativnosti.

 

•Poklonite djeci kućnog ljubimca, ako to žele. Upozorite ih na ljubimčeve potrebe koje moraju dnevno zadovoljiti. Time se djecu uči odgovornosti.

 

•Uvjeriti djecu da su neke stvari dobre za njih, čak i ako se mršte na njihov spomen. Recimo jesti neko povrće. Učinite to bez prisile nego na lukav način. Time se djecu uči moć uvjeravanja.