"Katolički liječnik, nadahnut vjerom i vođen načelima medicinske etike nastoji biti bolesniku liječnikom tijela i duše, psihološkom i duhovnom potporom, poštujući pri tome neupitno dostojanstvo njegove ljudske osobe. Cilj svakog liječenja je izliječiti bolesnika, a ne nametati svoja uvjerenja. Ovo se načelo rijetko poštuje u 'duhovnoj' i 'energetskoj medicini'".

Sudionici simpozija, prvog takve vrste u Hrvatskoj, koji je za istim stolom okupio znanstvenike i stručnjake, teologe, filozofe, liječnike i fizičare, upozorili su također da u konvencionalnoj medicini često nedostaje dobar odnos bolesnika i liječnika, koji je uvjet dobrog liječenja, te da je potrebno povezati sustav vrijednosti bolesnika, umijeće liječnika i provoditi liječenje utemeljeno na dokazima.

Na skupu je primijećeno da se pojedini nekonvencionalni načini liječenja bave harmonizacijom energija i intuitivnim pristupom te tako prelaze na područje čovjekova duha, odnosno na metafizičku razinu svojstvenu religijama. "Potrebno je uspostaviti jednake kriterije provjere učinkovitosti kao što je kontrolirani klinički pokus. Pobornici alternativne medicine, međutim, često dovode u pitanje prikladnost znanstvenih metoda za dokazivanje vlastite učinkovitosti", kaže se u zaključcima.

Ističe se pritom da je nužno da se uz oglašavanje o komplementarnim i alternativnim načinima liječenja iznese istinita i znanstveno dokazana informacija o učinkovitosti i neškodljivosti, čime bi se spriječilo nadriliječništvo.

U zaključcima sa skupa navode se također znakovi u kojima se nadriliječništvo očituje, poput spektakularnih svjedočanstava o revolucionarnom otkriću i obećanja o čudotvornom učinku protiv svih bolesti koje otklanja "bez muke" i mijenjanja životnih navika bolesnika, korištenja metafizičke i mistične terminologije, prebacivanja krivnje za neuspjeh tehnike na sumnjičavost i nevjeru klijenta te proturječenja općeprihvaćenim znanstvenim spoznajama i ponekad načelima zdravog razuma.

"Kršćanin treba biti kritičan prema tehnikama reikija, joge, terapija regresijom, bioenergija, raznih šarlatana, lažnih mesija, magova koji preko masmedija zapljuskuju iluzijama da mogu izliječiti sve bolesti. Kršćaninu ne treba ekstravagantna duhovnost ni pobožnost nabijena emocijama koja u svojim plodovima ostaje jalova. Kršćaninu koji ima živu vjeru u Isusa Krista treba prava sakramentalna pobožnost preko koje dobiva milost i kojom se čovjek mijenja i usklađuje s Božjom voljom."

"Crkva je od svoga Učitelja Isusa dobila poslanje: "Bolesne liječite". Ona tu zadaću izvršava brigom za bolesne i zagovornom molitvom koja ih prati. Crkva vjeruje da je Krist liječnik duše i tijela. Njegova spasiteljska prisutnost je posebno djelotvorna u sakramentima, a najosobitije u euharistiji, kruhu koji daje život vječni te u sakramentu bolesničkog pomazanja kojim se od Boga dobiva milost strpljivog podnošenja bolesti kao i čudesnog ozdravljenja ako je to volja Božja", stoji u zaključcima donesenima na znanstvenom simpoziju "Crkva i medicina pred izazovom alternativnih iscjeliteljskih tehnika".

Integralni tekst zaključaka simpozija može se pronaći na internetskoj stranici Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva.