Napomene:

^[1] "Zen sitting" - misli se na zen meditaciju koja se radi u sjedećem položaju. (prim. prev.)

^[2] Kham je područje u istočnom Tibetu, a Kampe su se borile protiv Kineza, gerilskim načinom. "Pilot program" instruktaže započela je CIA u Saipanu i Okinavi, na traženje ovih Tibetanaca. Nakon početka ovih borbi, 1956. g., uslijedile su žestoke represije od strane Kine. (prim. prev.)

^[3] "Dharma community" - "darma zajednica". "Darma" je sanskritska (skt.) riječ i ima mnogo značenja, od kojih su najosnovnija "zakon" i "učenje / doktrina". Ovdje se misli na zajednicu onih koji proučavaju i prakticiraju taj "zakon" i "učenje", pomažu se u tome, surađuju i međusobno podržavaju. "Zakon" se odnosi na zakon kauzaliteta, odnosno uzroka i posledice, kao osnove svega postojećeg (slično onome u fizici, na primer). "Učenje" se odnosi na izlaganje tog zakona, onako kako ga je izložio Buda, odnosno Sidarta Gautama, povijesna ličnost, nakon čije smrti je, a na osnovu njegovih kasnije i po sjećanju zapisanih predavanja, nastao budizam, sa svim svojim mnogobrojnim varijantama i školama (oko 800). (prim. prev.)

^[4] Korijen(sk)i guru [root guru] - guru (skt.: učitelj) sa kojim je učenik (bio) u ličnom kontaktu. (prim. prev.)

^[5] Tulku - tibetanski izraz koji se koristi da označi prosvijetljenog budističkog majstora, koji je odlučio da se stalno iznova inkarnira u nova tijela. (prim. prev.)

^[6] Njingma - jedna, i najstarija, od četiri glavne škole tibetanskog budizma. Ostale tri su Kagyu, Sakja i Gelug.

"Njingma" znači "star, starostavan, drevan", i ova škola poznata je i kao "škola starostavnih/drevnih prijevoda" jer se zasniva na prvom valu prijevoda budističkih spisa sa sanskrita na tibetanski, u 8. st. n. ere. U suvremenijem dobu središte ove škole se nalazi u Khamu u istočnom Tibetu.

Njingma tradicija potiče od indijskog majstora Padmasambhave, što na sanskritu znači "rođen iz lotosa", a na tibetanskom se oslovljava i sa Guru Rimpoche, što znači "dragocjeni učitelj", i smatra se osnivačem tibetanskog budizma.

Sljedbenici/praktičari njingma škole održavaju najranija vajrayana učenja. Ostale tri škole su poznate i kao Sarma škole, ili "škole novog prijevoda", jer se zasnivaju na drugom valu prijevoda budističkih spisa sa sanskrita na tibetanski.

Vajrayana budizam je takođe poznat i pod imenom tantrički budizam, ili tantrajana, ili mantrajana, ili "ezoterični budizam", ili dijamantsko vozilo itd.

"Dijamantsko" stoga jer "vajra" na sanskritu znači "grom" ali je i pridjev koji znači "dijamantske tvrdoće", "moćan". "Yana" znači "vozilo", "sredstvo prijenosa".

"Tantrički" stoga jer koristi metodologiju hinduističke/vedske tantre, "mantrajana" jer koristi mantre (zvučne formule sa i bez lingvističkog značenja), "ezoteričan" jer se instrukcije prenose, po definiciji, samo u ličnom kontaktu sa učiteljem, pri čemu učitelj sam bira da li će prihvatiti nekog za učenika, i povjeriti mu učenje. (Danas je to malo drugačije, doduše.)

I upravo ova varijanta budizma izvršila je jak uticaj na Šinto u Japanu (imajući za centralnu figuru, umesto dotadašnje boginje sunca Amaterasu, Mahavairochanu Budu, jap.: Dainichi Nyorai) a time i na Omoto-kjo. Ovaj je uticaj nastao početkom 9.st., kada je japanski car Kammu [poslao kaluđera Kukaia, za koga kažu da je bio neustrašiv, u Kinu da vidi šta ima novo od budizma tamo, i da ponešto donese i kući, u Japan, ako čemu vrijedi. Tako je Kukai naišao upravo na vajrayana učenje, ponio podosta nazad u Japan i tu čak osnovao i novu, Shingon školu, zasnivajući je na principima Vajrayane. (prim. prev.)

^[7] Terton - tibetanski izraz koji znači "otkrovitelj tekstova". "Terma" znači "blago", a "blago" se ovde odnosi na tekstove, svete spise, i razne predmete koji su bili sakrivani, da bi bili zaštićeni u situacijama nepovoljnim za učenje. Tertoni su otkrivali terme, ovo blago, najčešće putem raznih znakova koje su dobijali u snovima ili vizijama. Dakle, terton se postaje tako što otkriješ neku od ovih termi. (prim. prev.)

