Uzimanje socijalne pravde u svoje ruke

Nakon što sam se vratila iz Amerike, čvrsto sam odlučila otkriti kakav je odgovor građana na stvaranje globalne policijske države i njene bezbrojne opresivne parlamentarne zakone. Uskoro sam otkrila rastuću plimu aktivizma koja već sada daleko nadmašuje onu iz 1960-ih: samonikle građanske inicijative, inicijative za socijalnu pravdu i ljudska prava, studentski aktivizam, aktivizam znanstvenika, aktivizam potrošača, inicijative za demokraciju na djelu, istinu u medijima, istinu u medicini, nadziranje korporacija, pa čak i islamski aktivizam. Globalni trend je u strmom porastu. I mijenja se u skladu sa zahtjevima vremena.

Obični ljudi sve više preuzimaju kontrolu nad svojim životima u svoje ruke, pri čemu stvaraju promjene koje žele vidjeti u svijetu. Iznenađujuće velik broj ljudi odlučuje se na taj korak zato što je razina korupcije sustava postala krajnje očigledna, i sada skoro svi glasači znaju da političari nedemokratski donose zakone bez njihovog pristanka. Sve veći broj ljudi više nije u stanju trpjeti odbojne zakone koji gaze ljudska prava. Grupe za socijalnu pravdu ponovno otkrivaju principe prirodnog zakona i društvene tradicije običajnog zakona (kojeg Oxfordski rječnik engleskog jezika definira kao "zakon koji svoju snagu i autoritet temelji na univerzalnom pristanku i primjeni u zajednici od pamtivijeka."). Pokreti za običajni zakon niču u cijelom svijetu, i bore se protiv socijalne, političke i sudske nepravde.

Jedan od takvih pokreta započeo je u Australiji Malcolm McClure, koji često i uspješno prkosi parlamentarnim zakonima. On danas po cijeloj zemlji vodi seminare i predavanja za pomoć i podršku ljudima koji ustaju u obranu svojih primarnih ljudskih prava. Malcolm McClure svoj pokret za običajni zakon zove UPMART, ili "udruženje glasača sličnih stavova, ujedinjenih zajedničkim ciljevima, koji zagovaraju, brane i žive svoja neotuđiva ljudska prava". On kategorički tvrdi da se prema običajnom zakonu, prirodnom zakonu, ustavnom zakonu i načelima osnovnih ljudskih prava – "Nikakav parlamentarni zakon ne može ispriječiti između vas i vaših temeljnih prava". Pokret je pronašao istomišljenike u tisućama ljudi koji su zahvaljujući njemu prikupili snagu da ustanu u obranu svojih prava u raznim područjima.


Razotkrivanje kršenja prava u sustavu zaštite mentalnog zdravlja

Od svih oblika nejednakosti, nepravda u zdravstvu je najšokantnija i najnehumanija.

– Martin Luter King mlađi

Represivni zakoni o mentalnom zdravlju koji stupaju na snagu širom svijeta smanjuju transparentnost i mogućnost pozivanja na odgovornost, očigledno ovlašćujući korporacijsku državu da na neodređeno vrijeme zatvara pojedince kako bi im prisilno davala lijekove i terapije koje mogu uzrokovati trajno oštećenje mozga.¹⁰

U nekim američkim državama odnedavno su uvedene obavezne kontrole mentalnog zdravlja, a aktivisti se boje da će to dovesti do novih slučajeva prisilnog tretiranja lijekovima.^11,12 U zemljama s obiljem parlamentarnih zakona sve veći broj zdravstvenih stanja počinje se trpati pod kapu "mentalnog zdravlja". Rezultat toga je šokantna izdaja povjerenja. Djeca i tinejdžeri koji su nekada trebali liječenje samo od problema s drogama ili alkoholom sve češće se uvlače u sustav zaštite mentalnog zdravlja i često završe na dugoročnom liječenju psihijatrijskim lijekovima. Građanska komisija za ljudska prava¹³ i drugi promatrači istražuju i razotkrivaju psihijatrijska kršenja ljudskih prava. Svi spominju znatno povećanje broja pritužbi na zlostavljanje od strane psihijatara.

