Piše: Tanja Rudež
http://www.jutarnji.hr/j2/clanak/art-2008,7,17,,126853.jl
Gordon Fraser, fizičar i znanstveni publicist, objavio je biografiju Abdusa Salama naslovljenu ‘Cosmic Anger: The first Muslim Nobel scientist’.
Abdus Salam, prvi Nobelov laureat, stoji uklesano na na jednom grobu u selu Rabwah, u Pakistanu. Kada se, međutim, grob pažljivije pogleda, promatrač uviđa da je iz uklesanog natpisa izbrisana jedna riječ te da je na grobu originalno pisalo “Abdus Salam, prvi musliman Nobelov laureat”.
Uistinu, Abdus Salam (1926. - 1996.) bio je prvi znanstvenik - musliman koji je dobio Nobelovu nagradu. I ne samo to, povjesničari znanosti smatraju da je Salam bio najveći znanstvenik iz islamskog svijeta od vremena Ibn al-Haythama iz 11. stoljeća. Umjesto da se ponose velikim znanstvenikom, vlasti u Pakistanu skrnavile su njegov grob jer je veliki fizičar bio član islamske zajednice Ahmedija, koja je 1974. godine u Pakistanu proglašena nepoželjnom sektom.
- Zbog takvog tretmana Salam je postao ponosna međunarodna figura, ali i tužni izgnanik - ustvrdio je Gordon Fraser, fizičar i publicist koji je nedavno objavio Salamovu biografiju naslovljenu “Cosmic Anger: The first Muslim Nobel scientist”.
Abdus Salam rođen je 1926. godine u selu Jhang u dijelu Punjaba koji je 1947. godine postao dio nove države Pakistan. Njegov otac bio je učitelj koji je mnogo polagao na obrazovanje svoga genijalnog sina vjerujući da će jednog napraviti nešto veliko.
Nakon sjajnih rezultata na prijemnom ispitu, Abdus Salam je kao 14-godišnjak primljen na Sveučilište Punjab u Lahoreu, a školovanje je nastavio u Cambridgeu gdje je doktorirao s nepunih 25 godina.
Nakon doktorata vratio se Sveučilište Lahore; bio je jedini teorijski fizičar u tada 90-milijunskom Pakistanu bez mogućnosti da prati zbivanja u znanosti. Stoga se 1957. godine vratio u Englesku i postao profesor na Imperial Collegeu u Londonu.
Kruna njegove karijere bila je Nobelova nagrada za fiziku 1979. godine koju je podijelio s Amerikancima Weinbergom i Glashowom za teorijski model objedinjavanja elektromagnetskog i slabog međudjelovanja.
No, nekoliko godina izolacije, koja je za svakog znanstvenika pogubna, snažno je utjecalo na Salama koji je cijeli život posvetio nastojanjima da se talentiranim znanstvenicima iz Trećeg svijeta omogući znanstveni napredak. Kao rezultat toga napora u Trstu je 1964. godine utemeljen Međunarodni centar za teorijsku fiziku (ICTP) čija je glavna zadaća omogućiti transfer znanja između razvijenih i nerazvijenih zemalja.
U ljeto 1989. godine, na početku svoje novinarske karijere, boravila sam u ICTP-u te sam imala čast intervjuirati prof. Salama za ljubljansko Delo. Tada je već bolovao od Parkinsonove bolesti od koje je umro 1996. godine.
Abdus Salam bio je religiozan i poštovao je islamske običaje, uključujući višeženstvo. U dogovorenom braku s prvom ženom Hafeezom imao je četvero djece dok je s dr. Louise Johnson, svojom životnom ljubavi, imao dvoje djece.
Obje žene nazočile su dodjeli Nobelove nagrade, no sjedile su na različitim krajevima dvorane dok je švedski kralj njihovom zajedničkom suprugu uručivao najveće znanstveno priznanje. Prema posljednjoj želji, Abdus Salam pokopan je u Pakistanu gdje se njegovo ime rijetko spominje.
Uistinu, Abdus Salam (1926. - 1996.) bio je prvi znanstvenik - musliman koji je dobio Nobelovu nagradu. I ne samo to, povjesničari znanosti smatraju da je Salam bio najveći znanstvenik iz islamskog svijeta od vremena Ibn al-Haythama iz 11. stoljeća. Umjesto da se ponose velikim znanstvenikom, vlasti u Pakistanu skrnavile su njegov grob jer je veliki fizičar bio član islamske zajednice Ahmedija, koja je 1974. godine u Pakistanu proglašena nepoželjnom sektom.
- Zbog takvog tretmana Salam je postao ponosna međunarodna figura, ali i tužni izgnanik - ustvrdio je Gordon Fraser, fizičar i publicist koji je nedavno objavio Salamovu biografiju naslovljenu “Cosmic Anger: The first Muslim Nobel scientist”.
Abdus Salam rođen je 1926. godine u selu Jhang u dijelu Punjaba koji je 1947. godine postao dio nove države Pakistan. Njegov otac bio je učitelj koji je mnogo polagao na obrazovanje svoga genijalnog sina vjerujući da će jednog napraviti nešto veliko. Nakon sjajnih rezultata na prijemnom ispitu, Abdus Salam je kao 14-godišnjak primljen na Sveučilište Punjab u Lahoreu, a školovanje je nastavio u Cambridgeu gdje je doktorirao s nepunih 25 godina.
Nakon doktorata vratio se Sveučilište Lahore; bio je jedini teorijski fizičar u tada 90-milijunskom Pakistanu bez mogućnosti da prati zbivanja u znanosti. Stoga se 1957. godine vratio u Englesku i postao profesor na Imperial Collegeu u Londonu.
Kruna njegove karijere bila je Nobelova nagrada za fiziku 1979. godine koju je podijelio s Amerikancima Weinbergom i Glashowom za teorijski model objedinjavanja elektromagnetskog i slabog međudjelovanja.
No, nekoliko godina izolacije, koja je za svakog znanstvenika pogubna, snažno je utjecalo na Salama koji je cijeli život posvetio nastojanjima da se talentiranim znanstvenicima iz Trećeg svijeta omogući znanstveni napredak. Kao rezultat toga napora u Trstu je 1964. godine utemeljen Međunarodni centar za teorijsku fiziku (ICTP) čija je glavna zadaća omogućiti transfer znanja između razvijenih i nerazvijenih zemalja.
U ljeto 1989. godine, na početku svoje novinarske karijere, boravila sam u ICTP-u te sam imala čast intervjuirati prof. Salama za ljubljansko Delo. Tada je već bolovao od Parkinsonove bolesti od koje je umro 1996. godine.Abdus Salam bio je religiozan i poštovao je islamske običaje, uključujući višeženstvo. U dogovorenom braku s prvom ženom Hafeezom imao je četvero djece dok je s dr. Louise Johnson, svojom životnom ljubavi, imao dvoje djece.
Obje žene nazočile su dodjeli Nobelove nagrade, no sjedile su na različitim krajevima dvorane dok je švedski kralj njihovom zajedničkom suprugu uručivao najveće znanstveno priznanje. Prema posljednjoj želji, Abdus Salam pokopan je u Pakistanu gdje se njegovo ime rijetko spominje.
bglavac
edin.kecanovic