^[8] Ngondro - "ono što prethodi". Tibetanski termin koji označava preliminarne, pripremne, prakse kojima se postavlja osnova za viša Vajrayan prakticiranja. (prim. prev.)

^[9] Bodhicitta - um prosvjetljenja. Sanskrit: bodhi = "perfect knowledge", "prosvjetljenje"; chitta = um. (prim. prev.)

^[10] Povlačenje [retreat] - uobičajena rutina povremenog fizičkog povlačenja, izolacije, da bi se (na miru) posvetilo isključivo spiritualnim praksama. Obično se odvija u budističkim centrima. (prim. prev.)

^[11] Sidi [sanskrit: siddhi] - neuobičajena ("natprirodna") moć, sposobnost. Ovdje se misli na posebne sposobnosti stečene i/li razvijene kroz spiritualno prakticiranje, u osnovi vježbanjem i razvojem koncentracije i time sposobnosti razumijevanja. (prim. prev.)

^[12] U engleskom jeziku, "four letters words", "riječi od četiri slova", (npr. f*ck, s*ck, c*ck, c*nt itd.) odnose se uglavnom na popularne bazične seksualne aktivnosti i spolne organe. (prim. prev.)

^[13] Priroda bude, buda-priroda [buddha nature] - zapravo naša prava priroda, naš prirodni primordijalni um, sposoban da spontano prepoznaje "pravu prirodu svih stvari", direktnim neposrednim uvidom, bez mnogo mozganja. Rad ovog uma ometan je po pravilu i ograničavan (manje-više proizvoljnim i samovoljnim) intencijama onoga što se zove "ego". Jednom kad ego počinje da se "otapa" i njegov (ograničavajući i vitopereći) uticaj time da se gubi, naš um počinje funkcionirati na svoj prirodan (i time najmoćniji i najsposobniji) način i naše se energije ("ki" iz "aikido") ponovo ujedinjuju ("ai" iz "aikido") sa sveukupnim energijama svuda oko nas, u univerzumu (tako nam se sve stavljajući na raspolaganje).

One su u stvari od samog početka jedna ista energija, isti tok, a "ego" je bio neka vrsta kaveza, ili filtera, koji je ograničavao i vitoperio slobodan protok te energije, i inteligencije (jer ki ima i mentalnu, ne samo fizičku konotaciju), u našem vlastitom telu i umu.

U tom stanju više nema nikakvih sukobljavanja (ega i ne-ega, jer bez ega nema ni ne-ega, dakle sve je Jedno, nepodijeljeno), već postoji samo tok, neprekidno kretanje usklađeno sa sveopćtim struja(nji)ma oko nas, gdje sebe doživljavamo više kao neki vrtlog usred te bujice nego kao neku statičnu tvorevinu, koja se sukobljava s tim valovima, ili na koju valovi stalno nalijeću prijeteći da je obore.

"Buda priroda" je jedan neprestan, i veličanstven, ponekad gotovo zastrašujući (kao neka "prirodna pojava") tok gotovo impersonalne inteligencije, i što se ego manje petlja u njen rad, to bolje.

Iz svega ovoga postaje razumljivije to što Segal kaže o percepciji: ona je određena stanjem nečijeg ega, jer ego je kao filter koji izobličuje sliku koju dobija, svojim upetljavanjem u sam tok i proces percepcije. Jednom kad ne držimo previše do svog ega, ovi "filteri", i samim tim izobličenja, nestaju i sposobni smo da vidimo bolje, stvari kakve jesu, i da se prema njima tako i ponašamo. Postajemo efikasniji. Nije nam dakle više mnogo bitno šta neko "misli" o nama, i kako se prema nama ponaša, već šta mi doista jesmo. Skoncentrisani smo na "buda prirodu", svoju i drugih. (prim. prev.)

^[14] Guru joga - spiritualna praksa specifična za tantrički budizam i njemu svojstveni odnos učenika i učitelja (gurua). Ponekad čini deo pripremnih praksi, ngondroa. (prim. prev.)

^[15] Prostracije - u ovom slučaju (Vajrayana budizam) misli se na prostracije koje se izvode kao pripremni deo (neke "glavne") prakse, a ponekad mogu biti i sama praksa. Svrha bi trebalo da bude da se pročiste telo, govor i um od uprljotina, naročito (preteranim) ponosom (koji potiče od prianjanja za ego), i da se izrazi poštovanje "trima draguljima", odnosno Budi (kao učitelju, guruu), njegovom učenju i "dharma zajednici". Weiser zapravo ovde malo čačka Segala, jer upravo su pričali o tome što show business, i "uspeh i slava", mogu da učine nečijem egu. (prim. prev.)

