Dio prehrambenih proizvoda nepravilno je deklariran, pa se ne upozorava na opasnost od zaslađivača, emulgatora i konzervansa

PIŠE TINA DISOPRA

Vegetarijanska i makrobiotička prehrana, organski uzgojena hrana te unos što više voća i povrća prije desetak godina zaživjeli su kao trend koji se posljednje vrijeme manje spominje.

Sjećate se da je dugo vladala prava poplava restorana i prodavaonica sa zdravom hranom, a onda se situacija naglavačke okrenula: televizijske reklame bombardiraju nas promoviranjem svih mogućih gotovih jela u vrećicama za čije je pripremanje dovoljno samo desetak minuta, a o smrznutom povrću, primjerice, doznajemo da je zdravije od svježega te da ima više vitamina?!

Ukus juha iz kesice, kako nam poručuju s TV ekrana, oživotvoruje puninu arome domaćih juha, a smrznuta riba, povrće i raznorazni kroketi gotovo su bolji od “normalne” hrane.

Ne jedite slano

Savez kuhara mediteranskih i europskih regija zbog svega toga pokrenuo je inicijativu kojom se inzistira na promijenjenom gastronomskom pristupu i prijelazu na novu hrvatsku kuhinju. Predsjednika Mira Bogdanovića pitali smo koliko zapravo ima istine u svemu što nam poručuju u reklamama za smrznutu i konzerviranu hranu te kakva je uopće kvaliteta proizvoda koje dobar dio građana kupuje u velikim trgovačkim centrima.

- Dosta tih proizvoda označeno je nepravilnim deklaracijama, pa se tako ne napominje opasnost od aditiva: raznih zaslađivača, emulgatora i konzervansa koji se koriste i koji su faktički u svijetu zabranjeni. Tu bih posebno izdvojio natrijev glutaminat koji je u svijetu gotovo u potpunosti izbačen, a koji je glavni sastojak nekih hrvatskih brandova u umjetnim začinima – ističe Bogdanović te dodaje da Savez kuhara mediteranskih i europskih regija inzistira na tome da se napravi nova hrvatska kuhinja u kojoj bi se ljudi pravilno hranili, bez umjetnih zaslađivača, konzervansa i pojačivača okusa.

Miro Bogdanović s kuharom Perom Savanovićem / Joško PONOŠ/ CROPIX

– Ljudi bi u jelu što manje trebali upotrebljavati salame, paštete i slane proizvode. Pretjerana upotreba soli u našoj prehrani jedan je od najvećih problema. Prema zadnjim ispitivanjima, sol se koristi čak četiri do pet puta više nego što je to potrebno za unos u organizam – ističe Bogdanović, koga smo pitali i koliko cijena namirnica s konzervansima utječe na njihovu masovnu kupovinu i konzumaciju.

Priznaje da je cijena mamac koji privlači građane, a oni se pak vode načelom “kupiti što jeftinije”, ne shvaćajući da to za sobom povlači i lošiju kvalitetu tih ionako nezdravih namirnica. Osim toga, većina građana nije educirana o štetnosti takve vrste hrane. No, Miro Bogdanović kaže da razumije građanina s prosječnim primanjima koji će kupiti jeftiniji i nekvalitetniji proizvod. Nedopustivo je, međutim, kad to isto rade ugostitelji.

- Tako će neki vlasnici restorana, primjerice, kupiti rižu od šest kuna, a ne šesnaest kako bi uštedjeli. Deset kilograma loše riže, koliko je potrebno za sto ljudi, stoji šezdeset kuna, a kvalitetne 150 kuna. Računica kaže da je uštedio stotinjak kuna, ali taj rižot ne može nikako biti dobar. Kao negativan primjer naveo bih i pojedine cateringe, koji koriste puno jeftinije i nekvalitetne namirnice i zato spuštaju cijene – pojasnio je predsjednik Saveza kuhara mediteranskih i europskih regija.

Bogdanović tvrdi da bi ljudi mogli pripremiti nutricionistički izbalansiran ručak za prihvatljivu cijenu kad bi malo više razmišljali o tome što unose u organizam, odnosno kad bi imali razvijenu svijest o važnosti i utjecaju prehrane na zdravlje. U Dalmaciji građani ne bi trebali imati problema s takvim načinom prehrane, jer na našim tržnicama i ribarnicama postoje namirnice koje su dostupne i čija je cijena povoljna. Miro Bogdanović upozorava i da se zadnjih dvadesetak godina razbuktala prevelika količina unosa mesnih proteina.

Razvijena svijest

- Upravo pretjerani unos mesnih proteina jedan je od najvećih negativnosti u hrvatskoj gastronomiji. Radi se o unosu crvenog i svinjskog mesa. Kod nas je, primjerice, još uvijek pojam dobrog ručka miješano meso, odnosno 350 do 400 grama, što je nedopustiva količina koja s gastronomskog aspekta nema nikakvo opravdanje. Toliko mesa u jednom obroku je definitivno previše, a to meso je izuzetno nezdravo, jer je način na koji se danas hrane konzumne životinje, osim što je etički nedopustiv, i nezdrav. Uz hranu koju jedu, daju im i razne antibiotike, koje mi direktno unosimo u organizam, a ne znamo kakve sve reakcije izazivaju u dužem razdoblju.

Savez kuhara mediteranskih i europskih regija godinama radi na tome da se polako krene s novim načinom prehrane, odnosno s kuhinjom koju smo u prošlosti već imali. Bogdanović tumači da je stara dalmatinska, tj. mediteranska kuhinja koja je bazirana na talijanskoj – pretežno vegetarijanska. Razlog je vrlo jednostavan – meso je bilo skupo i samo rijetki su ga mogli priuštiti. Kuhinja se bazirala na žitaricama, kupusnjačama i plavoj ribi.

- Takav oblik uravnotežene prehrane nam je u genima. Naglasio bih da u to vrijeme nije bilo toliko kardiovaskularnih i crijevnih bolesti, jer se ljudi nisu svakodnevno hranili konzerviranom hranom i velikim količinama crvenog mesa.

Unos mesnih proteina mora se ograničiti – kad jedemo meso, trebali bismo jesti piletinu, puretinu ili ribu i svakako izbaciti salame, paštete i konzervirane proizvode, koji su danas dio svakodnevne prehrane. Svi mi skoro svaki dan pojedemo sendvič ili paštetu. Maksimalno bi trebalo smanjiti unos šećera i soli, dakle svih blagodati civilizacije, koliko je moguće. Jedemo da bismo živjeli, a ne obrnuto – poručuje Miro Bogdanović.

 

http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/

tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/43939/Default.aspx