Sedamnaestogodišnji australski mladić¹⁴ redovno je pušio marihuanu tijekom zadnje godine škole. Bio je bio omiljen u društvu i odličan učenik. Mladić i njegova majka potražili su pomoć od osoblja u obližnjem centru za liječenje ovisnosti o drogama i alkoholu, ali tamo su im rekli da mu trava "neće naškoditi". Još uvijek zabrinuta, majka je odvela sina lokalnom liječniku. Liječnik opće prakse poslao ga je psihijatru, koji je mladiću počeo prepisivati psihijatrijske lijekove. Nakon nekoliko tjedana, psihijatar je mladića smjestio u mentalnu ustanovu. Kad je stigao tamo, počeli su ga kljukati lijekovima. Nakon dvije godine, mladić je trajno smješten u ustanovu i primio je desetke šok-terapija bez majčinog pristanka. Kasnije je otkriveno da ima opekotine od struje u obliku elektroda na gornjem dijelu trbuha, nastale prilikom šok-terapija.

Zadnjih sedam godina proveo je u mentalnoj ustanovi drogiran do stupora jakim psihijatrijskim lijekovima. Sada već čovjek od dvadeset četiri godine, još je uvijek zatočen u mentalnoj instituciji, a njegovo opće zdravstveno stanje strahovito se pogoršalo. Uglavnom drogiran lijekovima i nesposoban za komunikaciju, trese se i drhti između snažnih spazama i nesigurno tetura dok je na nogama. Preostalo vrijeme provodi u dugim periodima stuporoznog sna. Psihijatrijska ustanova odbila je dopustiti da mu se pruži medicinska pomoć izvana. Po mišljenju njegovog obiteljskog liječnika, moguće je da je mozak tog mladog čovjeka već nepovratno oštećen. Njegova majka sada poduzima korake u skladu s običajnim zakonom kako bi prekinula psihijatrijsko zlostavljanje i omogućila poduzimanje nužnih medicinskih mjera za liječenje štete koja je nanesena njenom sinu.

Vraćanje roditeljskih prava

Brojne su priče o djeci koja umiru zbog roditeljskog zlostavljanja nakon što socijalne službe ne poduzmu nikakve mjere iako su bile obaviještene o tome. Međutim, u javnost se rijetko iznose priče o tamnijoj strani vladinog zbrinjavanja djece.

Vlasti su jedanaestogodišnju djevojčicu¹⁵ stavile pod skrbništvo suda nakon što je jedan onkolog prijavio vlastima njene roditelje koji još nisu bili odlučili hoće li pristati na kemoterapiju. Djevojčica je na silu podvrgnuta kemoterapiji tijekom dva mjeseca koje je provela zatočena u bolnici i pod stražom. Sudac Vrhovnog suda naredio je ovaj prisilni tretman na temelju mišljenja onkologa. Međutim, liječnik nije mogao predočiti nikakve dokaze koji bi potvrdili vrijednost njegovog tretmana. Obitelj je u više navrata pokušala spriječiti prisilnu terapiju, koju su smatrali liječničkim zlostavljanjem, ali u tome nisu uspjeli – iako su svu svoju ušteđevinu potrošili na sudske procese. Otac djevojčice priključio se pokretu za običajni zakon i sam je zastupao interes svog djeteta na sudu, gdje je povratio svoja i suprugina roditeljska prava.

Obrana naših zdravstvenih sloboda

Lobi velikih farmaceutskih kompanija sve jače utječe na vladinu politiku.¹⁶ Zbog toga se događaju neviđeni napadi na korištenje prirodnih terapija koje se ne temelje na sintetskim lijekovima, kao i na osobe koje pružaju takvo liječenje. Novi zakoni o zdravstvenoj zaštiti dali su medicinskim odborima i kontrolnim organima ovlasti pretraživanja i zapljene. To bi bilo razumljivo kad bi se policijske-državne snage koristile za otkrivanje varalica i nadriliječnika te nekompetentnih liječnika. Međutim, možda i ne iznenađuje previše što se moć ovih zakona sada samovoljno koristi za uznemiravanje i zlostavljanje kvalificiranih liječnika i drugih zdravstvenih radnika koji se bave prirodnom, alternativnom ili integralnom zdravstvenom zaštitom.¹⁷

Prošle godine je vladin tim navodno izvršio raciju kod jednog australskog naturopata, kojem je pretražena osobna imovina. Ovaj tihi, stariji, kvalificirani liječnik bio je uznemiren i šokiran racijom, koju je navodno izvršilo 18 uniformiranih nasilnika.¹⁸