^[16] Bodisatva - praktičar budizma koji se posvetio i zavjetovao pomaganju drugima, u otkrivanju i ostvarenju njihove vlastite buda prirode. (prim. prev.)

^[17] Samsara - ovaj (sanskritski) termin može biti prilično teško objasniti, ukoliko se ne označi kontekst u kome se koristi (ovde je to tibetanski budizam), a pošto za to treba malo više prostora generalno se može reći da je u pitanju neprekidno ponavljajuća patnja, cimanje, drndanje i lutanje, a usled ne(pre)poznavanja svoje vlastite prirode, i "prave prirode svih stvari" uopće.

Jednom kada je ova vlastita priroda ("buda priroda", "pravo ja") prepoznata, ovaj "kotač patnje" prestaje da pravi štetu i mrcvari, i osoba više nije u nekontroliranom vrtlogu zbivanja.

Tada samsara više nije isključivo izvor bola, već može da bude čak i fina zanimacija. (prim. prev.)

^[17a] Ovde Weiser (koji je očito sasvim dobro verziran u budizam) opet čačka Sigala, jer jednom kada je "uvid u vlastitu prirodu" izvršen, shvata se da su i nirvana (područje izvan samsare) i samsara jedna ista cjelina (ili dva aspekta iste cjeline), i da se stoga ne mogu razdvajati. To može da zvuči paradoksalno pa i besmisleno samo sa stanovišta intelekta, ali sa stanovišta direktnog iskustva (gdje je ova spoznaja mnogo više čin volje nego nekog intelektualnog razmatranja) itekako ima smisla. Sada dakle Weiser ispipava malo Segala, jer ako je doista (bio) tulku, onda ovo mora da mu bude i iskustveno poznato, pa stoga ne bi trebalo mnogo da kuka i samosažaljeva se. Baš ga je fino intervjuirao. S mjerom. (prim. prev.)

^[18] Dake i dakine - (nominativ, jednina: daka, dakini; sanskrit) ovo su u osnovi zaštitnici (vodiči, inspiratori) praktičara i predstavljaju primordijalne i prirodne tokove uma i energijâ uopće (zapravo samu buda prirodu). Dakine su lepe i golišave, odevene uglavnom ogrlicama, i imaju običaj da plešu i krstare nebom, pa ih stoga zovu i nebeskim plesačicama/šetačicama. Pomalo su nestalne i dinamičnog, jarosnog temperamenta, ali znaju da budu i umiljate. Vrlo su bitne i specifične za Vajrayana budizam, ali nešto detaljnije na ovom mestu nije moguće reći a da se ne otpočne poduža priča (tibetanci vole da kite stvari, veoma). Bez njih, kakogod, praktikovanje bi bilo prilično dosadno i suvoparno. - Dake su isto što i dakine, samo u muškoj formi. (prim. prev.)

^[19] Onaj ko se bavi aikidoom, vežba, trenira, "rinta", "u znoju lica svog", ne mora nužno da bude upućen i u stvari budizma, pa sam ove napomene dodao da se lakše razumije iz kakvog u stvari (mentalnog i kulturnog) miljea dolazi Segal i o čemu zapravo govori. Gledao sam da budu što kraće, kako bi istovremeno dale dovoljno informacija, a da ne zahtjevaju neko prethodno znanje o budizmu, koji je inače izvršio veoma jak uticaj na razvoj i stil borilačkih (i ne samo borilačkih) veština, posebno aikidoa, počev od dolaska Bodhidharme, indijskog budističkog i prilično "nekonvencionalnog" i drčnog kaluđera, u Shaolin manastir, u Kini, pa nadalje. Ovaj uticaj odnosi se uglavnom na tehničke stvari uvežbavanja sposobnosti koncentracije i pažnje (kao sredstva i oruđa spoznaje, pa time i vladanja svojim umom, a time i tijelom, koje je zapravo njegov deo i njegova manifestacija), a ne toliko na neke "religiozne stvari", i upravo zbog toga su ove tehnike uma i tela i imale tako jak uticaj na borilačke veštine (i na kulturu uopće). Ovaj uticaj, širio se dakle, dolaskom budizma, trasom preko Tibeta, Kine i Koreje do Japana, gde je aikido i nastao, ali o tome malo više nekom drugom prilikom, kad bude bilo reči o načinima i "trikovima" kojima su prevođeni (sa sanskrita i palija budistički spisi, tehničke instrukcije za praksu, naročito na kineski i potom na japanski. (M.M.)