Obitelj je put očovječenja

don Stanko Lasić*

Poruka božićne svetkovine vrlo je jednostavna: „Dijete nam se rodilo, Sina dobismo・ (Izaija 9, 5). U tome Djetetu čovjeku je ususret došao Bog. Odrekao se svoje uzvišenosti i svemogućstva i prepustio se ljubavi i skrbi slabih ljudi. U nemoći djeteta treba prepoznati snagu Božjeg praštanja, a u njegovoj dražesti veličinu Božje ljubavi prema čovjeku. Otkad je u Isusu Bog postao dijete on je svemoguć onoliko koliko nađe ljudi sličnih betlehemskim pastirima i mudracima s Istoka koji će prepoznati znakove njegova dolaska i poći tražiti ga ne bojeći se ni naporna puta ni iskušenja koja vrebaju na njemu kao ni Herodove krvoločne prijetnje.

Božić zato nije samo lijepi blagdan obiteljske radosti, on je događaj koji traje, program za život svakog čovjeka.

Isus nije ostao dijete, nego je odrastao i ljude suočio s novom do tada nečuvenom porukom o Bogu i čovjeku: „Ako ne postanete kao djeca ne ćete ući u kraljevstvo nebesko・ (Matej 13, 3).

Drugim riječima, ako se ne odrečete dvoličnosti i pokvarenosti i ne prihvatite djetinju jednostavnost, ako se ne odrečete mržnje i prijetnje silom i ne prepustite Božjemu vodstvu kao što se dijete prepušta vodstvu svojih roditelja, ne ćete doći u raj. To je vijest koja od čovjeka traži da se suoči sa samim sobom, poziv da u životu ostvari nevinost i dobrotu koju je Stvoritelj stavio u svako ljudsko dijete. Božić nas poziva da u sebi ostvarimo Božju sliku prema kojoj smo i stvoreni (Postanak 1, 26-27; Sirah 17, 3).

Božji je promisao da čovjek ne dolazi na svijet gotov, nego da se kao maleno dijete rađa u obitelji gdje ga se njeguje i voli. Tu stječe prva ljudska iskustva, uči prve vrjednote, postaje i uči biti čovjek. Obitelj je kolijevka i najdjelotvornije sredstvo za očovječenje i uosobljenje društva, ona na izvoran i dubok način sudjeluje u izgradnji svijeta.

Obitelj ne smije biti samo mjesto rađanja osobe nego prije svega toplo okruženje ljudskoga razumijevanja i poštovanja osobe. Za stvaranje zdravoga ozračja roditelji moraju znati prihvatiti i poštovati svoje dijete, postupajući s njim kao s osobom jednaka dostojanstva i kao s nositeljem temeljnih ljudskih prava. Dijete treba prihvatiti u njegovoj izvornosti i posebnosti. Prihvaćanjem djece roditelji u isto vrijeme povećavaju prostor obiteljskoga prihvaćanja jer onda djeca počinju više prihvaćati roditelje i postaju pažljiviji prema njima. Nije odgojno neprestano kritizirati. Treba naprotiv ohrabriti i pohvaliti svaki pozitivan korak.

Obitelj je prvotno mjesto međusobnih odnosa, prva i životna stanica društva: ona je božanska ustanova koja je temelj života osoba kao prototip svakoga društvenog poretka. Kršćanska vjera stoga ističe društvenu važnost obitelji budući da se obitelj pokazuje kao prostor zajedništva, toliko potrebnog u društvu koje je sve više individualističko.

U obitelji se od prvih godina života unose ćudoredne vrijednosti, prenosi duhovna i kulturna baština naroda. U njoj se uči o društvenoj odgovornosti i solidarnosti.

Bitni i sastavni dio odgoja jest prenošenje vjere. Ako u obitelji roditelji žive kao kršćani oni su prvi i najvažniji navjestitelji vjere. Vjera prožima cjelokupni obiteljski život: zajedničko blagovanje, dijalog, igru i zabavu, slavljenje svečanosti, obiteljsku molitvu. Djeca se ponašaju onako kako se ponašaju njihovi roditelji. Stoga, ako roditelj psuje i dijete psuje. Ako roditelj cijeni kap dobrote i dijete ga cijeni. Djetetu je radost doći na Misu ako to čine i njegovi roditelji.

Vjera koju žive roditelji prva je i temeljna životna pouka za njihovu djecu. Maloljetno dijete prvi put susreće glasnika vječnoga spasenja u osobama svojih roditelja, kao prvih izaslanika velikog svećenika Isusa Krista. Njihova pouka o Isusu koji je „Put, Istina i Život・ (Ivan 14, 6) znači za dijete milost uključenja u vječnu istinu.

Kao što je za cjelokupni razvoj djeteta od presudne važnosti zdrava obiteljska klima, tako je za vjerski odgoj nužno vjersko podneblje. Njega čini i razgovor o vjeri i vjerskim pitanjima i problemima. Nije važna samo rasprava nego izmjena iskustava vjere kako bi se mladi i stari bolje razumjeli u svojim različitim religioznim shvaćanjima: čitanje Svetoga Pisma, vjerskih knjiga i časopisa u obitelji može otvoriti prostor istinskoga prožimanja Evanđeljem.

Blagdani i svečanosti su izvanredna prilika da se na mlade prenosi vjerska predaja. Zašto nedjelja u našem kraju ne bi bila organizirana da postane najdraži susret 382_395_life_after_birth.indd 382 08/10/2009 15:49 Naša Gospa (Dubrovnik), XVII (2011.), br. 45 21 obitelji? U pripremu nedjelje treba uključiti sve članove, a osobito djecu koja imaju više mašte i dosjetljivosti u pripremi blagovališta, obiteljskog stola, molitve na početku i završetku, darivanja i čestitanja te drugih radosnih iznenađenja. Što se više obiteljski život pretvori u zajedničku proslavu Boga, to će roditeljima biti lakše pokazati djeci put duhovnog rasta i svetosti.

Današnja je obitelj ugrožena s različitih strana i kao ustanova Božjega promisla i kao osnovna stanica ljudskog života i društva. Tako se premalo cijeni život koji se rađa i stasa u obitelji; mnoge suvremene obitelji premalo su otvorene Bogu i njegovoj volji, premalo slične obitelji Josipa, Marije i Isusa. Bezbožan način života koji sve više uzima maha, ostavlja velike posljedice na sigurnost i stabilnost obitelji.

Ne želimo idealizirati vjerničke obitelji za razliku od onih drugih, ali je činjenica da obitelji koje vjeruju i mole daleko lakše nadvladavaju svoje poteškoće. U obiteljima u kojima se život cijeni kao Božji dar povjeren ljudima i u kojima se djeca tako odgajaju puno je više međusobne ljubavi i poštovanja, puno je više spremnosti da se druge shvati i prihvati.

Iako je Isusovo vrijeme u svemu bilo drukčije od našega današnjega, ipak nam sveta nazaretska Obitelj u bitnim stvarima može biti uzor: u neograničenom pouzdanju u Boga i u podlaganju njegovoj volji, u prihvaćanju života i spremnosti žrtvovati se za nj. Sve je to moguće u svakoj kršćanskoj obitelji. Ako se u obitelji živi iz vjere i okuplja na zajedničku molitvu, onda unatoč poteškoćama u njoj vladaju Božji blagoslov i mir.

U stolnoj crkvi Gospe Velike u Dubrovniku na danjoj misi 25. prosinca 2010.

gradski župnik