U novije vrijeme, još jedan istaknuti australski liječnik koji je postigao izvanredne kliničke rezultate tretirajući pacijente dijetama i dodacima prehrani postao je meta medicinskih regulatora u svojoj zemlji. Nekoliko godina su ga službeno uznemiravali. Ali kad se suočio s policijskim ovlastima Odbora, "dobrovoljno" je pristao na umirovljenje umjesto da se upusti u sudske procese, za koje je vjerovao da će biti skupi i stresni.¹⁹

Internet je pun aktivista za zdravstvene slobode koji sada prate ovo službeno maltretiranje liječnika. Međutim, Tim Bolen, jedan od takvih branitelja, objavljuje informacije o sve većem broju liječnika koji se uspješno suprotstavljaju vlastima.²⁰ Iako su zlostavljanja još uvijek česta, javljaju se i neke priče o uspjesima.

Jedan australski liječnik, koji je uspješno uključio prirodnu medicinu u svoju svakodnevnu praksu, našao se na udaru medicinskog odbora svoje zemlje zbog pitanja kao što je pritužba jednog patološkog tužitelja, koji je bio spomenut i u parlamentu kao osoba koja sustavno ulaže pritužbe isključivo protiv alternativnih liječnika. Medicinski odbor prihvatio je ovu lažnu pritužbu i pokušao iskoristiti svoje policijske ovlasti kako bi dobio dopuštenje za ulaz na doktorov posjed. Predstavnici odbora zaustavljeni na licu mjesta doktorovim inzistiranjem da odbor predoči razumne dokaze i odgovarajući razlog koji opravdava njihov ulaz na njegov posjed. Odbor to nije mogao učiniti. Ovaj liječnik je ostao primjer gorljivog branitelja ustavnog zakona i socijalne pravde.²¹

 
Primjena običajnog prava na našim civilnim slobodama

Od 11. rujna policijske snage poprimile su militaristički izgled okupacijske vojske zahvaljujući upotrebi nesmrtonosnog oružja i druge opreme za gušenje nemira. Čak i u razvijenim zemljama, policijske snage, koje su nekada bile u službi sigurnosti i obrane prava zajednice, sada pomoću brutalnosti pokušavaju ugušiti zakonite aktivnosti kao što je pravo na neslaganje. Međutim, kako se priča razvija, čini se da je sve više običnih ljudi «bijesno kao ris i ne želi to više trpjeti».

Principi običajnog prava primjenjuju se u mnogim okruženjima. U srpnju 2004, policija je prosvjednike koji su pred Nacionalnim kongresom Demokrata u Bostonu protestirali protiv gušenja civilnih prava pokušala utjerati u prostor ograđen žičanom mrežom, lancima i bodljikavom žicom. Mnogi prosvjednici rekli su da je ograđeni prostor izgledao poput koncentracionog logora. Okolicom je patroliralo 5,000 policajaca, vojnih rezervista i federalnih agenata, a nad glavama su kružili helikopteri. Grad Boston je po svemu debitirao kao prava policijska država. Mnogi prosvjednici su nevoljko pristali ući u prostor okružen bodljikavom žicom, i kasnije su se na to usmeno tužili. Međutim, velik broj prosvjednika odbio je ući u zonu koju su vlasti ironično nazvale «zona slobodnog govora».²² Odlučno su se pozvali na svoje jednostavno običajno pravo nepristajanja na nepravdu. Važnost tog događaja zasjenila je sve druge događaja toga dana.

Rutinsko provođenje zakona također postaje sve nasilnije. Početkom 2004, sredovječni fidžijanski par²³ iz zapadnog dijela Sydneya vozio se u svom kombiju na poslovni sastanak. Policija je zaustavila kombi i suprugu, koji je vozio, napisala kaznu zbog manjeg prometnog prekršaja. Nekoliko trenutaka nakon što je supruga preuzela volan, policija ih je ponovno zaustavila zbog istog prekršaja.

Gospođa je objasnila da su već jednom kažnjeni zbog istog prekršaja, i da su to pitanje u svakom slučaju namjeravali odvesti na sud. (Ta vrsta policijskog zlostavljanja kada se građani više puta za redom zaustavljaju zbog iste stvari poznata je kao «lov».) Uslijedila je kratka ali pristojna rasprava, a policija je za to vrijeme pozvala pojačanje. Nakon nekoliko minuta, zbog manjeg prometnog prekršaja, kombi ovog para okružilo je sedam policijskih automobila s 15 policajaca. Nakon par minuta, jedan policajac razbio je poluotvoreni prozor kombija i izvukao gospođu vani. Mišićavi mladi policajci nasrnuli su na gospođu i oborili ju na tlo. Žena je ostavljena da leži kraj ceste s frakturom ramena i posjekotinama od razbijenog stakla. Dva očevica potvrdila su istinitost ovog događaja. Bračni par sada poduzima prve pravne korake protiv policajaca koji su sudjelovali u incidentu.

