O sadašnjoj „katedri”
U antici su članovi klera iz prelatove pratnje sjedili na kamenoj klupi prigrađenoj uz apsidni zid, lijevo i desno od katedre. Takva klupa (subselij, sintronos) otkopana je u Svetištu kasnoantičke dubrovačke Katedrale, a takve klupe do danas postoje u katedralama u Vaisonu, Avinjonu i Vienni. No, tlocrtno podsjećanje na polukružni pižuo (kameno sjedalo prigrađeno uza zid) iz bizantske apside nadvladalo je i liturgijski i stilski moment.
Postavljene su tri katedre umjesto samo jedne.
Materijal izvedbe je beton, a to nije prava umjetnička vrsnoća.
S uvučene katedre dubrovački biskupi Pernek i Puljić nikad nisu propovijedali puku nego samo svećenicima, jednom godišnje, na Misi posvete ulja na Veliku srijedu.
Petar Marija Radelj i Željka Ružić, u: Nastavak obnove dubrovačke Katedrale : Studija stanja, potrebnih promjena i mogućih zahvata, Dubrovnik, 1997., točka 3.5.2.2.
Pogled kroz prozor tambura na Svetište (na rubovima unutarnji vijenac kupole) s biskupskim sjedalima. Suprotno proklamiranom načelu stilskoga pročišćenja, Poliptih i Svetište nisu prezentirani u izvornom slogu, nego postmodernistički oskudno.
Snimio Maro Grbić 4. listopada 2011.Naša Gospa (Dubrovnik), XVIII (2012.) 46, str. 74.
www.tonimir.hr/NasaGospa46.pdf
bglavac
irida
edin.kecanovic