Energičnu, sredovječnu ženu iz Melbourna²⁴ 2003. je zaustavio policajac i zapisao zbog navodnog manjeg prometnog prekršaja. Rekla mu je da je pitanje prekršaja spremna raspraviti na sudu, ali joj se ne sviđa to što je, po njenom mišljenju, policajac prekoračio svoje ovlasti. Činilo se da se policajac naljutio što ju njegova demonstracija moći nije uplašila. To je dovelo do kampanje lova na ovu ženu, prilikom koje ju je policija zaustavila barem 17 puta. Jedan policajac je njeno vozilo zaustavio pet puta, a drugi u četiri navrata. Nakon što bi im dala sve potrebne detalje i bila spremna za odlazak, policajci bi u većini slučajeva pretraživali automobil pokušavajući ju što duže zadržati.

Otada je ova žena barem devet puta branila samu sebe pred sudom. Tri slučaja završila su na Vrhovnom sudu. Žena nije imala nikakvu prethodnu pravnu obuku, ali se pozivala na osnovne principe običajnog zakona koje je naučila na radionicama UPMARTA u kojima je sudjelovala. Podigla je optužnicu protiv policije koja ju je, po njenom mišljenju, zlostavljala. Njeno ispitivanje policajca na stolici za svjedoke za njega je bilo zastrašujuće iskustvo. Ona ustraje na jasnom pravnom argumentu koji se temelji na njenom čvrstom uvjerenju da ima pravo braniti svoja osnovna prava, i ne želi popustiti pred nepravdom.

Neotuđivo ljudsko pravo je pravo koje je uvijek s vama; ono je dio vas i ne može ga se odvojiti od vas. To je pravo koje vam ne može zajamčiti čovjek ili vlada. Neotuđiva ljudska prava su esencijalno obilježje našeg postojanja. Neotuđiva prava dao nam je stvoritelj svega što postoji, i njih ne mogu podijeliti zemaljske vlasti. Oni koji od suda traže dozvolu da uživaju svoja neotuđiva ljudska prava traže dozvole od ljudi koji se samo prave da imaju ovlasti odlučivati o tome.

 – Malcolm McClure

Stvaranje zona slobodnih ljudi

Po svemu sudeći, pokreti za socijalnu pravdu su u zapanjujućem porastu, i počinju mijenjati trenutni trend korporizacije, političke represije i korupcije. Institucije i korporacije se sve češće pozivaju na odgovornost. Pokret UPMART  Malcolma McClurea trenutno pomaže korisnicima zdravstvene zaštite da od liječnika zahtijevaju da ih točno informiraju o cijepljenjima i drugim procedurama, ili da snose odgovornost za moguće štete.

Sve je veći broj zajedničkih tužbi – u ime djece čije je zdravlje narušeno cijepljenjem, djece nezakonito oduzete od svojih roditelja, korisnika zdravstvenih usluga koji traže svoje pravo na prirodno liječenje, i liječnika koje je zlostavljao zdravstveni sustav.

Jedna UPMART-ova zajednička tužba, UCAR, pokrenuta je s ciljem zaštite prava građana da ih na sudu zastupaju osobe po njihovom izboru – čime se pravno zastupanje želi učiniti poštenim i financijski dostupnim.²⁵ Za to vrijeme, rađaju se alternativne zadruge, kao i alternativne registracije motornih vozila, banke i osiguravajuća društva. Raste broj samodovoljnih zajednica koje se oslanjaju na vlastita sredstva i pravne instrumente. Izgleda da su to ideje čije je vrijeme došlo. Malcolm McClure primio je molbe da svoje načine borbe za običajni zakon donese i u druge zemlje, uključujući SAD, Novi Zeland i Tajland.

Uz pomoć pokornih medija glavne struje, vlade nastavljaju stvarati carstva zakona kojima se čovječanstvo želi pretvoriti u roblje «zona slobodne trgovine». Pa ipak, stvara se svjetska mreža «zona slobodnih ljudi», u kojoj se milijuni ljudi ujedinjuju u duhu njihovih zajedničkih vrijednosti. Oni stvaraju svoje vlastite medije, literaturu, hranu, projekte zaštite prirode, centre za liječenje, tehnologiju i politiku. U SAD-u je više od 300 gradova i 4 države prihvatilo rezolucije za ukidanje domoljubnog zakona.

U cijelom svijetu, pojedinci, udruženja, čitave zajednice i novi pokreti daju na znanje vladama da ustavni zakoni i ljudska prava u njihovom kraju neće biti pogaženi.


O autorici:

Eve Hillary je provela 25 godina u zdravstvu, gdje je medicinsku industriju upoznala iznutra iz prve ruke. Ona je medicinski analitičar, pisac i javni predavač o pitanjima koja se tiču zdravstvene industrije, zaštite okoliša, utjecaja globalizacije i širokog spektra problema socijalne pravde.

Eve je autorica knjiga Children of a Toxic Harvest: An Environmental Autobiography (1997) i Health Betrayal: Staying Away from the Sickness Industry (2003), te brojnih članaka na temu zdravlja. Njen članak «Običajni zakon protiv globalističkih planova» objavljen je u 2. broju hrvatskog izdanja Nexusa (kolovoz/rujan 2004).

Eve Hillary zadržava autorska prava na sve svoje materijale izdane u bilo kojem obliku, ali se ovaj članak može slobodno objavljivati u nekomercijalne svrhe. Objavljivanje u bilo koje druge svrhe potrebno je dogovoriti s autoricom putem e-maila:

http://www.svjetlost-online.com/

¹Vidi http://www.charleston.net/stories/060103/wor_01jailbirds.shtml .
²"U američkom zatvoreničkom logoru u zaljevu Guantánamo nalaze se osobe osumnjičene za terorizam mlađe od 16 godina", AP, San Juan, Puerto Rico. ³Vidi http://www.healingwithnutrition.com/ . ⁴Vidi Dean, Carolyn, dr. med., Gary Null, dr. sc., et al., "Smrt od medicine", na http://nutritioninstituteofamerica.org/ . ⁵Vidi http://chanco.com/myth.html . ⁶Vidi http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/articles/A25983-2004Jul29.html . ⁷Vidi http://www.eriposte.com/health/otherhealthcare_US.htm#IVB . ⁸Vidi http://www.healthpromoting.com/Articles/%20articles/expect.htm . ⁹Vidi http://www.holistichealthtopics.com/HMG/trends.html . ¹⁰Povjerljivi razgovori s dvoje roditelja djece koja su pretrpjela trajne ozljede zbog psihijatrijskih tretmana na koje ih je prisilio sustav zaštite mentalnog zdravlja. ¹¹Vidi http://www.newswithviews.com/NWVexclusive/exclusive32.htm . ¹²"New UK Mental Health Act – direct from hell", http://www.ctono.freeserve.co.uk/id28.htm . ¹³Vidi http://www.cchr.org/ . ¹⁴Izvor želi ostati anoniman. ¹⁵Hillary, Eve, "DOCS – Stealing our Children for Medicine, u novinama Living Now, prosinac 2003. ¹⁶"The Other Drug War: Big Pharma's 625 Washington Lobbyists", na http://www.citizen.org/publications/release.cfm?ID=7077&secID=1078&catID=126 . ¹⁷Zaključeno iz analize medicinsko-pravnih podataka NSW-a, arhiva i transkripata sa suđenja. ¹⁸Izvor želi ostati anoniman. ¹⁹Izvor želi ostati anoniman. ²⁰Vidi http://www.bolenreport.com/ ²¹Pravni dokumenti liječnika koji želi ostati anoniman. ²²Vidi http://www.saveourcivilliberties.org/en/2004/07/474.shtml . ²³Informacija dobivena iz pravnih dokumenata, medicinskih izvještaja i od svjedoka. Izvori do daljnjega žele ostati anonimni. ²⁴Vidi http://www.upmart.org/ . ²⁵Vidi http://www.upmart.org/pages/UCA_class_actions.html .   Dodatni izvori s Interneta: • http://www.upmart.org/ • http://www.ipetitions.com/campaigns/MoveOn_ StrategyChange/ • http://www.aclu.org/SafeandFree/SafeandFree. cfm?ID=14000&c=206 • http://www.wotusa.org • http://www.newswithviews.com • http://www.alternet.org/story/9862/ • http://www.mega.nu:8080/ampp/